Na posljednjoj autobuskoj stanici na Komatinu, iznad naselja Širokača na sjevernim padinama Trebevića, vlada takva tišina da se gotovo može čuti žuto lišće kako pada s drveća i najavljuje jesen. Nedaleko se čuje voda koja žubori, komšija koji pita “kako ide” i zvuk metle vrijednog mještanina koji čisti dvorište.
Ipak, stanovnici ovog područja ispod ceste koja od Grbavice preko Vraca vodi do izletišta na Sarajevu najbližoj olimpijskoj planini strahuju da bi ovu, naizgled idiličnu, sliku mogao prekinuti zajednički gromoglasni krik ukoliko se ostvare njihove tihe slutnje o klizištu nadomak njihovog naselja.
U kući koju su podigli krajem 80-ih godina živi bračni par Pačariz. Njihovo dvorište sliči nekome iz nekog bosanskog filma: njihov pas laje na nepoznate posjetioce, oni ga umiruju dok u isto vrijeme pomažu jedno drugome kako bi sigurno sišli niz betonske stepenice. Ostarjeti zajedno, to su uspjeli, ali strahuju za godine koje dolaze i sljedeće generacije porodice za koje su kuću i sagradili.
“Mi smo podigli kuću i napravili ovo sve ‘88. godine… Dvije su granate u ratu ovdje u kuću udarile, nigdje pukotine nijedne nije bilo… Ali, ovo od prošle godine, ja ne znam šta je, ovo je katastrofa…”, kazuje Ćamila Pačariz dok u dnevnom boravku pokazuje pukotine na zidu.
Mještani šireg područja Širokače žive u strahu od klizišta već godinama. Stručnjaci tvrde da je njegov uzrok odlagalište građevinskog otpada na lokacijama Curine njive i Bistrički potok, koje koristi preduzeće “Park Ruža d.o.o.” Tuzla koje na lokaciji iznad Širokače gradi poslovno-stambeni objekt Trebević Hills na lokalitetu koji pripada entitetu Republika Srpska, dok bi se posljedice gradnje mogle odraziti na dio općine Stari Grad u entitetu Federacija BiH.
Iz ove kompanije negiraju da su tu ikada odlagali svoj materijal i, baš kao i mještani, tvrde da su nadležne godinama upozoravali na ovaj problem i potencijalni kobni scenarij.
Između stijene i odgovornosti
Struka je podijeljena po pitanju mogućeg klizišta – jedni su saglasni oko njegovog uzroka, a drugi kažu da je čitava ova gradnja ilegalna, dok stanovnici ovog područja žive u strahu od opasnosti koju bi moglo izazvati njegovo pokretanje. Zbog toga je privremeno evakuirana gotovo polovica od 75 porodica koje žive ovdje.
Prema kompaniji “Park Ruža”, problem je nastao kada je firma “Megakop d.o.o,” Pale istovarila veliku količinu građevinskog šuta na lokalitet Curine njive tokom izgradnje projekata obližnje stambeno-poslovne zgrade za firme “Symphony” i “Roof Gardens”, a poslije njih i firma “DEMOS d.o.o.”, koja je radila asfaltiranje puta na dionici Trebević put – hotel “Pino”.
“Trebević Hills je jedan dio građevinskog šuta vozio na odobrenu deponiji na Brusu, a drugi dio se nalazi na našoj lokaciji i stijeni jer nam je potrebna”, kompanija je navela u pisanom odgovoru.
“Radi neinformisanja i blizine lokaliteta Curine njive, sva negativna medijska hajka svjesno je i namjerno te tendenciozno usmjerena na (SPO) Trebević Hills i Park Ruža, dok su se predstavnici menadžmenta i ‘Megakop d.o.o,’ ‘Symphony’ i ‘Roof Gardens’ oglušili na ovu temu”, piše također u odgovoru.
Kompanija također naglašava da je zemljište u vlasništvu opštine Istočni Stari Grad, a ne u njihovom te da imaju sve potrebne dozvole za gradnju.
