BiH

Analiza Žurnala

Korupcija kao metod uticaja: Ljubav prema Rusiji srazmjerna je uloženom novcu

31/07/2021

Za ono što iz Rusije ne žele otvoreno izgovoriti koriste predsjednika SNSD-a Milorada Dodika

Ruska Federacija je izgubila jednu političku bitku u pokušaju da onemogući mandat novom visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini. Najavljivali su niz proceduralnih mogućnosti unutar Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija kojim bi imenovanje Christiana Schmidta za visokog predstavnika zaustavili ili odgodili, piše Žurnal.

“Nijedan kandidat na ovu poziciju bez saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a i svih strana u BiH ne samo da neće imati legitimitet, već ni dovoljnu političku podršku za realizaciju pomoći u postkonfliktnom regulisanju. Do danas ne postoji takva usaglašenost”, saopštila je portparolka Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova.

“Rusiji ostaje jedino sa diže larmu nadajući se da bi to moglo upaliti te odvratiti prestrašenu EU, čitaj Njemačku, od postavljanja gdin-a Schmidta. Da bi bilo ko u geopolitičkom polju imao utjecaj na retrakciju takvih odluka mora da bude vrlo bogat i moćan. Ne moćan u vojnom smislu, tipa koliko ko ima bojevih glava, nego finansijski, bankarski i monetarno. Jedini pravi utjecaj je novčani. Rusija ima GDP veličine američke savezne države Texas, a to je oko 1700 milijardi dolara. Na velikom stolu političkog kazina to nije dovoljno za ulazak u takvu partiju pokera”, promišljanje je sociologa Seada Pašića.

Iako je potom Rusija popustila, to ne znači da od 1. avgusta, kada Christian Schmidt treba i zvanično preuzeti dužnost od Valentina Inzka, neće nastaviti destrukciju političke situacije u Bosni i Hercegovini. Za ono što iz Rusije ne žele otvoreno izgovoriti koriste predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

“Ako hoće da uvedu novog visokog predstavnika mogu da ga uvedu samo za Federaciju BiH, za RS sigurno neće. Dakle, njegove odluke mi ne uvažavamo. Ne razumijem ni što treba gospodinu Schmidtu da se na ovaj način blamira i da izgubi kredibilitet uspješnog političara u Njemačkoj”, najavio je Dodik.

Ništa se promijenilo nije ni nakon što je početkom godine svoj mandat započeo novi ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov. Došao je neposredno nakon izbijanja (od Tužilaštva BiH nikada istražene) afere “ikona”. Poznatim stavovima Rusije o potrebi zatvaranja OHR-a dodao je i one o pristupu Bosne i Hercegovine NATO-u.

“Naš stav po ovom pitanju je takav da to zavisi od suverenog izbora svake države. Ako ona izabere priroitet integracije, onda je to njen izbor. Evropske integracije BiH – mi mislimo da ona ne mora značiti da nema veze s Ruskom Federacijom. Kada slušamo izjave iz Brisela da je Balkan geopolitička zona EU i niko ne može djelovati tu. To nije prihvatljivo za nas jer i mi kao država imamo interese,“ izjavio je za N1 Kalabuhov.

Ti interesi, o kojima je neuvijeno govor Kalabuhov, uzročnik su da Bosna i Hercegovina, politički i ekonomski najranjivija, bude neizostavni dio priče o stremljenjima Rusije u ovom regionu. Takav stav dijeli i delegat Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Zlatko Miletić.

“Kada je u pitanju njihov uticaj, a ne bih govorio samo o BiH nego o čitavoj regiji, on jeste vrlo značajan, pogotovo posljednjih 10 godina i mora se posmatrati u strateškom svjetlu. Ja mislim da BiH ni na koji drugi način nije interesantnija od Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Poljske i nekih drugih zemalja koje se uvjetno rečeno sve više proruski ponašaju u nedostatku agilnosti State Departmena i zapadnih sila. Pogotovo mislim na ove velike zemlje EU, koje su se bavile svojim problemima, a ne problemom Zapadnog Balkana. Nažalost, ruska administracija je to posljednjih 10 godina obilno koristila te proširila svoj ekonomski, društveni i politički uticaj na sve zemlje u regiji tako i na BiH”, stav je Miletića.

Žurnal je pisao o ulozi Milorada Dodika u ostvarenju interesa Rusije i dilemi da li je Rusija izabrala Dodika za svog „igrača“ na ovom dijelu Balkana ili se pak on sam nametnuo, pokazujući želju da bude „Putinov mali“ više nego predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Njemu se posljednjih godina, shodno sve većem uplivu Rusije u, prije svega ekonomiju Hrvatske, priključio i lider HDZ-a BiH Dragan Čoivć. Za Seada Pašića njihovom takvom djelovanju se bliži kraj.

