Povratnici u Djakoviće sanjaju da svijeće zamijene sijalicama

Više od 20 godina nakon rata, bez struje živi dio povratnika u selo Djakovići, udaljeno oko pet kilometara od Novog Travnika. Općinska vlast tvrdi kako je financijski problem prevaziđen i da je novac za elektrifikaciju osiguran, te najavljuje da bi radovi trebali uskoro početi. Međutim, povratnici su sumnjičavi jer kažu da godinama slušaju obećanja da će dobiti struju i da više nikome ne vjeruju.

Ilija Lešić jedan je od malobrojnih povratnika u Djakoviće. Većina prijeratnih stanovnika ovog sela ne želi se vratiti svojim domovima jer ne pristaju u 21. stoljeću živjeti bez struje.

“Ljeti je najteže, jer se ne može ništa od hrane imati. Pokvari se, frižidera nema… Dobro bi i TV došao. Ljudi bi se zadržavali ovdje i ne bi išli dalje, jer ima zemlje koju bi obrađivali i držali bi stoku. Narod bi se vratio kad bi bilo struje, a ovako odustaju”, priča Lešić.

Iako je dio Djakovića proteklih godina dobio električnu energiju, brojne domaćinstava i dalje čekaju da svijeću zamijene sijalicom.

Kada se vratio u selo, Jozo Ćelam nije ni sanjao da će i 20 godina nakon rata živjeti u kući bez struje, ali kaže da je i na to navikao.

“Nekad svijeću upalim, a nekad u mraku sjedim. Šta ću, šta mogu… Navikao sam već, jer sam i prije hodao po šumi, nema gdje nisam bio. Međutim, i tada je, u šumi i planini, prije 45 godina, bila veća udobnost nego sada ovdje. Sedamdesetih godina smo imali struju, a sad je nemamo”, ističe Ćelam.

U Općini Novi Travnik tvrde da je za elektrifikaciju u Djakovićima i još jednom obližnjem selu osigurano 125.000 maraka, od čega su većinu osigurali Fond za povratak BiH i Vlada Republike Hrvatske, a manji dio Općina Novi Travnik.

Pomoćnik općinskog načelnika, Branko Brkan, smatra da bi radovi mogli biti završeni u junu, ukoliko sva proceudra bude završena, te naglašava da je lokalna vlast svoj dio posla uradila.

“Proveli smo proceduru javne nabavke i odabrali izvođača radova. Sva dokumentacija je otišla za Sarajevo, te je trenutno u Fondu za povratak BiH i oni pripremaju ugovor. Mislim da bi kroz tjedna ili dva trebali početi radovi. Ja sam optimista i smatram da bi trebali biti gotovi do kraja lipnja, a sad hoće li ili neće, procedure su nam takve kakve jesu”, ocjenjuje Brkan.

Povratnici u Djakoviće dočekali su sa rezervom najavu da će konačno dobiti struju. Kažu da su navikli su na neispunjena obećanja, a osobito u godinama kada se održavaju izbori i kada se političari bore za svaki glas.

“Gubimo nadu i strah nas je da od toga opet neće biti ništa. Međutim, trebamo imati struju kao i ostali. I mi živimo, nismo u kamenom dobu”, kaže jedan mještanin.

“Ja više ne vjerujem nikome dok ne prosvijetli. Samo Bogu i više nikome, jer vrazi letaju po zemlji i ne možeš im vjerovati”, ističe povratnik Jozo Ćelam.

Povratnici u Djakoviće nisu usamljeni u svojim problemima, jer prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, više od 2.720 domaćinstava u Bosni i Hercegovini nema električnu energiju.

Dakle, elektrifikacija jeste problem u BiH zbog toga što su donatori, kada su gradili individualne stambene objekte, išli na manja ulaganja. Dakle, stvar je financija i izdvajanja, ali smo dobili informaciju da će državno Ministarstvo, putem Fonda za povratak, sva sredstava što ima dati za infrastrukturu, odnosno za elektrifikaciju i puteve”, kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH.

A da je nepovjerenje stanovnika Djakovića prema obećanjima o elektrifikaciji njihovog sela ipak utemeljeno, potvrđuje i monitoring utroška javnih sredstava namijenjih za povratak izbjeglih i raseljenih, koji provodi Unije za održivi povratak i integracije.

Zukić kaže da je analiza pokazala da su povratničke teme najdominantnije u izbornim godinama.

“Naravno da su obećanja, upravo, u predizbornom periodu. Onda se događa da se uradi dio toga, a dio se ostavi za poslije, uz obećanje da će se uraditi iz nekih fondova i budžeta, a nikad se ne završi. Tako da svaki put imamo nove izbore sa starim obećanjima”, naglašava Zukić.