Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Žurnal

Sva lica HDZ-ovih biznismena: Veteran, poljoprivrednik, direktor, borac za prava iseljenika…

43976864397213b30fe36b0dda40baa6

Kadrovi bliski HDZ-u, ili i sami članovi HDZ-a, putem mreže kompanija u Hercegovini izvlače javni novac iz budžeta. Dok se tobože bore za prava veterana i povratnika, a kako su na funkcijama, novac znaju dodijeliti – sami sebi

Niko Marušić aktuelni je direktor Fonda za zaštitu okoliša HNK. Ujedno, on je osnivač kompanije Marinada iz Mostara, te HDZ-ov prvi čovjek za iseljeništvo. Sa Draganom Čovićem putovao je kao član izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora, kako bi razgovarao o predstojećim ustavnim promjenama. Fotografija ispod nastala je još 2012. godine, prilikom jednog od susreta u Njemačkoj.

Ukupni kapital Nike Marušića u kompaniji Marinada, prema zvaničnom registru poslovnih subjekata, je oko 1,2 miliona KM, piše Žurnal.

Kompanija Marinada korisnik je značajnih poticaja i sredstava sa različitih nivoa vlasti, iako ima samo jednog uposlenika. Čak i kada ne ispunjava uslove i ne nađe se na spisku korisnika poticaja, Marinada će sredstva dobiti na drugi način – posebnom odlukom u vidu interventne pomoći od, opet, kadrova HDZ-a.

Marušić, prvi slijeva

Premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona Nevenko Herceg (HDZ) odobrio je u 2020. da se Marinadi dodijeli 50 hiljada KM interventne pomoći u okviru subvencija privatnim preduzećima. Sredstva su dodijeljena kroz program Ministarstva privrede HNK. Prema informacijama Žurnala, Marinada nije ispunjavala uslove za poticaj u okviru redovnog programa pa su sredstva morala biti proslijeđena na drugi način.

Ministarstvo privrede HNK pitali smo da li je Marinada dostavila izvještaj kojim je opravdala utrošak sredstava, te da li je ranije odbijena za dodjelu sredstava. Nismo dobili odgovor.

Ovo nije jedini javni novac koji je Marinada dobila: od Federalnog ministarstva poljoprivrede, dobili su i 20 hiljada KM poticaja namijenjenog poljoprivrednicima u okolnostima pandemije. Grad Mostar u 2020. dao im je 25 hiljada KM, i to u okviru grantova nevladinim organizacijama. Tu se lista ne iscrpljuje, ali princip je jasan.

Grantove je Marinada dobijala i od susjeda – u decembru 2020., u okviru projekta za poticanje povratka Hrvata Vlada Republike Hrvatske proslijedila je Marinadi oko 40 hiljada KM za revitalizaciju “hrvatske poljoprivrede”.

A sam Niko Marušić u Širokom Brijegu legalizovao je i nelegalno sagrađeni stambeni objekat. Počeo ga je praviti još 2003., a tek 2017. , kada je već bio direktor Fonda, podnio je zahtjev Gradu Široki Brijeg za njegovu legalizaciju. Zahtjev je odobren, a ne samo da je objekat legalizovan nego je Marušić postao i vlasnik parcele od 126 kvadrata. Platio ju je, brojem i slovom, 441 KM!

Uz sve to, Marušić je i predsjednik Udruge veterana antiterorističke postrojbe Vojne policije HVO-a, pa se i tako ponekad nađe na listi poticaja. A ponekad opet i od Vlade RH – Udruga veterana od Hrvatske je dobila novac za sadnju “eko-češnjaka”.

Kako se izvlači javni novac

Niko Marušić nije sam u izvlačenju javnog novca. Radi se o mreži kompanija, čiji su osnivači ili vlasnici i kadrovi HDZ-a, kao i Marušić. Osnivači kompanije Marinada osim Marušića su hercegovačke kompanije Najvest i Konherc. Najvest vodi porodica Stojkić, a Konherc Velimir Rozić i Tomas Bevanda. Tomas Bevanda, vlasnik Konherca, bio je potpredsjednik Glavnog odbora HDZ-a Mostar. Njegova kompanija u 2020., pandemijskoj godini, imala je ukupni prihod od skoro 1,2 miliona KM.

