BiH

"zloupotrebe položaja"

Presude Zukiću, Sarajliću i ostalima 29. jula, branioci zatražili oslobađajuće

04/07/2022

Nermin Mulalić, branilac sedmooptuženog Asima Sarajlića, u svojoj završnoj riječi zahvalio se drugim Odbranama koje su, kako smatra, svojim dokaznim postupcima pomogle njegovom branjeniku

Izricanje prvostepene presude na suđenju za zloupotrebe položaja pri zapošljavanju u javnim preduzećima zakazano je za 29. juli 2022. godine, nakon što je pred Općinskim sudom u Sarajevu glavni pretres u ovom predmetu okončan iznošenjem završnih riječi Odbrana Eseda Džananovića i Asima Sarajlića, čiji branioci su za njih zatražili oslobađajuće presude, javlja BIRN BiH.

Vasvija Vidović, braniteljica šestooptuženog Eseda Džananovića, u svojoj završnoj riječi kazala je da ni dokazima, niti iskazima svjedoka Tužilaštvo nije dokazalo da je Amir Zukić na bilo koji način i u bilo kojem trenutku utjecao na njenog branjenika, što je, smatra, temelj navoda optužnice koji se odnose na sve tačke koje se stavljaju na teret Džananoviću.

Ona je pojasnila kako je Džananović bio član Glavnog odbora SDA, te da je on bio u poziciji da utječe na Zukićevu karijeru, a ne obrnuto. Osvrnula se i na iskaze svjedoka koji su posvjedočili da je Džananović cijenjeni stručnjak, te da je svoju poziciju izvršnog direktora u “Elektroprivredi BiH” (EPBiH) zaslužio, kao i da ga je na tu poziciju imenovala Vlada Federacije BiH, a ne SDA, i da Zukić s tim nije imao nikakve veze.

“Dokazi dalje pokazuju da Esed Džananović nije, kako tvrdi optužnica, prekoračio svoja ovlaštenja propisana Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta EPBiH iz člana 40., smatrajući da se Zukićeve odluke moraju realizirati jer mu je ovaj pomogao oko njegovog napredovanja”, dodala je Vidović.

Govoreći o zapošljavanju u EPBiH, Vidović je pojasnila da u ovom preduzeću postoje jasne odredbe o zapošljavanju, te da su za zapošljavanja zaduženi isključivo direktori podružnica. Dodala je i kako smatra da nije dokazano da je Džananović u tom smislu zloupotrijebio položaj.

“Niti je Esed Džananović mogao naređivati direktorima podružnica, niti postoje dokazi da je to uopšte činio. S druge strane, direktori podružnica nisu imali razloge da izvršavaju njegove navodne naredbe, jer ocjena njihovog rada nije ovisila uopšte od mišljenja izvršnih direktora”, pojasnila je Vidović.

Prolazeći kroz dijelove optužnice kojim se Džananović tereti za nezakonito zapošljavanje, Vidović se osvrnula na sva zapošljavanja koja su predmet optužnice, kazavši kako ni u jednom slučaju nije bilo riječ o izričitom nalogu ili naredbi Džananovića da se na nezakonit način izvrši popuna upražnjenih radnih mjesta, nego da je bilo riječi o preporukama koje je davao u određenim slučajevima, a koje direktori podružnica nisu nužno morali prihvatiti.

Dodala je i kako je Tužilaštvo dokazivanjem navodnog nezakonitog zapošljavanja Amela Škalje, sina člana Glavnog odbora SDA Omera Škalje, do krajnjih granica politiziralo cijeli proces, te da čitav politički aspekt optužnice nije tačan, ni realan. Iznijela je i tvrdnju kako je Tužilaštvo napravilo propust koji Sud ne može zanemariti, te da je optužnica manjkava jer se Tužilaštvo nije opredijelilo kakvu vrstu pribavljene koristi stavlja na teret Džananoviću, kao i to da nije opisalo, ni dokazalo postojanje elemenata krivičnog djela.

Džananović je, zajedno sa Amirom Zukićem, Safetom Bibićem, Senadom i Nedžadom Trakom, Ramizom Karavdićem i Asimom Sarajlićem optužen za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju, zloupotrebu položaja i primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem.

Nermin Mulalić, branilac sedmooptuženog Asima Sarajlića, u svojoj završnoj riječi zahvalio se drugim Odbranama koje su, kako smatra, svojim dokaznim postupcima pomogle njegovom branjeniku. Kazao je da bi u ovom predmetu pri donošenju presude Sud morao primijeniti Krivični zakon FBiH koji je bio na snazi prije 16. juna 2016., budući da je početak radnji iz pojedinih tačaka optužnice smješten u maj iste godine.

Dodao je da krivnja optuženih nije dokazana izvan razumne sumnje, te da Tužilaštvo nije provelo nijedan dokaz da je Sarajlić počinio ikakvo inkriminirajuće djelo od maja 2016. godine pa nadalje.

“Tužilaštvo je na određen način i priznalo da nema dokaza o postojanju umišljaja na strani optuženih koje pominju u završnoj riječi (…)”, dodao je Mulalić.

Rekao je i kako smatra da je Odbrana dokazala da za Sarajlića i ostale nema krivične odgovornosti, zbog čega je zatražio da njegov branjenik bude oslobođen.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.