“Čović i Dodik prikazuju sebe kao osobe koje imaju snažnu zaleđinu i kad pogledate analizu medijskih pojavljivanja steći ćete utisak o snazi, jačini i nedodirljivosti. Utisak nije isto što i stvarnost koja je fundamentalno drugačija i nije na strani ove dvojice. Javnost prihvata medijsku sliku a ne realitet trezvenog uma, niti činjeničku strukturu proisteklu iz njega. U svjetlu nove američke politike i strategije prema Zapadnom Balkanu njihova skora budućnost je sasvim izvjesna. Ne postoji!”, rezolutan je Pašić.

Uporedo u Republici Srpskoj stasavaju mladi rusofili koji pretenduju da zauzmu što više mjestu u hijerarhiji promotora Rusije.

Jedan od njih je i Mile Aljetić, predsjednik Aktiva mladih stranke „Ujedinjena Srpska“ koja je u suštini radikalno krilo SNSD-a, te udruženja „Glas Republike“ koje agilno promovira politiku Rusije. Tako su, primjera rad,i organizovali izložbu posvećenu bivšem premijeru Rusije Jevgeniju Primakovu. Ovogodišnju izložbu fotografija i dokumenata “Žene heroine Velikog otadžbinskog rata /1941-1945/“ u Banjaluci je otvorio ambasador Kalabuhov.

„Da, zalažem se za sveobuhvatnu i veću obrazovnu, kulturnu, privrednu, humanitarnu i političku saradnju između Ruske Federacije i Republike Srpske, baziranu na prijateljskom i partnerskom odnosu, međusobnom uvažavanju, obostranom povjerenju i zajedničkom interesu. Da, istina je i da zajedno sa mojim prijateljima i našim javnim djelovanjem dajem i skromni doprinos afirmaciji te saradnje, bez narušavanja interesa bilo koga u BiH, visoko cijeneći dugu istoriju međusobne saradnje i vezu između ruskog i srpskog naroda“, kaže Aljetić za Žurnal .

Aljetić je uporedo i koordinator Međunarodnog saveza „Naslednici pobede“ koja je suorganizator novouspostavljene manifestacije u Republici Srpskoj – “Defile besmrtnog puka”. Predstavljena kao slavlje pobjede nad fašizmom te pobjede Crvene armije i jugoslovenskih partizana, dopustila je infiltraciju poštovalaca fašističkog, četničkog pokreta.

O organizaciji “Nasljednici pobjede” Žurnal je pisao prije tri godine. Udruženje veterana iz Moskve zvano “Nasledniki pobede“ organizovalo je vojne kampove u koje su dolazili (i) djeca iz Republike Srpske.

Daleko od kabineta visoke politike, na terenu se organizuje posebna propaganda koja veliča Rusiju i njen značaj. Žurnal je pisao o tim načinima koji su umjereni prije svih prema mladom naraštaju, putem pravoslavne crkve, udruženja motorista poput „Noćnih vukova“ ili raznih humanitarnih organizacija, a koje se finansiraju direktno preko ruske ambasade ili ruskih oligarha koji su se obogatili zahvaljujući sprezi sa ruskim vlastima.

I ove su godine „Noćni vukovi“ pod plaštom hodočašća pravoslavnim hramovima organizovali svoju eskurziju diljem Republike Srpske. Primjer je i djelovanje humanitarne organizacije “Sveti Georgije” iz Lončara koja se pohvalila drugom po redu vozilu koje im je donirala ambasada Ruske Federacije u BiH .

“Posebnu zahvalnost dugujemo našoj majci Rusiji i njenoj Ambasadi u Bosni i Hercegovini, na čelu sa ambasadorom njegovom ekselencijom Igorom Kalabuhovim”, objavila je ova organizacija na svojoj Facebook stranici. Donacija je uslijedila nakon što je BIRN pisao o upitnoj reputaciji vodstva ove organizacije koji su kao “bezbjednosno interesantni” pod policijskim nadzorom.

Za politiku na vlasti u Republici Srpskoj naravno ništa sporno nema u bilo kojem vidu aktivnosti Rusije u Bosni i Hercegovini, negiraju njena nastojanja da utiče na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini.

“Činjenica je da se Ruska Federacija ne miješa u unutrašnja politička pitanja Republike Srpske, Federacije BiH i BiH, da sarađuje sa predstavnicima sva tri konstitutivna naroda i predstavnicima „ostalih“, kao i predstavnicima svih vjera. Ruska Federacija kao jedna od zemalja garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma, bezuslovno se zalaže za poštovanje svih normi i principa međunarodnog prava koji čine osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma”, tvrdi Mile Aljetić.

“Rusija ima utjecaj u BiH i ostvaruje ga preko Srbije i Hrvatske. Obe zemlje su na neki način dužnici Putinove siromašne imperije. Srbija poslušnost plaća za veto u savjetu bezbjednosti UN- a, Hrvatska zbog novca upumpanog u Agrokor. Dodik i Čović, pravilnije je reći HDZ i SNSD, su proxy entiteti preko kojih se ostvaruje utjecaj obe zemlje. Ruski utjecaj je rafiniran i u ovim odnosima se svodi na vraćanje usluga, upumpavanje novca te naglašavanjem imidža Rusije kao nepobjedive i super bogate. Suštinski je to korupcija i ta se pokvarenost prikriva patriotskim tekstovima, pozivanjem na slavnu prošlost, jedinstvene tradicije i svime onime za koje ne morate ništa dokazivati, nego samo prihvatiti kao aksiom”, kaže za Žurnal Sead Pašić.

