Smijenjeni ministar komunalne privrede KS Bojan Bošnjak dobio je sudsku odbijenicu, koju je izrekao Ustavni sud BiH, otkriva Fokus. Bojan Bošnjak tražio je putem advokata da Ustavni sud BiH donese privremenu mjeru na niz mjera zabrane koje su mu izrekli niži sudovi.
Naime, Bojan Bošnjak kao i još šest osoba osumnjičeni su u predmetu “Incitat” za nezakonitu gradnju na Bjelašnici. Pored njega za korupciju u ovom predmetu osumnjičen je i načelnik Trnova Ibro Berilo, te još četiri osobe. To su Nađa Milišić, pomoćnica načelnika Trnova, zatim Asid Mulaosmanović, Edina Džigal i Nermin Demirović.
Ovo su zabrane koje je dobio Bojan Bošnjak
Bojan Bošnjak je nakon puštanja na slobodu dobio sudske mjere zabrane koje se odnose na zabranu napuštanja boravišta, zabranu preduzimanja službenih dužnosti te zabranu posjećivanja službenih prostorija Vlade KS, te Ministarstva, ali i Naše stranke čiji je član. Zabranjeno mu je i međusobnos sastajanje s drugim osumnjičenim, ali i osobama iz Vlade KS i Naše stranke.
Suštinski Bojan Bošnjak se žalio Ustavnom sudu BiH zbog nepostupanja Vrhovnog suda. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Vrhovnom sudu da „odmah donese rješenje o statusu mjera zabrane u odnosu na apelanta“.
U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da se pred tim sudom vodi krivični postupak protiv njega zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana. Također je naveo da se pred tim sudom za isto krivično djelo vodi postupak i u odnosu na poimenično označenih sedam osoba, a koji postupci su međusobno povezani.
Bošnjak se pozvao na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda . U apelaciji je naveo hronologiju postupka te je ukazao da Vrhovni sud od momenta kada mu je dostavljen predmet na postupanje pa do podnošenja apelacije nije vršio kontrolu opravdanosti izrečenih mjera zabrane.
Naime, Bojan Bošnjak tvrdi da Vrhovni sud u periodu dužem od 12 mjeseci nije ispitao da li primjena mjera zabrane i dalje potrebna što je bila njegova zakonska obaveza.
Šta je ustanovio Ustavni sud BiH
Ustavni sud BiH je međutim utvrdio apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere te da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta.
“Ustavni sud zapaža da apelant problematizira postupanje Vrhovnog suda u postupku određivanja mjera zabrane. Ustavni sud o tim navodima ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Imajući to u vidu, te okolnost da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, za donošenje privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan”, zaključio je Ustavni sud BiH.
