donacije sve skromnije
Redovi ispred javnih kuhinja u BiH sve duži: Gladni su inženjeri, bivše misice, veterani rata…
Većina gladnih su ljudi kojima njihova primanja nisu dovoljna da obezbijede obro
Dok se konstituišu skupštine, redovi ispred javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini sve su duži, a donacije sve skromnije. Broj korisnika počeo je rasti tokom pandemije, a inflacijom je kulminirao.
Većina gladnih su ljudi kojima njihova primanja nisu dovoljna da osiguraju obrok. U red za hranu ispred pet javnih kuhinja u Banjoj Luci svakog dana stane više od 3.000 korisnika, javlja BHRT.
Kod „Mozaika prijateljstva“ smo zatekli inženjere, roditelje koji su othranili brojno potomstvo, veterane rata, bivše misice…
Dok stariji gospodin, u odjeći koja očigledno pamti i bolje dane, odlučno upozorava da ne snimamo, gospođa pored njega insistira da stane pred kameru. Mjesečna primanja kojima ne može platiti osnovne životne potrebe ne smatra svojom sramotom.
– Ja sam, sine, na minimalnoj penziji, 240 maraka. To sa ovim povećanjem. Bila je 180 maraka, kaže korisnica javne kuhinje Stoja Milovanović.
Na vrata Mozaika prijateljstva mogu pokucati svi koji su gladni. A njih je sve više. Počelo je pandemijom, kulminiralo inflacijom, objašnjava humanitarac Miroslav Subašić. Dnevno se u ovoj javnoj kuhinji priprema 800 toplih obroka. Nekad je taj broj bio duplo manji. Očekuje se nova pomoć Vlade RS u vidu osnovnih životnih namirnica. Već su dobili 52 tone brašna.
– Najbitnije nam je da bude brašna, kaže Miroslav Subašić predsjednik HU “Mozaik prijateljstva”.
– Imamo Zakon o interventnim nabavkama. Uzeli smo određene količine pšenice i distribuirali javnim kuhinjama. Taj mehanizam se pokazao efikasnim, tvrdi Suzana Gašić, ministrica trgovine i turizma RS,
Ovdje smo zatekli i ljude koji donose hranu, i to najčešće oni koji ni sami nemaju previše. Skromni vozni park “Mozaika prijateljstva”, obogaćen je novim vozilom koje im je stiglo iz Sarajeva, od Udruženja “Pomozi.ba”, kao i donacija od 17 000 obroka.
– Ovo smo uradili s ciljem da pomognemo, potpuno svjesni koliko je teško obezbjediti pomoć ljudima u stanju potrebe jer se i sami bavimo humanitarnim djelovanjem, poručuje Maja Arslanagić Hrbat iz Udruženja “Pomozi.ba”.
Životne priče ljudi koji svakog dana pred “Mozaikom” staju u red za topli obrok, raznolike su, koliko i sam život. Najčešće su to penzioneri s malim penzijama i podugačkim spiskom hroničnih bolesti, nezaposleni roditelji, žene žrtve porodičnog nasilja, koje nemaju zaposlenje ili rade za minimalac…
