BiH

posljedice pandemije

U FBiH otpušteno već oko 30.000 radnika!

22/04/2020

Kada je riječ o RS, čelnica Saveza sindikata Ranka Mišić ističe da brojka od 1.500 otpuštenih u RS nije konačna i da je, osim njih, bez poslao ostalo još najmanje 500 do 600 radnika po različitim osnovama, ali da ti radnici nisu stekli uslove da se prijave na Zavod za zapošljavanje RS

Broj zaraženih koronavirusom u BiH na svu sreću ne raste eksponencijalno nego linearno, što je odlična vijest. Nažalost, zato skoro pa eksponencijalno raste broj otpuštenih radnika i to – u ovom momentu – znatno više u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj. Statistika koju je uvijek teže pratiti u većem bh. entitetu, nego u RS-u, otkriva da je u FBiH, zbog ekonomske krize prouzrokovane korona virusom, bez posla ostalo (podaci Saveza sindikata BiH) skoro 30.000 radnika, piše InfoRadar.

S druge strane, prema podacima Saveza sindikata RS, u tom dijelu BiH od 1. marta do 10. aprila otkaze je dobilo između 1.500 i 2.100 radnika.

Dok u RS Sindikat i vlast barataju prilično ujednačenim brojkama, u FBiH je malo drugačija situacija. Vlast u FBiH zasad je „priznala“ da je tokom pandemije oko 6.500 ljudi ostalo bez posla, što je tri do četiri puta manje od podataka Saveza sindikata BiH.

VLADA IGNORIŠE PRIJEDLOGE SINDIKATA

Od čega će živjeti otpušteni radnici, hoće li ih neko i na koji način zbrinuti, koliko ih još očekuje istu sudbinu, postoje li fondovi za ekonomske žrtve korona virusa? Ovo su samo neka pitanja na koja smo odgovore potražili od zaštitnika prava radnika, ali i onih koji zastupaju interese poslodavaca.

Predsjednik Saveza sindikata BiH Selvedin Šatorović za Inforadar kaže da su oni još u februaru od Vlade FBiH zatražili mjere za zaustavljanje otpuštanja.

Selvedin Šatorović

„Naši prijedlozi su bez ikakvog komentara ignorisani. Do sada ni od jednog zvaničnika nismo čuli ni riječ o tome kako misle otpuštene radnike vratiti na njihova radna mjesta. Iako su definitivno u najtežoj situaciji radnici koji su već ostali bez posla, ili će ostati u narednom periodu, nije mnogo bolja ni ona situacija u kojoj se nalaze radnici koji još rade ili se vode kao zaposleni, jer je za veliki broj njih potpuno neizvjesno da li će, kada će i koliku će platu primiti“, ističe Šatorović.

Prema njegovim riječima, nemoguće je potvrditi koliko će radnika u nastavku krizu ostati bez posla, ali svi scenariji govore da će ih biti sve više. Otkazi će biti udar na radnike i njihove porodice, ali i na budžet FBiH i Fond PIO/MIO.

„Dodatno nas brine činjenica da se mnogi od otpuštenih radnika više nikada neće vratiti na svoja stara radna mjesta. Ako Vlada FBiH hitno ne zaštiti radna mjesta i ne zaustavi otpuštanje ubrizgavanjem finansijske injekcije kompanijama, malim obrtima i gazdinstvima, bojim se da će doći do potpunog ekonomskog kolapsa u kojem će velikom broju građana FBiH biti neophodna socijalna pomoć“, upozorava Šatorović.

Osim iznenadnog otkaza i pada kućnog budžeta, mnogi građani Federacije suočili su se i s dugovima bankama koje su u FBiH uvele tromjesečni moratorij na vraćanje kredita, ali je veliko pitanje šta nakon toga. Mnogi od njih su kredite digli kako bi riješili krov nad glavom, a sada se pitaju kako da ne završe na ulici, jer novca za vraćanje kredita nemaju:

„Mnogi od njih se uzdaju u naknadu od biroa kao prelazno rješenje, ali je pitanje šta ako ne bude novca u budžetu ni za to“, kaže Šatorović, optužujući Vladu FBiH što nije na vrijeme formirala posebne fondove za zbrinjavanje otpuštenih radnika. Predsjednik sindikata se pita u čijem interesu Vlada FBiH kalkuliše dok mnogi otpušteni radnici proživljaju teške dane.