“Pet godina je neko nijemo posmatrao”
Generacije porodice Kerić su živjele u kući na Širokači još od 1860. godine pa sve do evakuacije 2024. godine, koju je provela općina Stari Grad, kada su privremeno iseljeni majka, otac i brat Đenana Kerića.
Kerić je jedan od rijetkih koji je htio razgovarati s novinarima i, dok mu se u glasu osjeti ljutnja, jasno poručuje da smatra da je krivica na svim nivoima vlasti:
“Zvaničan podatak je 400.000 kubika građevinskog materijala iznad naših glava. I neko je to nijemo posmatrao pet godina.”
Pojasnio je da je njegov brat, koji boravi u alternativnom smještaju u sarajevskom naselju Stup, osoba sa invaliditetom kao što je to bio i njegov otac, koji je preminuo prije mjesec. Trenutno, u stanu na Stupu borave Đenanov brat i majka. Prošla je godina kako su ovdje smješteni dok se u njihovoj kući, gdje su odrasle generacije njihove porodice, trenutno ne nalazi niko. Kuću svaki dan obilazi Civilna zaštita općine Stari Grad.
“Poručujem svima na vlasti da će biti odgovorni za sve jer su nas trebali zaštititi”, kaže Kerić.
Evakuacija iz predostrožnosti
Stručnjaci su saglasni u pogledu dvije stvari: uzrok klizišta je odlagalište koje se nalazi kod Bistričkog potoka, ali naglašavaju i da situacija na Širokači nije toliko alarmantna.
Samir Dolarević, dekan Građevinskog fakulteta u Sarajevu, ističe uzrok klizišta: “Nema tu nekih velikih teorija. Sasvim je jasno – klizište je uzrokovano, i ta masa koja je pokrenuta, to je deponija materijala usljed gradnje ovih objekata (op. a. Trebević Hills) na Trebeviću. Oni su iskopani materijal deponovali na vrh padine i to je školski primjer kako se klizište pokreće.”
Dolarević kaže da je Građevinski fakultet završio svoj dio posla, istražne radove i izradu projekta sanacije padine početkom jula.
Jedna od uloga struke je i praćenje pomaka kosina, a među onima koje se posmatraju je i ovo područje. Uz pomoć savremenih tehnologija očitava se pet dnevnih rezultata i na osnovu njih može se tražiti evakuacija stanovništva, što je već urađeno početkom novembra 2024. godine.
Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo izgradio je mapu zona potencijalnih klizišta u koje spada i veliki dio Širokače.
Adis Skejić, profesor na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, kaže da uporedna analiza mapa ovog terena iz juna ove godine sa 2023. godinom ukazuje na evidentnu razliku uzrokovanu odlaganjem građevinskog materijala.
Skejić smatra da su izvođači koji trenutno grade objekte u značajnoj mjeri poštovali procedure i dodaje da preporuka za iseljenje stanovnika ima osnovu: “U slučaju ekstremnih padavina, mnoge od tih kuća su potencijalno ugrožene i bolje je da su ti ljudi iseljeni.”
“Nadležni nisu uradili ništa”
“Dio porodice Đono morao se iseliti sa ovog područja na sigurniju lokaciju zbog potencijalne opasnosti”, kaže Armin Đono, predsjednik mjesne zajednice Širokača. “Morali smo bratovoj trudnoj ženi obezbijediti siguran smještaj da ne bi dočekala zimu u strahu šta će se desiti s njom i s bebom”, rekao je Đono.
Evakuacija stanovništva je naređena 1. novembra prošle godine, ali do sada su iseljene samo 32 porodice od 75 koliko ih je na listi.
“Vidimo da nadležni nisu uradili ništa, a dobili su povjerenje mještana”, navodi Đono i naglašava da je Civilna zaštita općine Stari Grad na terenu 24 sata i ima plan za evakuaciju.
Đono navodi da je upozoravao i prošli i sadašnji saziv općine Stari Grad na problem odlaganja građevinskog otpada, ali se ništa nije učinilo do tragedije u Jablanici u oktobru 2024. godine, kada je zbog poplava i pokretanja klizišta poginulo 26 osoba.
