RiTE Gacko: Ekološka dozvola na papiru, katastrofa u praksi

Pogled stanovnika Gacka je oduvek bio uprt u dimnjak termoelektrane. Ranije je to bilo sa nadom, da se uvjere da je u pogonu, a danas je sa strepnjom. Jer, rad termoelektrane je već godinama povezan sa tonama pepela kojima zasipa atmosferu. Odgovornih nema, a činjenica da su ekološkom dozvolom bili obavezni da vrećaste filtere ugrade prije četiri godine, se ne pominje. Rukovodstvo kaže da je najvažnije da radi, a za filtere pozivaju stanovništvo da se strpi – još dvije godine, piše Direkt portal.

Svako lice ima pravo na zdravu životnu sredinu, stoji u članu 3. Zakona o zaštiti životne sredine RS. U stvarnosti, odredba ne važi za stanovnike Gacka. U tom slučaju svako lice ima da trpi pepeo samo da termoelektrana radi. Da su mještani opštine Gacko taoci govori i činjenica da Termoelektrana radi upkos tome što nije ispoštovana ekološka dozvola, što bi trebao da bude prvi znak za inspekciju da reaguje.

Ipak, ta reakcija izostaje godinama.

Šta to govori o državi u kojoj živimo objašnjava Dragan Ostić, asistent na projektu “Energija i klimatske promjene” Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

“Godinama unazad svjedočimo propasti RiTE Gacko. Građani su oguglali na molbe za strpljenje. Znaju da je obećano postavljanje filtera puka laž, jer svojim očima vide očajno stanje u kojem se preduzeće nalazi. Osnovni krivac za propast RiTE preduzeća jeste način poslovanja, koji je neprofesionalan, nemoralan i neobazriv na sve što se nalazi van okvira njegovih kapija. Pepeo koji prekriva snijeg koji se nalazi na brdima i planinama djeluje kao neki postapokaliptičan prizor”, smatra Ostić.

On naglašava da je ovakve stvari neophodno kažnjavati, kao što treba da se kažnjavaju i svi ostali prekršaji i krivična djela.

“Kada prekoračimo dozvoljenu brzinu na cestama, uredno plaćamo svoje kazne, jer smo ugrozili bezbjednost u saobraćaju. Ta kazna nam služi kao opomena i nauk da ubuduće djelujemo savjesno. Problem kod inspekcija i samih kazni koje se tiču ugrožavanja životne sredine jeste u tome što te kazne nisu ni približno srazmjerne šteti koju počinilac djela nanosi životnoj sredini. Ne smijemo nikada zaboraviti činjenicu da naše zdravlje umnogome zavisi od kvaliteta životne sredine. Kada je životna sredina ugrožena, naše zdravlje je prvo na udaru”, prokomentarisao je Ostić za Direkt.

Od žive pravi mrtvu prirodu

Kazna za rukovođenje postrojenjem bez ili suprotno odredbama ekološke dozvole je, stoji u Zakonu o zaštiti životne sredine između hiljadu i deset hiljada maraka, što je sitnica za jedno preduzeće koje, s obzirom na trenutnu cijenu struje, ostvaruje prihod od nekoliko stotina miliona maraka.

Ali, u članu 120 istog zakona stoji da “ukoliko šteta nanesena životnoj sredini ne može da se sanira odgovarajućim mjerama, tada je lice koje je prouzrokovalo štetu odgovorno za naknadu u visini vrijednosti uništenog dobra”.

Kako saznaje Direkt, inspektor je u nekoliko navrata odredio kaznu od pet hiljada maraka i formalno opravdao svoje postojanje, što za prirodu i životnu sredinu, za čiju zaštitu je odgovoran i plaćen iz budžeta, nije značilo ništa. I dalje se živa pretvara u mrtvu prirodu. Pogled na rudnik iz vazduha najviše liči na apokaliptični prizor. Ogromna rana na zemlji koja se širi. Rekultivacija praktično ne postoji posljednjih sedam godina, zemlja kojom je jamu trebalo prekriti nije odvajana jer je bilo lakše, a i bez dodatnog troška, da se sa jalovinom odbaci. Teško je preračunati kolika je šteta za životnu sredinu napravljena, kao i koliko to košta. Ako uzmemo da je najniža cijena kubika zemlje na tržištu pet maraka, onda slobodno možemo govoriti o milionima koji su sa jalovinom bačeni u odlagalište.

Ekološka dozvola koju RiTE posjeduje ističe u junu ove godine. Što se tiče stanja na terenu, komotno bi mogla i da ne postoji. Niko se ne osvrće na to što se 2019. godine RiTE Gacko obavezao da će tokom kapitalnog remonta ugraditi vrećaste filtere i realizovati mjeru koja se odnosi na smanjenje emisije čvrstih čestica.

Stokholmski sindrom

“Ipak je najvažnije da radi, je l’ tako”, nesigurno kaže mještanin kome mnogo toga zavisi od rada ovog postrojenja. Sa skromnom penzijom i sinom koji je oterećen kreditom, a “uslugom” važnih ljudi ubačen da radi na TE, čini mu se da život u pepelu i nije tako visoka cijena za njegovu redovnu platu. A to je preovlađujući stav. Zato su stanovnici, a posebno zaposleni, ujedno i saučesnici. Ukoliko stane, svjesni su da bi se budžet opštine, koji trenutno iznosi 12 miliona, prepolovio.

