BiH

BIRN BiH

Spora suđenja obesmišljavaju žalbe na tendere

28/10/2021
Mervan Miraščija / FOTO: BIRN BiH

Dok je Sud došao do svoje odluke, tenderska procedura je bila uveliko završena, a usluge plaćene i završene

Državni sud je u februaru ove godine poništio tender za štampanje glasačkih listića za posljednje lokalne izbore. Ali ti glasački listići su već odavno bili štampani, plaćeni i korišteni na izborima 2020. godine.

Dok je Sud došao do svoje odluke, tenderska procedura je bila uveliko završena, a usluge plaćene i završene, piše BIRN BiH.

Advokat Ostoja Kremenović iz Banje Luke je zastupao konzorcij četiri firme koje su se žalile na tender a potom i tužile Ured za razmatranje žalbi zbog njihove odluke.

“S obzirom da je presuda Suda BiH došla s godinu dana zakašnjenja, ugovor je već bio realizovan. Stranka koju sam zastupao nije imala interesa da vodi procedure dalje i ostalo se na tim okolnostima koje su nastale donošenjem presude”, kaže Kremenović.

On smatra kako ovakve odluke demotivišu kompanije da vode pravnu borbu.

“Firme nisu motivisane da nastave postupak, računajući da će doći ponovo u situaciju da u novom postupku javnih nabavki trpe posljedice u slučaju neostvarivanja prava na efikasnu pravnu zaštitu”, kaže on.

Prema podacima Ureda za razmatranje žalbi, Sud BiH je donio presudu u samo osam slučajeva za postupke koji su pokrenuti te godine.

Konzorcij firmi se žalio na tender za glasačke listiće tokom ljeta, a već u avgustu 2020. je pokrenuo tužbu. Tada je još bilo vremena da se donese odluka o pravilnom provođenju tendera za štampanje listića za nadolazeće izbore. Svoju je odluku Sud donio tek u februaru 2021. godine.

Ostoja Kremenović / FOTO: BIRN BiH

U toj presudi je odlučeno da Ured za razmatranje žalbi nije donio ispravnu odluku kada je odbacio žalbu konzorcija firmi u kojem su bili “Atlantik BB” i “Farma Prom” iz Banje Luke te “Igepa BH” i “Amos Graf” iz Sarajeva.

Centralna izborna komisija (CIK) je prije izbora 2020. godine pokrenula tender za štampanje glasačkih listića vrijedan oko 700.000 KM. Kada je izabrala firmu “Unioninvestplastika” kao najpovoljnijeg ponuđača, konzorcij ponuđača se na tu odluku, zbog nepravilnosti tokom postupka, žalio Uredu za razmatranje žalbi. Ured je brzo donio odluku i nakon nekoliko dana odbacio žalbu pa je tender mogao biti dodijeljen.

Uprkos tome što je konzorcij tužio Ured, štampanje listića je završeno a izbori održani. Sudu je trebalo nekoliko mjeseci da dođe do odluke da je tokom tendera došlo do grešaka u primjeni Zakona o upravnom postupku BiH.

“Očite greške koje su, čini mi se, više bile proizvod želja da se što prije okonča postupak i zaključi ugovor a ne da se primijeni pravo”, kaže advokat Kremenović.

On smatra da su sudski postupci opterećeni pogledima na javnu nabavku kao praktični privredni spor između dva subjekta.

“Ovdje se ne radi uopšte u privrednom sporu. Radi se o organima koji odlučuju o javnoj nabavci s pozicija vlasti, s pozicija statusa javne službe, organa koji primjenjuje Zakon o javnim nabavkama BiH, i ponuđača koji učestvuju u namjeri da ostvare određene privredne interese”, kaže Kremenović i dodaje da bi “suština morala biti pogled na javnu nabavku kao upravnu stvar, što se neće mijenjati do okončanja svih postupaka koji su u vezi s javnom nabavkom”.

Stotine postupaka godišnje

Ured za razmatranje žalbi je, prema izvještaju o radu, tokom 2020. primio više od 3.800 žalbi na tenderske procedure i tokom godine je uspio da riješi veliku većinu njih. Oko 350 neriješenih žalbi preneseno je u narednu godinu.

U izvještaju se navodi i da su tokom 2020. godine pred Sudom BiH pokrenuta 343 upravna postupka. Sud je tokom protekle godine donio 472 rješenja i presude, ali se samo osam njih odnosi na predmete iz 2020. jer je Sud morao da rješava starije predmete, od kojih su neki bili još iz 2016. godine.

Vrijeme trajanja upravnog spora pred Sudom BiH u većini okončanih postupaka bilo je između jedne i tri godine, dok je manji broj postupaka okončan u roku kraćem od jedne godine, dodaje se u izvještaju.

Na zahtjev za razgovor sa sudijama koji rade u ovim postupcima, iz Suda BiH su odgovorili samo pismeno kako se predmeti ne rješavaju hronološkim redom i da se u statistici riješenih i neriješenih predmeta nalaze i predmeti koje su zaprimili ranije.

“Sud BiH ne vodi posebnu evidenciju vezano za tužbe protiv odluka Ureda za žalbe BiH, niti u CMS-u postoji mogućnost razlikovanja tužbe s privremenom mjerom osiguranja, koja je sastavni dio tužbe, te se ovi podaci mogu prikupiti samo uvidom u spis svakog pojedinačnog predmeta”, navodi se u odgovoru.

Prema njihovoj evidenciji, Državni sud je u prošloj godini zaprimio 348 predmeta s pravnim osnovom poništenje akta Ureda za razmatranje žalbi BiH. U tom periodu su riješena 24 predmeta, dok su neriješena ostala 324.

