Dok se Air Tractor puni vodom na pisti Zračne luke Mostar, svaka sekunda odlučuje o uspjehu gašenja požara. Slijetanje, punjenje tri tone vode i novo polijetanje završavaju se za svega dvije do tri minute, a upravo ta brzina često pravi razliku između lokaliziranog požara i njegove eskalacije.
Kapetan Tomislav Gržetić, jedan od četvorice pilota angažiranih u protupožarnoj operaciji, kaže za Hercegovina Info da tokom posljednja dva mjeseca nisu letjeli samo šest dana.
Na mostarskoj pisti nema mnogo vremena za zadržavanje. Avion dotakne pistu, uspori, priključi se na sistem za punjenje, a tri tone vode ulaze u rezervoar za prosječno 55 sekundi. Nekoliko trenutaka kasnije Air Tractor je ponovo u zraku, na putu prema požarištu u Hercegovini ili srednjoj Bosni.
Utrka sa vremenom
“Sve, od slijetanja do novog polijetanja, traje između dvije i tri minute. Mi smo ovdje u ratu protiv požara. Što više skratimo operaciju na zemlji, što smo brži i bliže požarištu, lakše ćemo požar zaustaviti uz manje rotacija, manje sati leta te manju potrošnju ljudskih i tehničkih resursa”, rekao je Gržetić za Hercegovina Info.
Uz njega u Mostaru dežuraju Goran Horžić iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pilot Rino iz Južnoafričke Republike te Krešimir Vlašić, vlasnik kompanije Air Pannonia i instruktor na CJ mlaznim avionima.
Gržetić ističe da bez infrastrukture mostarskog aerodroma ovakva operacija ne bi bila moguća.
“Moramo zahvaliti Zračnoj luci Mostar. Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće – od hangara i podrške, preko vatrogasne službe, do sistemske organizacije cijele protupožarne sezone”, kaže.
Važnu ulogu ima i Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA), čiji kontrolori u svega nekoliko minuta osiguravaju prostor za djelovanje protupožarnih aviona.
“Vrlo su susretljivi prema nama. Omogućuju nam da budemo operativno efikasni, osiguravaju zone rada u kojima nemamo smetnje te nam ostavljaju čistu frekvenciju kako bismo mogli komunicirati s vatrogascima”, objašnjava Gržetić.
Zašto su Air Tractori idealni za BiH
U operaciji trenutno učestvuju dva Air Tractora, dok bi im se uskoro trebao pridružiti i treći. Djeluju na području Hercegovine i srednje Bosne, od nizinskih predjela do planinskih vrhova na oko 7.000 stopa nadmorske visine.
Jedna od zahtjevnijih intervencija bila je nedavno na Blidinju, gdje je požar nakon udara munje izbio na oko 4.700 stopa nadmorske visine.
Gržetić smatra da su Air Tractori posebno pogodni za bosanskohercegovački teren. Za razliku od kanadera, oni ne zahvataju vodu iz jezera ili mora, već se pune na aerodromu.
“Zbog orografije terena nama plovci nisu potrebni. Kada imate veću nadmorsku visinu i visoke temperature, avion s plovcima postaje teži, motor gubi dio snage i morate uzeti manje vode. Time se smanjuje efikasnost”, kaže.
Jedan Air Tractor nosi oko tri tone vode, dok kanader može ponijeti između pet i šest tona. Međutim, Gržetić naglašava da je kanader znatno skuplji za nabavku i održavanje.
“Za cijenu jednog kanadera može se kupiti deset Air Tractora”
Prema njegovoj procjeni, jedan kanader CL-415 košta oko 37 miliona dolara, što je približno vrijednosti deset Air Tractora.
“Ako kanader nema mogućnost zahvaćanja vode s jezera ili mora, njegova efikasnost pada jer se mora vratiti na aerodrom i puniti. Veći je, troškovi održavanja i operacije znatno su viši, a skuplja je i sama nabavka”, ističe.
Dodaje da Air Tractor ima manji radijus zaokreta, zbog čega može lakše djelovati u uskim klancima i na nepristupačnim terenima.
“Air Tractor ima manji radijus zaokreta i može ući dublje u klance. Daleko od toga da kanader nije impozantan stroj, ali za ono što Bosna i Hercegovina trenutno treba Air Tractori su odgovarajuća opcija. Pitanje je samo koliko ih je potrebno da bi sistem bio dovoljno efikasan i da bi rezultati na požarištu bili brzi”, zaključio je Gržetić.
„Hercegovina je vrijedna te borbe“
Niko od četvorice pilota nije iz Mostara ni iz Hercegovine, ali nakon sedmica provedenih na jugu države dobro su upoznali područje koje iz zraka svakodnevno pokušavaju zaštititi.
„Hercegovina je lijepa, hrana je dobra, priroda je lijepa i ima se što spašavati“, govori Gržetić.
Prirodne resurse ljudi često prestanu primjećivati jer su dio njihove svakodnevice. Tek kada stignu požari, poplave ili druge nepogode, postane jasno koliko brzo nešto što se podrazumijevalo može nestati.
„Nekome su ti resursi samo okolina u kojoj se svaki dan nalazi pa ih više i ne primjećuje. Ali kada krenu požari, poplave i druge nepogode, tada vidimo koliko gubimo ako ne reagiramo na vrijeme“, ova zemlja je, kaže pilot Tomislav Gržetić, vrijedna te borbe.
