U organizaciji Udruženja „Žena – žrtva rata“ danas je u Višegradu obilježena 34. godišnjica zločina na Bikavcu. Riječ je o jednom od najtežih ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Na današnji dan 1992. godine pripadnici paravojne formacije predvođene osuđenim ratnim zločincem Milanom Lukićem zatvorili su u kuću Meha Aljića više od 70 bošnjačkih civila. Među njima su bile žene, djeca i starije osobe. Nakon pucnjave i bacanja ručnih bombi kuća je zapaljena.
Cvijeće i dova za žrtve
Ispred obnovljene kuće Aljića položeno je cvijeće i proučena dova za stradale. Poslata je poruka da sjećanje na žrtve ne smije izblijediti dok se ne pronađu njihovi posmrtni ostaci i svi odgovorni ne budu izvedeni pred lice pravde.
Jedina osoba koja je preživjela zločin bila je Zehra Turjačanin. Njeno svjedočenje je predstavljalo jedan od ključnih dokaza pred Haškim tribunalom, koji je Milana Lukića osudio na doživotni zatvor.
Kolonu sjećanja i ove godine predvodio je Esad Tufekčić. Njemu su na Bikavcu ubijeni supruga i dvoje maloljetne djece.
Potraga traje više od tri decenije
Predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić podsjetila je da su tokom ekshumacije 2016. godine pronađeni samo izgorjeli koštani fragmenti. Iz njih nije bilo moguće utvrditi identitet žrtava.
“Nažalost, do danas nije pronađena nijedna kost. Višegrad šuti i jako mi je žao zbog toga”, kazala je Hasečić.
Naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Ermin Kuka, istakao je da spaljivanje živih civila na Bikavcu predstavlja jedan od najbrutalnijih zločina počinjenih u Višegradu te da su “žive lomače” bile dio planske kampanje progona bošnjačkog stanovništva.
Podsjetio je i na zločin u Pionirskoj ulici, počinjen 13 dana ranije, kada je na gotovo identičan način ubijeno oko 70 bošnjačkih civila.
Prema dostupnim podacima, na području Višegrada još se traga za 467 nestalih osoba, dok su do sada identificirani posmrtni ostaci 453 žrtve.
Nakon komemoracije upriličen je vjerski program, obilazak mjesta zločina te učenje Jasina i dove u Carevoj džamiji i na mezarju Stražište.
