BiH

Mostarske legende zabrinute za opstanak “laste”

10/07/2018

O Starom mostu u Mostaru ispisane su i otpjevane pjesme, a slavni Evlija Čelebi o ovom arhitektonskom čudu zapisao je u davna vremena: …Kada se most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan visoki most, otad ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije…

Let poput ptice, prema riječima legende mostarskih skokova Emira Balića, dokaz je da je čuvena “lasta” koju je i sam izveo samo Bog zna koliko puta, ustvari stara stotinama godina. I živjet će, ako bude sreće, i u vijekovima pred nama. Kažemo “ako bude sreće“, jer su i Balić i najbolji skakač današnjice Lorens Listo, zabrinuti za opstanak “laste” u Mostaru.

Svakog jula u organizaciji Kluba skakača Mostari organizuju se tradicionalni Skokovi, na kojim redovno pobjeđuje Listo, koji ruku na srce, makar u rodnom gradu nema konkurenciju. Posljednjih su godina osim Lorensa na glavu skakali tek rijetki Mostarci. Mogli su se, kažu, prebrojati na prste jedne ruke.

Listo i Balić

“Pamtim vrijeme kad je grad imao dvadeset skakača na glavu. Danas ih ima tek nekoliko. A kad i oni prestanu, pitanje je hoće li iko skakati”, kaže na početku razgovora za Fokus.ba legendarni Balić.

Listo se nadovezuje i kaže kako za pet do deset godina Mostar sigurno neće imati skakača, ukoliko se nešto ne promijeni. Obale su puste, kupača je sve manje, a time i skakača sa Starog mosta… A šta učiniti da se stvari promijene?

“Moja ideja je škola skakanja. Za to nam je potreban moderan bazen sa skakaonicom visokom 12 metara. To sam rekao i ljudima u klubu. U protivnom – eto nam problema. Mostar bez skakača na glavu za mene je velika tragedija koliko i barbarsko rušenje mosta”, dodaje Listo.

Uključuje se Balić, prisjećajući se svečanog otvorenja Gradskog bazena.

“Došli su gosti iz Zagreba i govore mi da imamo gotove mlade skakače, nakon što su vidjeli kako djeca skaču s velike skakaonice. Danas bi nam zatvoreni bazen dobro došao. I mislim da se ta priča može dovesti do kraja. S Lorom, Semirom Drljevićem – Lovcem i Enom Novakovićem mogu pokucati na sva vrata u ovoj državi. Niko ne bi vratio”, rekao je Balić.

Emir Balić

“Lasta” je prepoznatljivi mostarski brend. Emir je imao priliku gledati kako skaču ljudi iz svih dijelova svijeta, a Mostarci su bez lažne skromnosti, posebni. Njihov je skok unikatan i niko ga ne zna izvesti kao što oni znaju.

“‘Lasta’ je viteški skok. Nije to samo let. Treba znati da se mi odgurnemo od mosta i po pola metra, a poseban je i u upad u vodu. Imao sam priliku nastupiti za bivšu Jugoslaviju na Svjetskom kupu u Italiji na kojem su tad skakali brojni, a najsličniji nama, bili su Meksikanci. Cliff diving skakač Orlando Duke rekao mi je jedne prilike da on nikad ne bi skočio na način na koji mi skačemo. Kazao mi je i da je način na koji skače komplikovaniji, a da su mostarski skokovi teži za izvedbu. Oni danas bez problema skaču sa Starog mosta, jer je nivo vode veći. Neretva je jedno vrijeme ispod Starog mosta bila duboka samo četiri i po metra”, prisjeća se Balić.

I ove će godine predsjedavati žirijem koji će ocjenjivati najbolje skakače sa Starog mosta, dok će Listo i ovog puta braniti titulu najboljeg.

Balić je 13 puta u karijeri osvojio prvo mjesto, a Listo dosad dva naslova manje.

“Drago mi je što će me Lora sigurno prestići. Na manifestaciju kao što su Skokovi danas trebamo biti ponosni. I do rata je to bilo nezvanično prvenstvo Jugoslavije u skokovima, a sve je u ona davna vremena započelo kao mahalska manifestacija. Pamtim vrijeme kad reportažna kola nisu mogla stati na plato, a postoje i fotografije koje svjedoče da je Skokove nekad gledalo i po 20 hiljada ljudi”, priča Balić, koji je težak i buran život vezan za most opisao u knjizi Sjećanja.

Danas, u 84. godini osjeća se dobro, iako je na hiljadu skokova moralo ostaviti makar mali trag. Srasli su četvrti i peti pršljen kičme, ponekad osjeti bol u rukama i ramenima, baš kao u vrijeme kad je letio s prelijepog luka… Posebno je sretan što je Stari prije 14 godina obnovljen i što je bio učesnik ceremonije otvaranja. Trebao je te večeri izvesti svoj posljednji skok, ali se na koncu predomislio.

“Puhao je jak vjetar i bila bi prevelika ludost skočiti tad”, kaže nam na kraju.

Lorens Listo

Listo je te noći povrijedio rame, a neke njegove kolege iz Neretve su izronile sa slomljenim rukama. Ali niko se nije pokajao. Ljubav prema Starom i ukazana čast bili su najbolji melem na rane iz te večeri.

Emir Balić je inače prvi put sa Starog skočio 1951. godine, i to na noge, a godinu poslije i prvi put na glavu.

Listo je prvi skok izveo sa improvizovanog mosta sa 16 godina (1999.), a na Skokove se prvi put prijavio kad je imao 19 godina.

 

 

 

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.