Jadranko Prlić ima nove dokaze?

Za nešto manje od mjesec dana, točnije 29. novembra, navršiti će se godinu dana od pravomoćne presude hrvatskoj šestorci, Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Pravomoćnom presudom nekadašnjem političkom i vojnom vrhu Herceg-Bosne i HVO-a potvrđene su drugostupanjske kazne, Prliću 25, Stojiću, Praljku i Petkoviću po 20, Ćoriću 16, a Pušiću 10. Dok je tužiteljstvu u predmetu «Prlić i ostali» rok za pokretanje revizije, preispitivanja presude godinu dana i ističe 29. decembra, rok za pokretanje revizije za obranu je neograničen. Ipak, kako se sada čini, za tužiteljstvo je taj slučaj konačno okončan, a što se tiče obrane – još uvijek se traži “slamka spasa”. A, što je “slamka spasa” i postoji li uopće, neki novi, kredibilan dokaz koji nije bio poznat tokom suđenja i bio temelj za reviziju postupka, branitelji osuđenih ne žele govoriti.

Za Tužiteljstvo slučaj završen

Izricanje presude hrvatskoj šestorci obilježilo je javno, šokantno, samoubojstvo generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici i ujedno je to bilo posljednje suđenje na Međunarodnom kaznenom sudu za zemlje bivše Jugoslavije (MKSJ), nakon čijeg zatvaranja je aktualne predmete kao i ponovljena suđenja i žalbene postupke preuzeo Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove, također osnovan od strane UN-a.

“Što se tiče Tužiteljstva, slučaj Prlić i ostali je završen”, za Slobodnu Dalmaciju je komentirala dr. Nevenka Tromp-Vrkić, koja je kao istražiteljica u Haaškom tužiteljstvu provela 12 godina, a sada predaje na Univerzitetu u Amsterdamu.

“Obrane osuđenih su te koje jedine imaju razloga za reviziju ili nešto drugo na tom tragu. Međutim, ne znam koji dokaz ili dokazi bi zadovoljili nevjerojatno važan faktički element, kao i onaj vremenski, odnosno zašto taj materijal nije bio dostupan za vrijeme nepravomoćnog postupka, kada se odrađuje najintenzivniji dio kaznenog procesa, kada se izvode dokazi i primjenjuju pravne teorije. Osim toga, treba očekivati vrlo pasivan stav Haaškog suda, odnosno Mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji ga je naslijedio da se više uopće bavi bivšom Jugoslavijom”, smatra dr. Tromp-Vrkić.

Prlić pobija Mesićevo svjedočenje?

Međutim, dok je za tužiteljstvo slučaj hrvatske šestorke konačan, «Dnevni list» neslužbeno doznaje da tako ne razmišljaju i njihove obrane, a posebno prvooptuženi Jadranko Prlić, nekadašnji čelnik tzv. «H-B» i osuđen na najdužu kaznu zatvora. Naime, s obzirom da mu je tokom izricanja presude prošle godine sud priznao 13 i pol godina provedenih u pritvoru, kao i na pravo na prijevremeno puštanje na slobodu uz odslužene dvije trećine kazne, Prlić će u zatvoru provesti još tri godine. Berislav Pušić je na slobodi, Milivoj Petković i Bruno Stojić iz zatvora bi trebali biti pušteni u drugoj polovici sljedeće godine, dok se uskoro očekuje izlazak na slobodu Valentina Ćorića.

Prlić, kao ni ostali, a kao ni uostalom i Slobodan Praljak koji si je oduzeo život jer, kako je zadnjim riječima kazao “ne priznaje presudu haških sudaca jer nije zločinac”, ne miri se sa drakonskom kaznom.

Već se ozbiljno govori da upravo Prlić ima nove dokaze, prvenstveno oko zapovijedi zločina u Stupnom Dolu nad bošnjačkim civilima i vojnicima od strane HVO-a, a koji nisu bili predočeni tokom suđenja.

Prlić bi mogao podastrijeti i dokaze koji pobijaju iskaz nekadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića pred haškim sudom, a tiču se njegove konstatacije da su masovno iseljavanje Hrvata iz središnje Bosne provodile vlasti Herceg-Bosne. Svi ovi elementi izravno su utjecali na presudu i teretili prvenstveno Jadranka Prlića, piše «Dnevni list».

Preispitivanje presude

Međutim, podsjetimo da je odvjetnica Vesna Alaburić, odvjetnica generala Milivoja Petkovića, za Dnevni list nedavno potvrdila: “Ne postoji novi dokaz ili nova činjenica koji bi mogli biti osnova za podnošenje revizije. Zato je ovoga trenutka izvjesno da se taj pravni lijek neće koristiti. No, postoji mogućnost da se pokrene postupak preispitivanja presude zbog određenih očitih pogrešaka u zaključivanja o činjenicama i okolnostima bitnima za pravilno presuđenje, pa presudu analiziramo u tom kontekstu”.