NEMINOVNI SOCIJALNI NEMIRI

U Sindikatu BiH imaju razumijevanja za neke poslodavce koji su zabranom rada pretrpjeli težak udarac. To su, prije svega, desetine hiljada malih obrta u kojima radi po pet do deset radnika. Međutim:

„Mi kao Sindikat ne možemo niti ćemo prihvatiti otpuštanje radnika preko noći samo kako bi se zaštitilo ili spasilo poslovanje. Definitivno su dio tereta morali preuzeti i sami poslodavci. Prije nego li su podijelili otkaze poslodavci su mogli radnicima preraspodijeliti radno vrijeme, poslati ih na godišnji odmor, na plaćeno ili neplaćeno odsustvo. Mogli su im privremeno smanjiti plate i ukinuti određene naknade kako bi se radna mjesta sačuvala. Nažalost, mnogi poslodavci su ishitreno i u panici posegnuli za najgorom opcijom po radnike, pa ispada da će radnici ponijeti najveći teret krize. Također, neće biti dobro ni onima koji ostanu na poslu i to zahvaljujući izmjenama i dopunama Zakona o radu FBiH koje predviđaju da u vrijeme elementarne nepogode radnici postanu robovi prepšteni na milost i nemilost poslodavcima“, ističe Šatorović.

U FBiH se sa više sa zebnjom nego s nadom očekuje i usvajanje takozvanog korona zakona (Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica uzrokovanih koronavirusom). Mnogi se pribojavaju, iz prethodnih iskustava, da će se u njega „ugraditi“ tajkuni i da će umjesto stabilizovanja kućnih budžeta „običnog čovjeka“ korona zakon donijeti okrupnjavanje kapitala onima koji i sada ne znaju šta će s novcem, bez obzira na konstantnu kuknjavu o teškim uslovima za poslovanje. U Sindikatu BiH tako od korona zakona uglavnom očekuju da će donijeti brojne paradokse – mrvice za radnike, pa čak i njihovo porobljavanje i oduzimanje ono malo ponosa i dostojanstva.

„Kašnjenjem u donošenju mjera i usvajanju ‘korona zakona’ sasvim je izvjesno da će broj radnika koji su ostali bez posla biti dva ili tri puta veći u odnosu na trenutni broj, a to za sobom opet povlači neke posljedice, poput socijalnih nemira koji će biti neminovni ukoliko se nastavi vlast indolentno ponašati prema ovoj situaciji. Kako bi se spasilo što se spasiti može neophodno je da vlasti hitno usvoje odgovarajuće mjere koje će poslodavcima kojima je to zaista potrebno omogućiti subvencioniranje, uz uslov da ne smiju otpuštati radnike. Ne trebamo zaboraviti da su radnici ti koji su najzaslužniji za kompletan kapital s kojim poslodavci danas raspolažu i koji ljubomorno čuvaju samo za sebe“, zaključuje Šatorović.

Kakva je situacija u RS-u, pitali smo predsjednicu Saveza sindikata RS Ranku Mišić, koja nam je rekla da će Upravni odbor Fonda za obnovu RS za uplatu poreza i doprinosa za martovske plate radnika u firmama koje su zbog vanrednog stanja morale obustaviti rad izdvojiti 16 miliona KM i da su ovu mjeru ispregovorali Vlada RS i Savez sindikata RS.

„Također, donesena je mjera za isplatu plata radnicima u firmama koje su odlukom Vlade RS prestale da rade, uz obećanje da će im Vlada uplatiti platu i poreze i doprinose. U početku dio poslodavaca nije imao povjerenja u ovu mjeru, ali kada su krenule prve uplate doprinosa, povjerenje je poraslo i broj otkaza je u silaznoj putanji. U ovom momentu ne možemo govoriti o stihijskom otpuštanju radnika, naprotiv. Zanimljivo je da je struktura otpuštanja radnika bila takva da je nešto manje od 600 radnika proglašeno tehnološkim viškom i da je poslodavac ispoštovao obaveze koje je imao prema radnicima. Imamo negdje oko 670 ugovora o radu koji su bili na određeno i tim radnicima poslodavci nisu produžili ugovor o radu kada je počelo vanredno stanje“, kaže Mišić.

