Porodica Zahić iz Banje Luke: Za Bajram se okupljaju prijatelji svih nacionalnosti

Porodica Zahić iz Banjaluke za Ramazanski bajram okupila se u svom rodnom gradu kako bi zajedno obilježili ovaj blagdan.

Za tri generacije – penzionere Enesa i Šefiku, te njihovog sina Azera sa suprugom Aidom, sinom Tarikom i kćerkom Hanom za taj jedan od najvećih muslimanskih praznika najznačajnije i najveselije predstavlja porodično okupljanje.

Iz finskog grada Espoo, dijela Helsinkija Enes i Šefika u Banjaluku su došli malo ranije, a Azer za porodicom stigao je dva dana prije Bajrama.

Enes Zahić za Anadolu Agency (AA) ispričao je kako porodica Bajram obilježava tradicionalno. Suživot sa ljudima, prema njegovim riječima dio je te tradicije, jer se ne okuplja samo porodica, nego im dolaze i prijatelji svih drugih nacionalnosti, a tako je kaže uvijek i bilo.

Pripreme za Bajram okončane na vrijeme

“Ovaj nesretni rat je došao da smo se se razišli i sada se ponovo skupljamo”, rekao je Enes.

Smatra da se tradicija čuva, a da je nove generacije prihvataju, nadograđuju i da se ona nastavlja. Njegova supruga Šefika smatra da to najviše zavisi od porodice. Jer, kaže ima porodica koje je čuvaju, a sa druge strane ima i onih koje malo “popuštaju”.

“Pogotovo mi koji smo u dijaspori. Ipak, je to rodna gruda i vezani smo, zato smo svake godine tu i ko god može dolazi, vraćamo se, ovi mlađi moraju da rade, a mi moramo biti malo uz njih”, kazao je Enes.

Njegova porodica i u prošlosti uspjevala je da se okupi na vjerske praznike, odnosno svi su nastojali da do toga dođe.

“Jeste znalo biti izuzetaka, ali to su bili rijetki izuzeci, da se ne možemo svi skupiti, ali se vodilo računa”, kaže Enes.

Šefika objašnjava da je ona glavna za porodične praznike jer ako je suprug na putu ona je uvijek bila tu i skupljala porodicu koja joj mnogo znači i za koju živi.

Ona je na vrijeme završila sve neophodne pripreme za Bajram, spremila je stan, kupila poklone za unučad i podrodicu, a kada je kuhanje u pitanju uvijek se trudi da hrana bude svježa, pa uoči Barama obavi pripememe, a na Bajram razvija burek i završava druga jela.

“Baklavu sam juče razvijala, pravila kolače, snaha je pravila tufahije…”, priča Šefika.

Njen sin Azer Zahić kaže da je Bajram za njega poseban praznik jer je prvi dan ovog praznika nakon buđenja u četiri sata i priprema otišao sa ocem i sinom u Ferhat-pašinu džamiju gdje su klanjali bajram-namaz. Nakon bajramovanja sa prisutnima otišli su i na mezare i potom se vratili kući.

“Prvi dan nastoji se provesti u krugu porodice pogotovo prvi dio dana. Tu je i tradicionalni bajramski ručak, a nakon toga mi muški obilazimo prijatelje koji su u gradu”, rekao je Azer.

Važno očuvanje tradicije 

Zahići će drugi i treći dan Bajrama iskoristiti za posjetu porodici u Sanskom Mostu, ali i za druženje sa prijateljima.

“Mislim da je tradicija jako bitna. Čovjek kada nema tradicije onda je izgubljen, krećeš od neke nule gdje ti je sve nepoznato gdje nemaš nekih svojih korijena. Tradicija je nešto što se nadograđuje, nasleđuje i to je jedan živi proces koji vječno traje i nema potrebe da se ona prekida da bi se gradilo nešto sasvim novo kada ima puno toga lijepoga što treba da se iskoristi i da se nadogradi za budućnost”, smatra Azer Zahić.

Prema njegvim riječima osim okupljanja porodice na praznik koji prije svega povezuje ljude, on voli i mirnoću, koja je jedno od obilježja Bajrama i cijeloga ramazana.

“Pogotovo za ljude koji isposte ramazan to dođe kao jedna nagrada za trud – odricanje u proteklih mjesec dana, tako da je to nešto veliko”, kazao je Azer.

Njegov sin Tarik kaže da voli ići u goste, voziti se, ali najviše voli “kada je porodica s njim i kada se dobijaju pokloni”.

Aida Zahić srećna je što su svi skupa, živi i zdravi i da mogu da dočekaju Bajram.

“Prelijepo je biti ovdje u svom rodnom gradu nakon toliko godina i da otac, sin, otac i sin budu u Ferhadiji koja je tu opet sa nama”, rekla je Aida Zahić.