Tvornica Zvečevo – Lasta Čapljina: Radim od 1987, a imam 13 godina radnog staža

Drugog dana obustave proizvodnje u Tvornici keksa i vafla Zvečevo – Lasta Čapljina radnici poručuju da se proizvodnja neće ni pokretati dok ne budu ispunjeni svi zahtjevi – isplata zaostalih plaća i uplata mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, javlja Anadolu Agency (AA).

Poslovođa u službi održavanja Zoran Jurić kazao je da su problemi nekadašnjeg čapljinskog giganta u odavno poznati, te da su nakon brojnih pregovora i lažnih obećanja radnici, dovedeni do zida, bili primorani na očajnički potez obustave rada.

„Mirovinsko nije uplaćeno od 2014, četiri mjeseca su uplaćena, četiri nisu, znači 2015. nije i 2016. nije, a zdravstveno je uplaćivano, mjesec se plati, pa šest-sedam ne plati, pa mjesec uplati… Znači, nije nam ništa redovno“, kazao je Jurić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

„Radim od 16. 06. 1980. godine. Nisam nigdje odavde išla. Na listi mi piše 28 godina, umjesto 36. Osam godina su mi ukrali, nisu mi uplatili nikako. Dolazim redovno na posao, borim se da više jedni marku zaradim, a plaće sve iste ili manje. Doprinosi se svi na našoj listi odbijaju, procenti su tu za odbijanje, a tamo gdje se treba prikazati, novaca nema, nama se ne uplaćuje. To je kriminal čisti prema nama“, kazala je ogorčena radnica Dajana Raič.

Neuplaćeno zdravstveno i mirovinsko osiguranje i zaostale plaće zajednička su boljka svih radnika nekadašnjeg čapljinskog giganta koji su se ovoga puta odlučili na borbu do kraja za ono što im po zakonu pripada.

„Radim od 1987. godine. Imam 13 godina radnog staža. Gdje je ostali moj radni staž“, pita Nikolina Čuljak dodajući da joj je plaća od 370 do 400 KM, uz to, nije redovita.

„Mi ćemo da ustrajemo do kraja. U ponedjeljak su najavili vlasnici Zvečeva da će doći. Mi tražimo naše uvjete i hoćemo da budu ispunjeni, jer mi smo to zaslužili. Nismo zaslužili da budale prave od nas. Oni kradu, a nama ne dadu“, poručila je Čuljak.

Najveće razočarenje doživio je Elmir Katanovski, koji je pun entuzijazma za ovu tvrtku počeo raditi prije dvije godine.

„Dvije godine sam ovdje. Očekivao sam da ću zaraditi sebi neki novac za školovanje, jer ja studiram i radim u isto vrijeme, ali od toga, očito, nema ništa. Tako da sam se razočarao u ovu firmu i ne očekujem ništa. Čak sam i pristao na ovaj štrajk. Ja sam siguran da mi se radi o poslu, ja sam sto posto siguran, ali nemam ništa od ovoga, nemam što izgubiti, mogu smo dobiti svoje dvije godine makar i zaostale plaće”, kaže Katanovski navodeći kako bi mu bolje bilo da je išao u berbu smilja nego svoje godine trošio u firmi koja mu ne daje ni osnovne uvjete za pristojan život.

Štrajk i obustava rada je bila zadnja opcija, naglasio je poslovođa Zoran Jurić, jer nakon brojnih neispunjenih obećanja, koja su se godinama davala, više nemaju izbora.

„Nije da nam je došlo do grla, nama je prešlo preko glave, jer obećavali su nam prije tri-četiri mjeseca, bio je vlasnik Zvečeva i obećao je da će se uplaćivati redovno zdravstveno i da će se plaća svakog 4. u mjesecu isplaćivati do kraja godine, da će nam to izmiriti. Kad su otišli odavde, nisu nam uplaćivali ni zdravstveno, a mirovinsko nisu ni spominjali“, kaže ogorčeni Jurić.

Uz sve to, kako naglašava, plaće im odavno stižu samo na kapaljke unatoč tome što oni svojim radom osiguravaju sredstva za sva potraživanja.

„Mi radimo u dvije smjene. Proizvodnja ide, roba ide, a gdje novac završava, to ne znam“, dodaje Jurić.

Plaće su im se, kaže on, davale na kapaljku, uglavnom kad bi zaprijetili štrajkom, pa im je jutros direktor Ivan Raguž poručio da se vrate poslu, jer im je, navodno, potpisan nalog za plaće iz trećeg mjeseca. No, radnicima to više ništa ne znači.

„Mi ćemo ovako dok se ne ispune naši uvjeti. Dok nam se sve na uplati, zdravstveno, mirovinsko i sve plaće, ne danas ova, to nam ništa ne znači“, poručio je Jurić u ime radnika tvornice Zvečevo – Lasta Čapljina.