Ranka Mišić

Dakako, i u RS je bilo zloupotrebe pandemije kako bi se poslodavci na ružan način riješili radnika. To se najčešće dešavalo nuđenjem tzv. sporazumnih raskida ugovora o radu. Takvih je, kaže naša sagovornica, zasad 170.

„Taj sporazumni raskid ugovora o radu je ustvari prevara u režiji poslodavca jer je radnik koji je bio prisiljen da ga potpiše ostao bez naknade na birou i zdravstvenog osiguranja. Sporazumni raskid ugovora potpisujete kad nađete bolji posao, a ne u ovoj situaciji, i zato smo se mi potrudili da dođemo do svih radnika i da ih na našem web-sajtu javno pozovemo i time riješimo bilo koju vrstu problema na koju naišli, da im pružimo pravnu pomoć i kažemo da ništa ne potpisuju. Naravno, bilo je i poslodavaca koji su radnike proglasili tehnološkim viškom. Jedan hotel u Bijeljini je potpuno ugasio posao, FIS se ponio vrlo nekorektno, otpustio radnike uz otpremninu i odbio pomoć koja je obezbijeđena“, kaže Mišić.

POSLODAVCI NAUDILI I RADNICIMA I SEBI

Čelnica Saveza sindikata RS ističe da brojka od 1.500 otpuštenih u RS nije konačna i da je, osim njih, bez poslao ostalo još najmanje 500 do 600 radnika po različitim osnovama, ali da ti radnici nisu stekli uslove da se prijave na Zavod za zapošljavanje RS, što zbog toga što nisu dobili sve papire od poslodavca, što zbog redukovanog rada filijala Zavoda za zapošljavanje.

Vlada RS i poslodavci su, kaže Mišić, prihvatili dobar dio prijedloga Sindikata RS, između ostalog o uplati doprinosa za martovske plate i isplata bruto plate za april onima koji su morali prestatiti raditi zbog odluke Vlade o vanrednoj situaciji. Procjena je, kaže Mišić, da će u aprilu trebati taj novac izdvojiti za blizu 70.000 radnika.

Podsjeća da su sve zemlje u regionu donosile neke mjere i u pravo vrijeme, odnosno, da su svi išli u susret problemu.

„Tajming je važan jer ako je poslodavac odlučio 2. aprila da otpusti radnike, a nakon toga dobio obavijest da će za svoje radnike dobiti doprinose za martovsku platu i martovsku bruto platu, on je mogao promijeniti odluku i radnike zadržati. To znači da je mjera donesena na vrijeme. Naravno da su to male plate od 520 KM, ali ja mislim da je bitnije sačuvati radno mjesto primajući jedan mjesec najnižu platu, uz mogućnost da poslodavac koji je radio smanjenim obimom doda nešto novca na tu platu“, kaže ona.

Ekonomista iz Banjaluke i član Udruženja ekonomista RS SWOT Saša Grabovac za Inforadar kaže da su oni poslodavci, koji su odlučili podijeliti otkaze kako bi zauzdali pad profita, grdno pogriješili. Takvi se, kaže Grabovac, nisu ponijeli društveno odgovorno, a dugoročno su i sami sebi nanijeli štetu.

Saša Grabovac

„Svima je poznato da dobre uposlenike nije lako naći, a čak i kad ih nađete, uvođenje novih zahtjeva određen period povećava troškove. Osim toga, poslodavac takvim potezom ulijeva nesigurnost i radnicima koji nisu dobili otkaz, pa oni mogu biti motivisani da traže posao kod novog poslodavca. Sve uspješne kompanije vode računa o tome. Drugi slučaj je kada zadržavanje svih radnika sa neumanjenim primanjima dovodi do bankrota preduzeća. U toj situaciji svi gube, pa čak i dio radnika koji je mogao ostati u slučaju djelimičnog otpuštanja i/ili smanjenja plata. U svakom slučaju, naša preporuka je da treba sačuvati što veći broj radnika, a ukoliko je to finansijski neodrživo, ići na smanjenje plata“, zaključuje Grabovac.

On ističe da broj onih koji će ostati bez posla zavisi upravo od dužine krize, a koliko će ona trajati – niko ne zna. Ekonomisti upozoravaju da će ova ekonomska kriza biti teža od prethodne koja je svjetsku ekonomiju tresla od 2008. do 2014. godine, ali i da će trajati kraće.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.