Do 25. avgusta ove godine Sud BiH je zaprimio 282 predmeta. Do sada ih je riješeno tek 15, dok je 267 predmeta ostalo neriješeno.

Stručnjak za javne nabavke Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo smatra da upravni sporovi pred Sudom BiH traju predugo.

“Zakon o javnim nabavkama kaže da bi ti postupci trebalo da budu hitni”, navodi on i dodaje kako Sud BiH rijetko usvaja takozvanu privremenu mjeru da se obustavi postupak nabavke dok se ne završi upravni spor.

“I onda mi dolazimo u situaciju da se za jednu javnu nabavku koja je napravljena praktično pogrešno, ili čak sa određenim zloupotrebama, imamo samo jedan privredni subjekat da se bori s cijelim sistemom. On ističe žalbu, plaća naknadu koja je enormno visoka, prolazi postupak pred Uredom za razmatranje žalbi, pa onda ide na upravni spor, angažuje advokate, plaća dodatno sve te troškove, postupak javne nabavke se završava paralelno, i onda on dobije presudu u kojoj se kaže da je bio u pravu. I on ima mogućnost za naknadu štete”, objašnjava Miraščija.

Zakon o javnim nabavkama je predvidio mogućnost traženja obustave postupka javne nabavke do okončanja upravnog spora, ali je to pitanje ostavljeno široko definisano, zbog čega se Sud na to teško odlučuje, jer postoji javni interes za hitno okončanje postupka javnih nabavki, objašnjava Slobodan Golubović iz Udruženja “Pratimo tendere”.

Slobodan Golubović / FOTO: BIRN BiH

“Ured za razmatranje žalbi BiH je kvazisudska institucija i tu je problem što bi trebala postojati određena sudska praksa, da ne bi dolazilo do različitih odluka kancelarija u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru u istim ili sličnim predmetima. S druge strane, postoji taj politički uticaj na izbor članova za razmatranje žalbi, što utiče na donošenje odluka”, smatra on.

Uvesti veće sankcije u Zakon o javnim nabavkama BiH

Zakonom o javnim nabavkama koji je bio na snazi do 2014. godine bila je predviđena naknada štete za ponuđače koji dobiju sudski spor. Visina odštete je bila u visini troškova izrade ponude ili deset posto od ponuđene cijene za javnu nabavku. Neophodno je bilo samo dokazati povredu redovnog pravnog puta u javnim nabavkama, objašnjava advokat Nermin Vila.

On objašnjava da Zakon o javnim nabavkama koji je sada na snazi ima put upravnog spora kada se pokušava osporiti ugovor pa se svaka vrsta naknade štete tretira po Zakonu o obligacionim odnosima kao redovni parnični postupak. Vila kaže da dugotrajnost sudskih procesa u parničnom postupku povlači ogromne troškove za ugovorne organe.

“Javna sredstva se tokom sudskog postupka koji traje pet godina dupliraju. A obično se tu radi o institucijama koje imaju osiguran novac iz budžeta. Ponuđač koji dokaže da je pretrpio štetu jer nije dobio posao na tenderu, s obzirom na zakonsku kamatu koja ide deset posto godišnje, do okončanja procesa ako je neki ugovor bio vrijedan pola miliona, to izađe na milion maraka s kamatama. O tome treba povesti računa, da li takvi postupci imaju smisla”, kaže Vila.

Advokat Ostoja Kremenović, koji je sedam godina bio na čelu Ureda za razmatranje žalbi BiH, smatra da bi pravosudne institucije javne nabavke trebale posmatrati u potpunosti kao upravne stvari, a nikako kao sporove koji se vode po Zakonu o obligacionim odnosima. On smatra kako to u potpunosti zanemaruje efekte javnih nabavki.

“Ne vidim nikakvog razloga da na svim nivoima sudskog odlučivanja ne organizujemo posebne upravne sudove koji će odlučivati o upravnim sporovima, ne samo o pitanjima javnih nabavki nego svih odluka koje donose organi vlasti. Upravo zbog razlike tih sporova u odnosu na privredne i sve druge sporove koji nastaju i na koje se primjenjuju obligacioni i svi drugi propisi. Na taj način bismo doprinijeli da se u javnim nabavkama poveća stepen odgovornosti, u prvom redu ugovornih organa”, kaže on i dodaje kako sankcije za zloupotrebe u javnim nabavkama nisu dovoljno visoke.

Kao posljedica sadašnje prakse izgrađene u javnim nabavkama došlo je do “kartelizacije tržišta”, gdje nekoliko kompanija uvijek dobija poslove, kaže Miraščija. Država bi morala povesti više računa o kontroli jer se radi o javnom novcu, smatra on.

“Najbolji način za to je uvođenje rigoroznih sankcija u Zakon o javnim nabavkama, kojima bi se sankcionisalo svako neprimjereno ponašanje”, kaže i objašnjava da su u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta uvedena i normirana djela koja se zovu “zloupotreba u javnim nabavkama” i “nezakonito pogodovanje u slučajevima javnih nabavki”.

“To su najčešće slučajevi namješanja famoznih javnih nabavki. Čini mi se da je to jedini način uz vetting članova Ureda za razmatranje žalbi, te pojačanje sudskog i tužilačkog aparata”, smatra Miraščija.

To bi podrazumijevalo dodatno osposobljavanje sudija i tužilaca da ubrzano rade na postupcima javnih nabavki.

“Ne samo upravne sporove nego i krivične postupke, gdje bi praksa pokazala da se ne isplati zloupotrebljavati procese javnih nabavki. Sve suprotno od toga, omogućava daljnju pljačku budžetskih sredstava”, kaže Miraščija.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.