BiH

URBI ET ORBI

Istorijski revizionizam: Jelena Trivić, neofašizam naše sadašnjosti

25/05/2020

Stoga samo ostaje nada da, ili neće biti kandidatkinja za gradonačelnicu Banja Luke, ili da će – desili se to – doživjeti izborni fijasko

Piše: Gordana KATANA / inforadar.ba

„Javno sam iznijela svoj stav o prvom gerilcu porobljene Evrope Dragoljubu Draži Mihailoviću. I branila ga i branit ću ga uvijek. I da vi meni govorite da sam ja izdajnik. Porodicu sa očeve strane su spasili četnici. Gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja. Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji“.

Ovo je sa govornice Narodne skupštine RS, urbi et orbi, poručila Jelena Trivić, poslanica PDP-a. Osiono i ponosno. I nije joj to prvi put, jer smo već svjedočili da je dotična obožavateljica lika i djela čiča Draže i njegovih kolaboracionističkih, fašističkih hordi, koji su tokom Drugog svjetskog rata stali uz bok njemačkim i italijanskim nacistima, to javno govorila.

Istoričari su o ulozi četničkog pokreta svoje rekli prije više od sedam decenija. Daleko više od njih svjedočili su ljudi koji su se tokom tih ratnih godina našli na njihovom udaru. Jer iza četnika ostajala su poharan i popaljena sela, masovna i brutalna zvjerstva, silovanja.

No, došle su devedesete godine 20. stoljeća, a s njima i istorijski revizionizam. I rehabilitacija kolaboracionističkih pokreta. U kojoj su zahvaljujući novim „demokratama“ iz ormara poispadali skupa s brižljivo očuvanim simbolima kosturi inih zločinaca koji su preko noći postali „žrtve komunističkog progona iako su samo onomad štitile svoj narod“.

Taj narativ brižljivo se njeguje i agresivno, već tri decenije, nameće u javnom prostoru bh. entiteta Republika Srpska. I u tome složno učestvuju RS-ovski političari svih boja i orijentacija, većina medija, javnih radnika. Antifašistička prošlost Jugoslavije, pa time i Bosne i Hercegovine, skrenuta je na marginu. I o njoj kada se i govori čini se to na način da su Srbi bili jedini antifašisti. Uključujući, eto, i čiča Dražu.

Ali da se vratimo na Jelenu Trivić. Rođena je 1983. godine, ekonomistica je, univerzitetska profesorica. Mlada nada i uzdanica Partije demokratskog progresa. Ta žena trebala bi da predstavlja novu sliku političke scene RS-a. Alternativu učmaloj vlasti koja već niz godina obesmišljava politički život u ovom entitetu.

Trebala bi. Ali za svaku iole normalnu osobu koja je bila u prilici vidjeti i čuti njen istup na sjednici Narodne skupštine 22. maja, odnosno izjavu s početka ovog teksta jedina pomisao je mogla biti: „Šta ja ovdje više uopšte tražim?“ Činjenica jeste da se vrijeme do lokalnih izbora u BiH sada već broji danima. Činjenica je i da se u RS naklonost birača ubire isključivo na dvije stvari: blaćenju političkih protivnika i jeftinoj nacionalističkoj retorici koja godi srpskim ušima više od taktova najljepših balada.

I biće da upravo zbog toga RS nema nikakvu ni bolju ni normalnu budućnost. I nema alternativu jer se sva politička scena svrstala na desnicu i samo se utrkuju ko će iz toga bolje profitirati. Otuda na istupe Jelene Trivić nije i nikada neće reagirati osnivač PDP-a i sada počasni predsjednik te stanke Mladen Ivanić. Onomad uzoran drug i omladinac. Mladi lav Saveza komunista Jugoslavije. A i kakvo bi moralno pravo imao da digne glas kada se i on poput Milorada Dodika, Petra Đokića i stotina njima sličnih olako odrekao svega što krasi ideje ljevice zarad vlasti.

U javnosti se sve češće govori kako bi Jelena Trivić mogla biti zajednička kandidatkinja opozicije za gradonačelnicu Banja Luke. Opozicija je uvjerena da ima velike šanse da porazi u izbornoj utrci aktuelnog gradonačelnika Igora Radojičića. U to, lično, nisam sigurna. Ali sam sigurna da bi takva odluka definitivno dijelu Banjalučana ogadila izbore do mjere da nikada više na njih ne izađu. Jer ni brižljivo nanesen crveni ruž na usnama, ni čedne bluzice zakopčane do grla, ni slika „majke, profesorice, političarke“ nisu kadri da skriju opasnost koja iza njih stoji. Opasnost novog, bujajućeg neofašizma koji truje sve zdravo oko sebe.

Stoga bi bilo dobro da Jelena Trivić prije nego slijedeći put javno i bahato bude ustala u odbranu četničkog pokreta malo bolje promisli. Ili da, recimo, posjeti Gornji Matejevac. Selo nadomak Niša u Srbiji. Selo čije su žene, nakon oslobođenja u jesen 1944. godine, golim rukama nasrnule da presude zarobljenim četnicima ogorčene zbog zločina koje su tu počinili nad ženama, djecom, starcima. U znak odmazde jer su se njihovi očevi, sinovi, braća, muževi pridružili NOB-u.

Kažem bilo bi dobro. Ali neće to učiniti Jelena Trivić i ine i ini trivići. Umjesto toga nastavit će tvrdoglavo braniti neodbarnjivo i trovati javni prostor svojim istupima.

Stoga samo ostaje nada da, ili neće biti kandidatkinja za gradonačelnicu Banja Luke, ili da će – desili se to – doživjeti izborni fijasko. U protivnom, nikoga ne bi trebalo iznenaditi da joj prvi potez bude da na Trgu palih boraca uz biste narodnih heroja NOB-a naloži postavljanje i biste Mihailovića i još pokojeg, omiljenog joj, četničkog vojvode.

Komentari

Autor: Gordana Katana / Inforadar.ba

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.