Da je korupcija u pozadini jedna od metoda ostarivanja ruskog uticaja ne sumnja ni Zlatko Miletić.

“Šta je suština, imajući u vidu jednu od najboljih diplomatija u svijetu? Oni to rade vrlo vješto, trgovinom uticaja, potkupljivanjem raznih nosilaca političkih funkcija u zemljama regije, širenjem svog uticaja i preko nekih vjerskih instrumenata… To uključuje i bankarsko finansiranje, finansiranje velikih projekata u pojedinim zemljama regije, na određeni način i energetskim ucjenjivanjem, s obzirom da su najveći izvoznici plina i nekim drugim sredstvima… Jednostavno su uspjeli da se nametnu kao velika sila na ovim prostorima, a BiH je u svemu tome posebna priča”, zaključuje Miletić.

Upravo sumnjivi finansijski tokovi povezani sa Rusijom koji kolaju zemljama regiona, bili su jedna od tema izlaganja Davora Gjenera, političkog analitičara iz Hrvatske, na nedavno održanom okruglom stolu u sklopu projekta “Partnerstvo BiH i NATO-a II“.

“Kada gledamo što se na Balkanu događa sa ruskim utjecajem onda je, čini mi se, najinteresantnije ono što se dešava u manjem entitetu Bosne i Hercegovine, koji često služi kao logistička osnova za finansiranje mutnih političkih interesa Rusije na Zapadu…Često je vrlo vidljivo da tok novca za te mutne pokrete ide preko Banja Luke, ili nekih drugih gradova u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Najtransparantnije je bilo mutno financiranje sadašnje vladajuće stranke Janeza Janše u Sloveniji sa nekakvim kreditima preko neke gospođe u Bijeljini, a i sada, kada su na vlasti imamo vrlo otvorene kanale pranja novca u takozvanoj Republici Srpskoj iz Slovenije što je strašno važno za funkcioniranje Janšine administracije”, naveo je Gjenero.

“Očigledno su kod nas naišli na pogodnosti druge vrste tako da nema potrebe za velikim finansijskim ulaganjima ili prostim riječnikom rečeno, što bi trošili kada mogu za sitan novac potkupiti naše korumpirane političare, a takvih ima u ovoj zemlji bezbroj… Ovi koriste tu priliku, kupe ih za sitne pare i onda kada “prođe voz”, kada se nešto ozbiljno desi, mi se za glavu hvatamo, kažemo vidi sada ovi došli, šta hoće, a nismo vidjeli da su tu prisutni 10 ili 15 godina”, dodaje Zlatko Miletić za Žurnal.

Sead Pašić, pored već poznate uloge Srbije koja transmitira ruski uticaj u BiH, podsjeća i na posebnu ulogu Hrvatske i tamošnjeg uticaja Rusije.

“On je već sada jako vidljiv na Balkanu i to ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj , tog “posebnog” proxy borca za rusku nacionalističku politiku i agendu ugroženosti svega i svih. Sada je “naš komšija” preuzeo na sebe to i takvo suprostavljanje EU jer su evropske instuticije odbile zahtjeve Hrvatske o prepravljenju BiH, gledajući jednim okom da na isti način kao i Janša zalijepi Višegradsku grupu na tijelo Evropske unije. I Putin i hrvatski predsjednik čine ono što se u američkom fudbalu zove “Hail Mary” potez. A to znači da baciš loptu “ofrlje” i nadaš se da ćeš pogoditi gol. U politici je to potez velike desperacije, a svaki desperado zna da nema kontrolu nad situacijom. Ako nemaš kontrolu onda paničiš”, kaže on.

Žurnal je pisao kako je Rusija preuzela potpunu kontrolu nad uvozom, preradom nafte i njenom distribucijom na tržištu BiH putem svojevremene privatizacije Rafinerije Brod, uz prisutni monopol na uvoz plina u Bosnu i Hercegovinu. To su i glavni aduti ruske politike, barem do trenutka kada Bosna i Hercegovina bude obezjedila plin putem alternativne trase.

Nada da će ruske težnje za političkim uticajem i ekonomskom kontrolom Balkana biti umanjene pojavila se nakon što je na američkim predsjedničkim izbora pobijedio Joe Biden. Njegova poruka koju je uputio povodom 25. godina potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, nagovijestila je da će BiH biti vraćena među prioritete američke vanjske politike. Po tumačenju ovdašnjih analitičara bila je to neskrivena podrška cjelovitoj BiH, koja može značiti početak kraja političke karijere Milorada Dodika, a potom i minimiziranje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini.

Upravo će početak mandata novog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta te najavljene američke sankcije prema određenim osobama, prije svega funkcionerima iz Bosne i Hercegovine, pokazati da li je to trenutno i realno ostvarivo.

Komentari

Autor: Amarildo Gutić / Žurnal.info

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.