Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvojio je apelaciju Ramiza Džaferovića, bivšeg direktora Razvojne banke FBiH u vezi s dešavanjima koja su se desila prije skoro 13 godina, saznaje Fokus.ba.
Riječ je o famoznoj sjednici Skupštine Razvojne banke FBiH (koju čine članovi Vlade FBiH) održanoj 22. novembra 2012. godine. Na njoj je Džaferović iznio obilje informacija o “prljavom vešu” pojedinih članova Vlade FBiH. Između ostalog objelodanio je ko je na njega vršio pritisak i ko ga je ucjenjivao za odobravanje određenih kredita.
Šta je 2012. iznosio Ramiz Džaferović
U samom aktu Ustavnog suda BiH citirani su njegovi navodi sa spomenute sjednice Skupštine Razvojne banke FBiH, a koje je utužio tadašnji ministar za izbjeglice i raseljene osobe FBiH Adil Osmanović (tada član SDA). Radi se o sljedećim navodima:
1. “Da kažem oko ovog nadzornog odbora, pritisci su bili od strane predsjednika Vlade, Lijanovića i ministra Osmanovića”
2. “Vi ste tražili da dam i odobrim Lijanoviću 5 miliona KM kako bi Lijanovići ostali u vlasti”
3. “Došli ste sa stranačkim kolegom i tražili od mene da kupim zgradu Importanea koja košta 20 miliona KM, ima četiri sprata, garaže i da se vi uklapate u 2 miliona maraka”
4. “Tražili ste od mene da odobrim kredit Selimoviću od 20 miliona KM i reprogram od 10 miliona KM“
5. „Kao predsjednik Uprave i kao čovjek kažem ovo i ponovim i ostajem iza svega što sam rekao, za to postoje materijalni dokazi ministre Osmanoviću, nije bilo samo ovo ne mogu da se sjetim, ima zapisano u Banci, sve je evidentirano, tako se i zove Banka, upamtite Banka je još i špijunska organizacija”.
A Osmanović je Džaferovića tužio za klevetu. Sudski okršaj između ovog dvojica trajao je 2012. godine do danas. Općinski sud Sarajevo odbio je 2014. godine Osmanovićevu tužbu, ali mu Kantonalni sud Sarajevo 2019. godine uvažio žalbu i predmet vratio na ponovni postupak.
Šta je zaključio Ustavni sud BiH
Općinski sud je 2020. ponovio svoju odluku, “jer nisu ispunjeni propisani uvjeti o tome kada se neko izražavanje može smatrati klevetom”. Opet, Kantonalni sud je sve ovo drugačije vidio pa je ponovo poništio prvostepenu presudu. Vrhovni sud FBiH je potom odbacio zahtjev Džaferovića za reviziju presude.
Ustavni sud BiH, pak, smatra da je nesporno da se radi o javnim ličnostima jer su i apelant i tužilac političari. Osim toga, ustanovio je da je navedeno izražavanje izneseno na sjednici Skupštine Razvojne banke kao finansijske institucije. Dakle, zaključio je, sporno izražavanje je izneseno prilikom debate o pitanjima od javnog interesa bez obzira na to da li u sklopu dnevnog reda zasjedanja ili van njega.
“Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije uspostavljena pravična ravnoteža između apelantovog prava na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije i tužiočevog prava na ugled iz člana 8. Evropske konvencije”, jedan je od navoda Ustavnog suda.
Zaključio je kako postoji kršenje slobode izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, te je predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
