Vejzović: Nisam dovodio civile srpske nacionalnosti u Stupare

Svjedočeći u svoju korist, optuženi Kahro Vejzović je izjavio da početkom juna 1992. godine nije učestvovao u dovođenju civila srpske nacionalnosti i njihovom smještanju u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima kod Kladnja.

Vejzović je rekao da je krajem maja 1992. godine došao u Policijsku stanicu Stupari kod Kladnja i da mu je komandir bio Safet Mujčinović, kojeg je Državni sud prvostepenom presudom oslobodio krivice za zločine počinjene u Stuparima.

Prema Vejzoviću, vrijeme u Policijskoj stanici većinom je provodio u dežurani, a od komandira je imao naredbu da pravi raspored patrola, zaprema prijave i obilazi punkt. Na liniji je, kako je kazao Vejzović, bio pet ili šest puta.

Naveo je da su osobe srpske nacionalnosti početkom juna 1992. počele dolaziti u zgradu prosvjetnih radnika u Stuparima.

“Nisam učestvovao u njihovom dovođenju i smještanju. Ja nisam bio za to zadužen. Neke je dovodila Teritorijalna odbrana, a neki su, koliko znam, sami dolazili. Bilo je ljudi koji su živjeli u tim zgradama”, posvjedočio je optuženi.

Kako je rekao, on ne zna ko je organizovao boravak tih ljudi, pojasnivši da su oko zgrade uvijek bila dva policajca koja su se kretala. Izjavio je da on nije obavljao nikakve poslove koji su u vezi s boravkom civila, nije ulazio u zgradu, niti je bio stražar.

“Nikada ih nisam saslušao, niti sam imao ovlasti za to. Ispitivanje je vršio inspektor Nusret Muhić i Safet je nekad znao uzimati izjave”, dodao je on.

Vejzović je optužen da je, kao pripadnik policije, od juna do septembra 1992. u mjestu Stupari mučio, maltretirao i zlostavljao muškarce srpske nacionalnosti. Prema optužnici, Vejzović je mučio zarobljenike udarajući ih pesnicama u glavu i u predjelu genitalija, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te im prijeteći i prisiljavajući ih da jedu papir.

Vejzoviću se prvobitno sudilo s Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine.

Optuženi Vejzović je ispričao i da je u dva navrata išao u selo Olovci jer su imali saznanja da je tamo sakriveno oružje. Rekao je da je s civilom Milomirom Andrićem i još nekoliko policijskih službenika otišao u Olovce, gdje su našli zapaljeni auto i naoružanje koje je, kako je kazao, inspektor Muhić odvezao za Kladanj. Izjavio je da Andrić tom prilikom nije bio vezan niti su ga tukli.

Vejzović je rekao da Radovanu Đokiću nikada nije polomio zube i natjerao ga da ih pojede, dodavši da tog čovjeka nije ni poznavao. Također je posvjedočio da nije poznavao ni Miloša Čelića niti je prisustvovao njegovom ispitivanju.

Suđenje se nastavlja 23. maja, kada će Tužilaštvo BiH iznijeti završnu riječ.