Rudar Džemal Ibrahimspahić izašao iz bolnice: Živ sam, ali tuga je ogromna

Rudar Džemal Ibrahimspahić preživio je rudarsku nesreću u jami Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj. Nakon ukazane pomoći napustio je Kantonalnu bolnicu u Zenici. Za Anadolu Agency (AA) je rekao kako se sve dogodilo bez najave i u djeliću sekunde.

Ibrahimspahić se vratio porodici u Kakanj, koja je još uvijek u šoku zbog tragedije u trećoj smjeni u kojoj su poginula četiri komorata. On je zadobio povrede ramena, leđa i noge.

“Dobro sam prošao. Malo sam psihički loše”, kazao je preživjeli rudar.

Prisjetio se i događaja od sinoć rekavši da je sa svojim kolegama došao u treću smjenu jame Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj.

“Došli smo u nekakvu trafostanicu. To je posao koji smo i prije radili. Non-stop se ukucavaju te trafostanice. Počeli smo tovariti materijal, nekih 20 minuta smo tovarili i odjednom me nešto poklopilo, oborilo na pod. Nisam znao šta je, a samo sam čuo da nešto puca. Noga mi je zaglavila i onda sam shvatio da je došlo do urušavanja krovine”, ispričao je Ibrahimspahić.

Kamenje mu je zaglavilo nogu, a on se borio da je izvuče kako bi izašao iz jame.

“Uspio sam u tome i ispuzao sam, takoreći, na sigurno. Gledao sam Harisa Mušiju, koji je teže povrijeđen, da ga izvučem. Bilo ga je teško izvući jer je iznad njega bila još jedna ploča”, prisjetio se Ibrahimspahić, dok se pored njega igra sin.

On je istakao kako se sve dogodilo iznenada i bez prethodne najave.

“Nije bilo nikakvog znaka. Samo se odjednom dogodilo, kao da je to neko samo bacio na nas. Non-stop sam na radilištima, pripremnim hodnicima, nikada se tako nešto nije dogodilo. Niko nije znao šta ga je snašlo. To je bila sekunda”, ispričao je Džemal.

Kako kaže, nije mogao stati na nogu, boljela ga je, a bio je i zbunjen.

“Čizma mi je ostala, nogu sam izvukao, lampa mi je spala. U tom trenutku mi je, čini mi se sve prošlo kroz glavu. Da li ćeš preživjeti, da li će se to opet obrušavati. U momentima prođe dosta stvari kroz glavu. Molio sam Boga samo da to stane iako nisam bio svjestan ni šta je to”, kazao je Džemal.

Priča da je bio tu i dok su izvlačili prvog mrtvog komorata.

“Bio sam tu da vidim hoće li nekoga živog izvući”, kazao je Džemal.

U rudniku radi već šest godina. Oženjen je i ima dva sina. Nakon nesreće, kako kaže, neće mu biti svejedno vratiti se na svoje radno mjesto.

“Opasno je to inače. Jama je to. Prvo Raspotočje pa sada u Kaknju. Sigurnost je na lošem nivou”, poručio je Džemal.

U nesreći koja se dogodila tokom noći su poginuli Muhamed Sarač (rođen 1968. godine), Nermin Mušija (1977.), Mijo Stojičić (1976.) i Sejad Gađun (1971.), a povrijeđeni su Haris Mušija (rođen 1972.) i Džemal Ibrahimspahić (1980.).