Sada Konherc, dakle, putem Marinade čiji je osnivač, dobija javna sredstva.

Konherc posluje sa velikim brojem javnih preduzeća, a značajna sredstva inkasira od Elektroprivrede HZHB, na čijem je čelu HDZ-ov kadar Marinko Gilja. (Poslovi vrijedni do 400 hiljada KM) U Elektroprivredi je, prema pisanju Inforadara, zaposleni i sestrić Dragana Čovića Branislav Stojkić.

Marušić na Kupresu

Niko Marušić vlasnik je još jedne kompanije Marinada – u Širokom Brijegu. Osnivač ove kompanije je firma Vinine iz Širokog Brijega. A u firmi Vinine opet ista imena iz Konherca i Marinade – Tomas Bevanda, Niko Marušić, Velimir Rozić.

Niko Marušić i Marinada stoje i iza pompezno najavljivane saradnje hrvatske Podravke i domaćih kompanija o izgradnji fabrike za preradu paradajza u Mostaru. Dragan Čović, Andrej Plenković i predsjednik Podravke (kasnije preminuo) Marin Pucar položili su kamen temeljac za izgradnju fabrike. Niko Marušić tada je bio na čelu Fonda, ali nije jasno da li se na fotografijama pojavljuje u tom svojstvu ili ipak kao osnivač Marinade.

Ovo nije prvi put da je Marušić zbog dvije stolice na kojima sjedi bio prinuđen da preuzme dvostruku ulogu – i gosta i domaćina. Prilikom posjeta državnika Hrvatske bio je i u situaciji da kao direktor Fonda sa gostima razgovara o koristi koje će imati kao – osnivač Marinade!

Jedan primjer: 2019. godine ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta u Vladi Republike Hrvatske Darko Horvat posjetio je HNK.

Premijer Herceg i ministar Horvat, između ostalog, razgovarali su i o saradnji Podravke i i „braniteljskih zadruga“, između ostalih i Marinade. Sastanku su prisustvovali Niko Marušić, u ulozi direktora Fonda, te predstavnik Udruge Marinada Niko Pušić. Tako je Marušić, direktor, nabacivao posao Marušiću – biznismenu.

Marušić je, sa pozicije direktora Fonda za zaštitu okoliša praktično sam sebi isplaćivao novac.

Kako?

Fond za zaštitu okoliša HNK dao je 2019. Najvestu novac za nabavku alata – 3.500 KM.

A šta je ostalo od obećanja o izgradnji tvornice, čiju je vjerodostojnost u medijima demantovala i sama Podravka?

Prođe godina – Ni k od kavada – piše portal Hercegovina.info. Da je obećanje ispunjeno, pišu, do sada bi se u tvornici već prerađivalo povrće. Nije ispunjena ni najava Dragana Čovića da će već 2021. krenuti prerada, niti očekivanja Andreja Plenkovića da će se ti proizvodi izvoziti u Hrvatsku.

Foto: Hercegovina.info

Niku Marušića i Fond smo pitali i o uslovima postavljenja na poziciju direktora. Web stranica Fonda potpuno je netransparentna – na njoj nema budžeta Fonda, korisnika sredstava, podataka o javnim nabavkama, ni bilo kakvih detalja o aktivnostima i utrošku novca.

Kako nema ni podataka o datumu i načinu imenovanja pitali smo ga i ko ga je i kada imenovao na ovu poziciju. Konkurs za izbor direktora bio je javan, ali ništa više od toga. U njemu je jasno navedeno da najuspješniji kandidat mora imati sedam godina iskustva, tri u struci, i iskustvo u poznavanju okolišnog menadžmenta. Kako nas je direktor Marušić uporno ignorisao, nejasno je da li je zadovoljavao sve ove kriterije, te da li je traženo iskustvo iz okolišnog menadžmenta stekao u Ministarstvu branitelja, gdje je bio zaposlen prije Fonda.