Mali pijuni “zakuhavaju” i plaše nas ratom, jer nemaju šta drugo ponuditi

“Kažu nam da neće biti rata, ali tek nakon što razmijene međusobne prijetnje jednih drugima, što je najlakši način da se mobilizira stanovništvo koje simpatizira neku političku ili nacionalnu opciju u BiH. Ja vjerujem da, kada nazovi bh. lideri zakuhavaju situaciju, najlakše im je pominjati rat u bilo kojem smislu. Objektivno gledajući oni su mali pijuni u regionalnoj, a kamo li u svjetskoj igri. Pitanje rata i mira nije u njihovim rukama. Međutim, građane plaše ratom, plaše ih čak i mirom jer im to zastrašivanje ide najbolje od ruke.”

Ovako trenutnu političku situaciju u BiH vidi novinar i publicista iz Mostara Boris Čerkuč, javlja Radio Slobodna Evropa.

Prema njegovom mišljenju, političarima je ostalo samo to, jer ne mogu slati poruke o ekonomskom napretku, o izgradnji, o nekim drugim uspjesima.

“Ako analizirate vijesti u različitim medijima, uglavnom ćete pročitati šta je ko rekao, ali ne i šta je ko uradio. Čitaćete svakodnevno verbalne duele: Dodik (Milorad, član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata) – Izetbegović (Bakir, delegat u Parlamentu BiH i predsjednik Stranke demokratske akcije), Izetbegović – Dodik, Dodik – Komšić (Željko, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte), Komšić – Dodik, Komšić – Čović (delegat u Parlamentu BiH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH), Čović – Komšić, i tako dalje i tako dalje. Isplativa im je priča o ratu, o povlačenju crta, o prelaženju crvenih linija, što je njihova dimna bomba iza koje stoji nastojanje da drže vlast na svom teritoriju i u narednom periodu. Po oprobanom receptu, izazivaju krize, što mi već postaje dosadno jer se ponavlja svakih mjesec dana”, kaže Boris Čerkuč.

Blokada sistema odlučivanja

Analitičar portala Istinomjer Denis Čarkadžić ocjenjuje da je novu političku krizu u BiH izazvao Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) čiji je predsjednik Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH.

Na sjednici Skupštine Republike Srpske 17. februara je, naime, donesena odluka da predstavnici entiteta Republika Srpska ne učestvuju u odlučivanju u državnim institucijama do usvajanja novog Zakona o Ustavnom sudu BiH, u čijem sastavu ne bi bilo stranih sudija.

Čarkadžić ističe da je bolji termin blokada sistema odlučivanja, a ne politička kriza.

“Razlika između krize i blokade je ogromna. Primjera radi, Velika Britanija je zbog Brexita bila i još uvijek je u krizi, tamo nikome ne pada na pamet da pravi bilo kakvu vrstu blokade i zaustavlja sistem odlučivanja. Ovdje su blokade sistema u kombinaciji sa ucjenama, čak i prijetnjama, otvorenim kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava zemlje, osnovni način na koji se postižu politički ciljevi”, navodi Čarkadžić.

“Znači”, konstatuje dalje Čarkadžić, “blokade funkcionisanja zakonodavne i izvršne vlasti su mogući, jer su ti mehanizmi ugrađeni u Dejtonu, u cilju zaštite kolektiviteta, ali se oni na najotvoreniji način godinama zloupotrebljavaju, te se iz krize u krizu, iz blokade u blokadu te granice pomjeraju”.

“Ovoga puta, čini mi se, otišlo se daleko, toliko daleko da se reklo ne, ne priznajemo odluku Ustavnog suda, ubuduće nećemo priznavati ni jednu, kao ni odluke visokog predstavnika međunarodne zajednice. Sve dok se ne uklone strane sudije iz Ustavnog suda, nema odlučivanja o bilo čemu drugom. Drugim riječima, ili će biti kako mi hoćemo ili neće biti ništa i nikako, gdje se pod nikako pominjala mogućnost nestanka Bosne i Hercegovine”, ističe Čarkadžić.

Sigurnosne prijetnje

Univerzitetski predavač iz oblasti međunarodnih odnosa, predsjednik Centra za izborne studije, Adnan Huskić, ne potcjenjuje retoriku kojom se otvaraju krize i pitanja o kojima je nemoguće postići dogovor.

“Sa druge strane, bh. političari svaki put u otvorenim sukobima idu korak dalje. Dok s jedne strane retorički se hvataju za vratove, dok se vuku crvene linije i usmjerava vatra jednih na druge, jasno je da je to ambijent u kojem takva vrsta politike može doprinijeti stvaranju incidenata. Tada se može govoriti o sigurnosnim prijetnjama”, ocjenjuje Huskić.

“S druge strane”, navodi Huskić, “ako osjete da su previše odmakli u svojim izjavama, sjete se da kažu da neće bit rata, čak da je BiH zemlja u koju treba ulagati”.

“To je jedna šizofrena situacija i politika u kojoj se naknadnim pojašnjenjima nastoji anulirati kritika koja dolazi prije svega iz međunarodnih krugova. S druge strane vode politiku koja rezultira mobilizacijom građana, što ima rezultate na izborima”, ističe Huskić.

Integracije u drugom planu

Boris Čerkuč navodi kako ga svađalačka retorika bh. političara podsjeća na dječiju igru u dvorištu, koja se završava nadmetanjem.

“Da nije žalosno bilo bi smiješno. Iza neprimjerene političke retorike stoji činjenica da je bh. društvo u posljednjih 15-ak godina doživjelo veliku eroziju, da postoji strašna diferencijacija među bh. javnostima. Političari sve više postaju poglavice svojih naroda i ne obraćaju se svim građanima nego samo svojim plemenima”, naglašava Čerkuč.

Politička retorika u BiH u drugi plan je stavila evroatlantske integracije u Bosni i Hercegovini.

Šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU, ambasador Johan Satler (Johann Sattler) i šefovi misija EU u Bosni i Hercegovini članovima Predsjedništva BiH, 3. februara, poručili su da je neophodno provesti 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, objavljenog u maju 2019. godine.

“Uoči samita EU-Zapadni Balkan koji će se održati u Zagrebu u maju 2020. godine, vlasti BiH bi trebale da iskoriste priliku i pokažu spremnost da unaprijede život građana i poduzmu istinske napore na pomirenju i prevazilaženju nasljeđa prošlosti kao neizbježnog dijela procesa pristupanja EU. Uspjeh u ovom poduhvatu važan je kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za cijelu Evropu”, rečeno je u saopštenju iz Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH.

Takođe se navodi da su Bosni i Hercegovini potrebne konkretne ekonomske reforme, kako bi ekonomija ove zemlje bila spremnija za Evropu i navodi podrška vlastima u svim reformama koje poduzimaju kako bi unaprijedili modernizaciju zemlje i njenu sposobnost da preuzme obaveze članstva u EU.

Evropska komisija će odnos Bosne i Hercegovine prema Mišljenju o zahtjevu za kandidatski status i Analitičkom izvještaju, ocjenjivati u narednom Paketu proširenja u proljeće 2020. godine.