Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Oštar komentar

Milan Jovičić: Aluminij je HDZ-ov ratni plijen, oteli su ga i od države i od radnika

foto-milan-jovicic-768×506

“Radili su kako su htjeli, uzurpirali su državni kapital i doveli do ovih enormnih gubitaka. Mi, obespravljeni radnici na to ukazujemo već 23 godine”

Aluminij ostaje bez struje i priprema se gašenje, a kako je Aluminij Mostar od preduzeća giganta došao na korak do propasti za Novi dan televizije N1 govorio je profesor Milan Jovičić, nekadašnji radnik Aluminijuma, borac za radnička prava, nekadašnji istaknuti Vijećnik grada Mostara.

Na pitanje postoji li jednostavan odgovor na pitanje šta je dovelo do sunovrata ovog preduzeća je rekao: “Vrsni poznavaoci prilika te situacije znaju razloge i uzroke ovoga stanja. Aluminij je ratni plijen, to je činjenica. Činjenica je i da je politika HDZ-a učinila upravo da Aluminij dođe do ovog stanja. Oni su to kao ratni plijen okupirali i od države i bivših radnika zatvorili se kao kornjača u svoju čauru i nisu dozvolili ulazak ni institucijama BiH. Radili su kako su htjeli, uzurpirali su državni kapital i doveli do ovih enormnih gubitaka. Mi, obespravljeni radnici na to ukazujemo već 23 godine. Kad kažem mi, mislim na Bošnjake i Srbe, jer nam nije bilo dozvoljeno ni ući u firmu. Tada je pisalo da je Srbima, Bošnjacima i psima ulaz zabranjen. Sada taj nekadašnji hercegovački div je pao na koljena i danas mole Vladu FBiH da pomogne“.

O tome šta bi mogao biti pravilan odgovor Vlade FBiH u vezi sa Aluminijem je kazao:

“Treba da se zna u čemu je suština. Suština je u tome da pored tog kapitala žele sada da dobiju električnu energiju po nekom jeftinijem tarifnom sistemu kako bi mogli normalno poslovati. Vrše pritiske na vlade i javnost. Međutim, laži su ovo i obmane velike da nema struje. Tendencija i nastojanje ove HDZ-ove elite je da to prisvoje u svoje redove, i sada traže partnera, recimo Glencorea i da se tu uključe hrvatske tvrtke i da oni to konačno preuzmu, odnosno cilj im je da totalno obezvrijede vrijednost ove firme“.

Za Aluminij Mostar zainteresovana je i jedna kompanija iz Emirata, a profesor Jovičić je u razgovoru sa Minelom Jašar-Opardija je istakao i kako je 2006. godine postojala komisija te da su rađeni tenderi.

“Šest međunarodnih firmi je bilo koje su konkurisale za privatizaciju i nalazio se i Glencore i nastojao je tada Glencore da pomoću MIje Brajkovića, koji je i doveo do ove situacije, ispod stola da dođe do firme Aluminija, no nije uspjelo zahvaljujući našim poštenim ljudima koji su bili u toj komisiji, prije svega jednom advokatu Bošnjaku koji nije to dozvolio. Druga stvar, Brajković jeu svoje vrijeme govorio da u ovoj kompaniji samo trava može da bude zelena, kakav islamski kapital i tako dalje. Sada vidim i da ovi iz Dubaija što nude sad nešto. Sad je na vladi šta će oni tu da poduzmu. Činjenica je da u svemu ovome svakako veliku krivicu snosi, ne samo HDZ, nego i domaća vlast“, poručio je za N1.

O tome da li je bila prelomna godina kada se moglo nešto uraditi u vezi sa Aluminijem je istakao: “2006. i 2007. kad se radilo na privatizaciji su bile prelomne godine i tada nije urađeno ništa. Međutim, suština je u ovome – na šta sam godinama upozoravao – nužno je bilo pristupiti stečajnom postupku, da na površinu isplivaju svi lopovluci koji su doveli do ovakvog enormnog gubitka. Nije u pitanju samo električna energija nego mnoge kriminalne radnje koji su radili ovi čelnici HDZ koji se placaju po Jadranu“.

Upitan da prokomentariše da li je uredu tražiti povlašteni status cijene struje je naveo:

“Ja sam elektroinžinjer. Gradio sam termoelektranu u Gacku, bio sam u tim vodama i znam šta znači struja. Struja je za nas zlato i ne može se proizvoditi sirovi aluminij i u inglotima izvoziti kao sirovi aluminij. To je kao da izvozimo balvane umjesto namještaja. Samo finalna proizvodnja aluminija može da izvrši valorizaciju električne energije. Aluminij Mostar je nekad bio specijalni potrošač i mogao je da traži beneficije, danas ne može. To je totalno otuđena firma, kriminalna nacionalistička firma, prepuštena tim, da ih ne nazivam pravim imenima“.