NOVA OBEĆANJA

Šest mjeseci od navodne kupovine: Zvonko Zubak uplatio samo desetinu prodajne cijene Vitezita

Vitezit foto 10a

Zubak je nedavno osvanuo u Vitezu, sa molbom za novo prolongiranje roka isplate, ovaj put je to kraj septembra. Treba li reći da mu je i tome udovoljeno

Trgovac naoružanjem iz Hrvatske Zvonko Zubak jedinstven je slučaj čak i u čudesnom svijetu bosanskohercegovačkog biznisa. Samo njemu ne uspijeva pronaći banku putem koje bi uplatio novac za kupovinu Vitezita, piše Žurnal.

Početkom februara, kao jedinom kupcu, ovaj mu je poslovni sistem namjenske industrije prodat za 10,5 miliona maraka. Rok za uplatu bio je 15 dana od dana licitacije. Pisao je Zubak polovinom aprila stečajnoj upraviteljici Behriji Huseinbegović o problemu sa transferom novca uz obećanje da će sve ubrzo riješiti.

Isto se ponavlja i u mjesecu julu. Stečajna upraviteljica puna razumijevanja obavještava stečajnog sudiju i odbor povjerilaca da će do kraja mjeseca, shodno novom obećanju, Zubak uplatiti preostalih 9,5 miliona maraka.

Umjesto novca, na sjednicu Odbora povjerilaca je 12.avgusta došao Zubak lično, sa molbom za novo prolongiranje roka isplate, ovaj put je to kraj septembra. Treba li reći da mu je i tome udovoljeno.

Ono što nije pojašnjeno jeste kako je preostali dug sa 9,5 smanjen na 9 miliona!? Stečajna upraviteljica ne obavještava javnost o toku prodaje, ne obavještava ni stečajne povjerioce. Neki od njih, poput Velimira Didaka, već su pisali žalbe stečajnom sudiji na svojevrsnu privatizaciju stečajnog postupka, kao da nije u pitanju državna imovina.

U međuvremenu nestrpljivi postaju gospodarstvenici ovog područja okupljeni unutar Udruge bosanskohercegovačkih Hrvata “Prsten”, o čijoj je ulozi Žurnal pisao. Spremaju i rezervni plan ukoliko Zubak u konačnici odustane od kupovine. O tome su se, prema izvorima Žurnala, prošli mjesec konsultovali i sa političkim vrhom Hrvatske, jer “zna se” čiji je Vitezit.

Za sada je u opciji vlasnik jedne firme iz Čitluka, povezan sa članom Predsjedništva Udruge, Dragom Miličevićem, suprugom Jelke. Još jedan član istog tijela ostvario je dosadašnji poslovni plan sa Vitezitom. Drago Kafadar, odnosno njegove firme “Ovnak” i “CM BiH” kupili su u prodajnom postupku zemljište Vitezita i to 100.000 m2 za nešto manje od 300.000 maraka. Kafadar je ranije otkupio i 280 hiljada m2 zemljišta po bagatelnoj cijeni od radnika Vitezita koji su zemljište dobili umjesto neisplaćenih plaća.

U međuvremenu nestrpljivi postaju gospodarstvenici ovog područja okupljeni unutar Udruge bosanskohercegovačkih Hrvata “Prsten”, o čijoj je ulozi Žurnal pisao. Spremaju i rezervni plan ukoliko Zubak u konačnici odustane od kupovine. O tome su se, prema izvorima Žurnala, prošli mjesec konsultovali i sa političkim vrhom Hrvatske, jer “zna se” čiji je Vitezit.

Za sada je u opciji vlasnik jedne firme iz Čitluka, povezan sa članom Predsjedništva Udruge, Dragom Miličevićem, suprugom Jelke. Još jedan član istog tijela ostvario je dosadašnji poslovni plan sa Vitezitom. Drago Kafadar, odnosno njegove firme “Ovnak” i “CM BiH” kupili su u prodajnom postupku zemljište Vitezita i to 100.000 m2 za nešto manje od 300.000 maraka. Kafadar je ranije otkupio i 280 hiljada m2 zemljišta po bagatelnoj cijeni od radnika Vitezita koji su zemljište dobili umjesto neisplaćenih plaća.

Naravno, cijena je postignuta u dvostruko manjem iznosu od one tražene u prvom krugu. Tada “nije bilo zainteresovanih”, pa je u ponovljenom postupku cijena bila “sitnica”. Slučajno ili ne, navode naši izvori, u jednoj Kafadarovoj firmi radi i sin stečajnog sudije Ive Žabića.

Uporedo sa stečajnim postupkom nižu se i krivične prijave, koje podnosi direktor firme “Grom-L”, suvlasnika “Vitezit Cromena”. Tužilaštvima raznih nivoa dostavljene su prijave protiv stečajnog sudije Ive Žabića, stečajne upraviteljice Behrije Huseinbegović, predsjednika Odbora povjerilaca Adila Loze i drugih zbog načina prodaje Vitezitovog zemljišta, pokušaja prodaje starog baruta i niza drugih dešavanja o kojima je Žurnal više puta izvještavao, poput krađe vrijedne dokumentacije i opreme za proizvodnju raketnog goriva koja je završila u Srbiji, a dijelom i u Iranu.