Otac i sin kod Vlasenice žive u šatoru: Jedemo šta stignemo (VIDEO)

Selo Prešina zaboravljeno je od svih… Niko se tog, nekada bogatog mjesta, ne bi ni sjetio da se nisu u svoje rodno mjesto vratili otac i sin. Asim i Asmir Rizvanović. Sami, otuđeni u svojoj tuzi, cijeli život praćeni tragedijama, vratili su se na ledinu. Samo to je ostalo od nekada bogatog imanja i kuće.

Njihovu kuću zamijenio je šator. To je sve što imaju. Bez vode i struje, ispred šatora sami sebi spremaju hranu. Kako kažu, jedu šta stignu. Trenutno čuvaju stado ovaca, za platu od 300 KM.

[yuzo_related]

“Ništa nemamo, samo ovako trči za ovcama, evo vidiš gdje pravim jelo i tako, tu napravimo hljeb, kuhanje neko i tako”, započinje svoju priču Asim Rizvanović

“Najveća želja kuća i struja, a ostalo bih s ocem pokušao nešto da uradim”, nastavlja njegov sin Asmir.

Životni brodolom porodice Rizvanović počinje 1984. godine. Nedugo, nakon što je rodila blizance Asmira i Esmira, njihova majka, Asimova supruga, preminula je.

“Fali mi. Otkad sam se rodio, mater nisam ni vidio i brata blizanca sam imao, on se utopio prošle godine, ostalu familiju što imam, i ne poznajem”, kaže Asmir.

Početkom rata Asim je zarobljen. U logoru je proveo 14 i po mjeseci. Nakon toga je upoznao drugu suprugu u Živinicama. I ona je preminula, a nakon nje, desila se i nova tragedija. Utopio se sin Esmir.

Plačnim glasom Asim priča: “Dijete je pošlo na pecanje, dijete je socijalno primalo, jer je imao epilepsiju i ovaj ima epilepsiju”.

Nakon što su tragično izgubili brata i sina Esmira, odlučili su da počnu novi život. Pomoć nisu tražili. Sasvim slučajno za njih je čuo Sakib Zuković iz Vlasenice. Lično se angažirao da se ovim ljudima pomogne. Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe reagiralo je odmah, javlja televizija TV1.

“Naša komisija pri Ministarstvu utvrdila je stanje, potpisan je ugovor s dobavljačem i izvođačem radova i nadamo se da ćemo do kraja godine otići kod tog povratnika u jedan topli ambijent i vidjeti da su se uslovi za život popravili”, poručuje Edin Ramić, federalni ministar za izbjeglice i raseljena lica.

A to su ovi skromni ljudi i zaslužili. Više neće ići sa svog imanja. Ovo selo je nekada imalo petsto domaćinstava, danas samo dvojicu koja se nadaju novom, boljem i pravednijem životu.