Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

"Femicid"

Najekstremniji oblik nasilja nad ženama bez pravne kvalifikacije

spano (1)

Robert Spano, predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kazao je kako je femicid jedan od “najopakijih oblika nasilja“ i da se o tom problemu mora razgovarati, da se on mora analizirati i da je neophodno pronalaziti rješenja

Femicid i pokušaj femicida su najekstremniji oblik nasilja nad ženama i nisu inkriminisani kao posebno krivično djelo u BiH, zbog čega je neophodno raditi na sistemskoj promjeni, poruke su s predstavljanja Analize prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini.

Analizu je izradio AIRE centar u saradnji s Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnim sudom Republike Srpske i Apelacionim sudom Brčko distrikta BiH. Ona predstavlja pregled krivičnopravne regulative u BiH, ali i dublji uvid u pojavu femicida i djelovanje institucija sistema u njegovom sprečavanju i procesuiranju. Analiza je predstavljena na konferenciji koja je okupila predstavnike sudova i tužilaštava, institucija i nevladinih organizacija iz BiH, koji su razgovarali o unapređenju rada pravosudnih institucija u procesuiranju i sprečavanju femicida.

Robert Spano, predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kazao je kako je femicid jedan od “najopakijih oblika nasilja“ i da se o tom problemu mora razgovarati, da se on mora analizirati i da je neophodno pronalaziti rješenja.

Brojna društvena pitanja i problemi s kojima se društvo suočava omogućavaju da se odluke donose strateški i da se odabere najbolji put, rekao je on, ali da rodno zasnovano nasilje nije jedno od takvih pitanja.

“Rodno zasnovano nasilje je pitanje u kojem kompromisa nema, pitanje na koje mi moramo odgovoriti čvrsto, s dovoljno sile ako treba, s dovoljno znanja i svijesti o tome kakve to probleme za cijelo društvo predstavlja i kako se protiv toga uspješno boriti”, kazao je Spano.

Spano je podsjetio da je u samoj srži Evropske konvencije o ljudskim pravima potpuna jednakost i ljudsko dostojanstvo, ali da se mora uzeti u obzir i koliko je konvencija u stanju motivisati, inspirisati i pružiti podršku organima gonjenja i sprovođenja zakona.

“Njihov dio posla je da kad se s ovim suoče na način na koji je rodno osjetljiv i rodno zasnovan, u potpunosti prepoznaju i sagledaju sve odnose i borbe moći i sve uobičajene sheme ponašanja koje se pojavljuju u rodno zasnovanom nasilju”, poručio je on.

Analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u BiH obuhvata period od početka 2017. do sredine 2021. godine po uzorku 34 sudska postupka u kojima je bilo 37 žena žrtava ubistva ili pokušaja ubistva.

Femicid nije inkriminisan kao posebno krivično djelo u BiH, već se procesuira prema odredbama krivičnog zakonodavstva kojima su regulisane različite vrste ubistava.

Matt Field, britanski ambasador u BiH, rekao je kako analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u BiH ukazuje na sve izazove s kojim se suočava pravosuđe, ali i druge institucije kojima je zadatak zaštita žrtava rodno zasnovanog nasilja.

“Femicid i pokušaj femicida su najekstremniji oblik nasilja nad ženama”, kazao je Field, poručivši da se institucije zajedno moraju boriti protiv toga i da su sankcije ključne za njegovo sprečavanje.

“Neophodno je jačati kapacitete sudova, tužilaštava, te istovremeno raditi na podizanju svijesti i eliminaciji i diskriminaciji rodno zasnovanog nasilja”, rekao je Field.

Prema ovoj analizi, u najvećem broju slučajeva krivični postupak je bio efikasan, njih devet je završeno u roku od godinu dana, dok je 17 završeno u roku od jedne do dvije godine.

Sve analizirane presude u predstavljenoj analizi bile su osuđujuće osim jedne, u kojoj je učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio u nemogućnosti da pravilno i potpuno rasuđuje. Najviša izrečena kazna za femicid bila je 30 godina.

Biljana Braithwaite, direktorica Programa za Zapadni Balkan AIRE centra, kaže kako je za efikasnost sprečavanja femicida najprije neophodno odrediti položaj žena u svim oblastima društvenog života, što uključuje sistemski rad na rodnim stereotipima i predrasudama.

“Promovisanje i unapređenje kulture rodne ravnopravnosti uz istovremeno sprečavanje svih oblika diskriminacije žena”, navela je Braithwaite kao jedan od načina borbe.

Ona je poručila da je neophodno ojačati kapacitete institucija krivičnog gonjenja, dok bi centri za edukaciju sudija i tužilaca trebali sprovoditi obaveznu obuku na teme povezane sa efikasnim procesuiranjem rodno zasnovanog nasilja.

“Veoma je važno da, pored procesuiranja femicida, i sam čin ubistva ne treba posmatrati kao izolovan događaj, već je potrebno imati u vidu specifičnost konteksta u kome se ubistvo dogodilo, kao i istoriju prethodnog nasilja”, kazala je ona.