Zato mirno prihvataju objašnjenje koje menadžment papagajski ponavlja da je “prašnjavi” način rada posljedica eksploatacije uglja iz “povlatne zone”, odnosno uglja koji je na maloj dubini i, samim tim, sa dosta primjesa. Ne pominju da je plan bio da se taj ugalj koristi kao dopuna, ukoliko ne bude dovoljno uglja iz većih dubina kao ni da li bi, da je menadžment odluke donosio na osnovu stručnih, a ne stranačkih ili ličnih rezona, ovaj gigant bio u daleko boljoj poziciji.

Teško je dokazati koliki je udio neznanja, koliki nepovoljnih okolnosti i ima li namjere. Ali posmatraču izgleda kao da je sve išlo na štetu preduzeća i životne sredine. I kao da sam pepeo nije dovoljan, nedavno je velika količina mazuta ispuštena u rijeku. Inače, potrošnja ovog energenta je enormno skočila budući da ugalj koji se koristi često ne može dobro da sagorijeva, a i nedovoljne je kalorijske moći. Zato se “posipa” mazutom. To, naravno, poskupljuje proizvodnju struje, ali je njena cijena na tržištu tolika da je svaki trošak prihvatljiv.

Dnevno 2.400 tona uglja za Srbiju

Zato je čudno što se, pored svih problema sa ugljem menadžment RiTE odlučio za prodaju sirovine. Već mjesecima kamioni više prevoznika voze ugalj iz povlatne zone za Srbiju. Zvaničnih informacija Direkt još nema, jer im je trenutni v.d. direktora Maksim Skoko u neformalnom razgovoru rekao da je stručnim službama proslijedio upit i da će imati sve podatke važne za javnost. Ali odgovore čekaju od 28. februara. A pitali su sa kim je ugovor potpisan, koliko je hiljada tona dogovoreno, ko je kupac i kakva je tu računica preduzeća.

Ono što stanovnici Gacka mogu da vide su desetine kamiona koji svakog dana ugalj voze već ruiniranim dionicama. Nezvanično je Direkt saznao da se dnevno iz Gacka put Srbije otpremi 60 kamiona sa po 20 tona uglja. A tvrde da će uskoro ići i 100 kamiona. Za posmatrača sa strane sve izgleda kao pravi primjer raubovanja ležišta.

Ugalj iz Gacka voze lošim putevima – jedan šleper je nedavno završio pod putem

Poslanik Nebojša Vukanović je na sjednici skupštine problematizovao ovo pitanje. Nadležni niti njemu, a ni javnosti nisu odgovorili zašto je dozvoljeno da se putevima koji su možda u najgorem stanju u regiji vrši prevoz tolikog tereta kao i da li je tačno da neki rukovodioci od ovog aranžmana ostvaruju korist. Vukanović je u izjavi za Direkt rekao da se RiTE Gacko tretira kao izvor finansiranja vladajuće strukture u RS.

“Do sada je iz nje izvučeno na stotine miliona maraka. Ne poštuju se ni ekološki standardi, niti postoji društvena odgovornost. Ništa nije važno osim da se iz nje obezbijedi novac. Oni koji je vode su svjesni zagađenja, ali im to nije važno.”

To što ne postoji nikakva reakcija u Gacku po Vukanoviću je posljedica spoznaje da je u društvu stanje potpune anarhije.

“U takvoj situaciji ljudi gledaju samo šta mogu lično da izvuku, da ostvare neki svoj lični interes. Znaju da je zagađenje ogromno i zabrinuti su, ali ne postoji snaga koja bi ih podstakla da se pobune”, kaže Vukanović.

Ipak, ono što građani vide očima, nema u podacima. Parametri zagađenja su uglavnom ispod gornjih granica, a podaci mjerenja koje objavljuju na sajtu RiTE Gacko govore da su prekoračenja sporadična. U februaru su zabilježena tri, a u januaru samo jedan slučaj i to samo kada je u pitanju koncentracija čestica PM 10. Prekoračenja koncentracije azota i sumpor dioksida nije bilo.

“Papir sve trpi”, kaže poslanik Nebojša Vukanović i dodaje da je i to je jedan od razloga što ljudi ne vjeruju institucijama ni zvaničnim podacima.

“Ti su podaci isto kao i parametri RS koji govore da smo najjači, najbolji, lideri u regionu”, komentariše Vukanović.

Šta o svemu misli Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju ne znamo. Nisu se po ovom pitanju do sada oglasili. Za Direkt je potvrđeno da su pitanja proslijeđena službi koja se bavi problemom ekologije, ali do objave teksta odgovor nisu dobili.

Ako mještane opštine Gacko pitate, ne postoji institucija za koju bi rekli da im drži stranu ili brani njihov, što će reći javni, interes. Od ovog problema glavu okreću i načelnik, koji je po zanimanju ljekar, odbornici, pozicija i opozicija, inspekcije, policija, ljekari, pa na kraju i svi građani. Ćute i čekaju da prođe.

Bilježi se povećanje broja osoba sa bolestima respiratornog sistema, ali niko ne može da sa sigurnošću tvrdi da je od zagađenja. Ipak, poručuju da bi u Gacku uputno bilo nositi masku.