Iz općine Stari Grad nisu odgovorili na kritike građana. Međutim, ukazali su na to da se svi radovi sanacije klizišta, u koju je uključena i Vlada Kantona Sarajevo, provode na području opštine Istočni Stari Grad i da se čeka da ova općina dostavi tendersku dokumentaciju i pribavi potrebna odobrenja. Od opštine Istočni Stari Grad nismo dobili odgovor o dozvolama koje su izdali kompaniji koja gradi apartmansko naselje na Trebeviću i eventualno provedenim procjenama stabilnosti tla.
Odron u Karanfil mahali
“Istorija pak uči da klizišta u Sarajevu nisu niti neobična niti rijetka. Uz ona povremena, izazvana uglavnom obilnim kišnim bujicama, koja prouzroče samo materijalnu štetu, posebno se pamti i ono iz 1987. koje je odnijelo ljudski život”, kaže poznati sarajevski arhitekta Mufid Garibija.
U maju te godine pokrenulo se više desetina hiljada kubnih metara kamena i zemlje u blizini jednog od najpoznatijih sarajevskih vidikovaca koji se nalazi iznad naselja Vratnik u starom dijelu grada na njegovoj sjevernoj strani.
Klizište je uništilo kuće i puteve i usmrtilo jednu ženu u njenom domu u Karanfil mahali, u kojoj je, do tada, živjelo nekoliko desetina porodica romske nacionalnosti u kućama koje su se nalazile na strmom terenu. Nažalost, od maja 1987. godine ova mahala više ne postoji.
“To je bio veliki odron, nezapamćen, na Zmajevcu”, dodaje Garibija.
Podić: Gradnja je nelegalna
Anes Podić iz udruženja “Eko akcija” tvrdi da je sva gradnja na Trebeviću nelegalna jer se radi o zaštićenom području još od 1954. godine, ali da to vlasti u RS-u ne poštuju.
“Desila se odluka o zaštiti u Republici Srpskoj koja je formulisana tako da su regulacioni planovi koji su stupili na snagu, a koji su stupili prije donošenja odluke, prestali da važe, tačnije Regulacioni plan opštine Istočni Stari Grad gdje je gradnja nastavljena i na Brusu i na Zlatištu”, tvrdi Podić.
Dodaje da nema ni izrađene strateške studije o utjecaju na okoliš ovog regulacionog plana.
“Kada se cijela stvar raspetlja na sudovima, bit će jasno da je sve gore izgrađeno nelegalno”, poručio je Podić.
Općina Stari Grad, kako su rekli, jedina je do sada osigurala dio sredstava za početak radova na sanaciji klizišta na području RS-a te su pozvali više nivoe vlasti da se uključe u ovaj problem.
“Općina Stari Grad je ugrožena djelovanjem koje niti jedan metar kvadratni nije na našoj teritoriji i nemamo nikakve vlasti tamo gdje je klizište”, poručio je načelnik općine Stari Grad Irfan Čengić.
Tišina govori više od institucija
Neodgovoreni brojni upiti za nadležne – tako bi se najbolje mogla opisali priča o Širokači, koja oslikava i sistem isprepletenih i nedovoljno definiranih pojedinačnih nenadležnosti u Bosni i Hercegovini.
No, porodica Pačariz, kao i njihove komšije s Komatina i Širokače, ne mare puno za prebacivanje odgovornosti nadležnih.
Iako ih zanima kako će preživjeti zimu, odgovora za sada – nema.
U očima porodice Pačariz je strah, a u zraku se osjeća neizvjesnost. Tišina govori više nego bilo koja riječ. I dok suze same teku, Ćamila šapuće:
“Haj’ za mene, ali kud će mi ona djeca, šestero je članova, četvero gore…”
Priča je nastala kao dio edukativnog programa Škola novinarske izvrsnosti Mediacentra / Mediacentar School of Journalistic Excellence, koju je razvio Mediacentar uz podršku WARM Fondacije. Autorice teksta bile su učesnice edukativnog programa.
Škola novinarske izvrnosti Mediacentra održana je kao dio projekta “Reforme za integritet medija i slobodu govora” koji finansiraju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, a zajednički provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje “JaBiHEU” i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Fondacije Mediacentar Sarajevo te ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.
