Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

trudbenik

Kako je bivši premijer pokopao firmu sa 1.350 radnika koju ni rat nije zaustavio

Trudbenik

Bivši premijer je upropastio preduzeće do te mjere da je čak koristio 88.000 maraka sredstava iz Fonda radničke solidarnosti u koji su zaposleni izdvajali novac za pomoć kolegama u nevolji

Dobojska fabrika kompresora i opreme, svjećica i pneumatskih alata „Trudbenik“ osnovana je 1949. godine i radila je sve do 5. oktobra 2015. godine, piše Capital.

Fabriku ni rat nije zaustavio, ali je podlegla pod teretom problema izazvanih nedomaćinskim upravljanjem i izvlačenjem novca većinskih vlasnika nakon privatizacije na čijem je čelu bio bivši premijer Republike Srpske Pero Bukejlović.

Početkom devedesetih „Trudbenik“ je zapošljavao 1.350 radnika, a imao je pogone u Doboju na Usori, na lokalitetu Bare u ovom gradu i u Tesliću, a podmirivao je tržište kompresora bivše države i izvozio u inostranstvo.

Fabrika je čak i tokom rata radila punom parom iako je tada zapošljavala oko 50 odsto radnika u odnosu na raniji period, a izvoz kompresora u Sloveniju, Makedoniju, Hrvatsku i Srbiju nastavio se neometano.

Uvoz i nekonkurentnost nakon rata pokrenuli su lavinu problema. Fabrika je dva puta bezuspješno nuđena na prodaju putem tendera, a konsolidovani gubitak na kraju 2006. godine iznosio je 7,8 miliona maraka, dok su kratkoročne obaveze iznosile 6,8 miliona KM.

„Trudbenik“ je privatizovan 22. marta 2008. godine zajedno sa dvije kćerke-firme, a u njenom vlasništvu bilo je 27.000 kvadratnih metara poslovnog prostora i 140.000 kvadrata zemljišta na lokacijama u dobojskim naseljima Usora i Bare i u Tesliću.

Ugovor su tada potpisali direktor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske Jasminko Jotić i Radovan Tafra u ime konzorcijuma firmi „Aikon“ i TEP iz Zagreba i „Kompair“ iz Doboja čiji je vlasnik Bukejlović.

Konzorcijum se ugovorom o kupovini 57,4 odsto kapitala obavezao na uplatu 500.000 KM, investicije od 3,1 milion maraka, te povećanje broja zaposlenih sa tadašnjih 301 na 355 u roku od tri godine.

„Aikon“ i „Kompair“ kupili su po 27 odsto, a TEP 3,4 odsto kapitala.

Umjesto oporavka krenulo je komadanje „Trudbenika“ i izvlačenje novca iz fabrike, a za te potrebe osnovan je „Trudbenik Energy“ čiji je direktor bio Bukejlović.

Krivična istraga protiv Bukejlovića, njegovog sina Milorada i još trojice povezanih rukovodilaca pokazala je da su tokom 2013. i 2014. godine „nepravilnim izdvajanjem sredstava“ ispumpali preko 6,3 miliona KM.

Fabrika je 2014. godine u poplavi pretrpjela žestok udar koji joj je prepolovio obim proizvodnje. Mulj i blato koje je donijela rijeka Bosna onesposobili su pogon na tri mjeseca.

Ovo se odmah odrazilo na poslovanje, narudžbe nisu mogle da budu ispunjene, a priliv novca u fabriku je potpuno prestao.

Bivši premijer je upropastio preduzeće do te mjere da je čak koristio 88.000 maraka sredstava iz Fonda radničke solidarnosti u koji su zaposleni izdvajali novac za pomoć kolegama u nevolji.

Imao je i svoj „sindikat“ koji je bez pogovora štitio njegove interese.

Konačno, 5. oktobra 2015. godine proizvodnja je stala, a fabrici su isključeni struja i voda.

Radnici su tada organizovali stražu da sačuvaju fabriku od pljačkanja. Osam mjeseci kasnije otvoren je stečajni postupak.

Radnici su izlaz iz loše situacije vidjeli u reorganizaciji preduzeća, potraživali su 26 plata, a čak devet godina im nisu bili uplaćeni doprinosi.

Održane su tri neuspjele licitacije sa ponuđenim iznosima od oko 19, 16 i 14 miliona KM.

Vrijednost fabrike prije privatizacije procijenjena je na 36 miliona mraka, a u stečajnom postupku je snižena na dvadesetak miliona maraka.

Kompanija „Siti mol“ iz Bijeljine kupila je u martu ove godine fabriku za 12 miliona KM, a svi radnici i povjerioci su uspjeli da se namire iz ove prodaje.

Radnici su konačno dobili zaostale plate i doprinose, a u toku je prodaja posljednjih preostalih mašina iz ove fabrike.

Ipak, opet je najbolje prošao Bukejlović koji je na ovoj prodaji zaradio još 50.000 maraka, a kao vlasnik 27 odsto akcija dobiće još najmanje 270.000 KM kada se akcionarima podijeli preostalih oko milion maraka od prodaje stečajne mase.