BiH

Teški uslovi

Više od 400 djece bez roditelja traži spas u BiH

07/10/2020

Svako dijete, bez obzira gdje se nalazi i u kojem statusu, ima svoja prava

U Bosni i Hercegovini (BiH) trenutno boravi oko 900 djece migranata. Od ovog broja oko 420 djece je bez pratnje, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Na nesiguran put do BiH djeca bez pratnje krenula su iz različitih razloga, prema podacima organizacije Save the Children, uglavnom uz „agenta“, kako kažu, odnosno krijumčara ljudi.

Bez obzira na sve nedaće i nasilje na koje su naišli na svome putu, njima je najteži trenutak rastanak od roditelja, posljednji dan kad su bili s roditeljima, kaže Dubravka Vranjanac iz Save the Children.

„Mnogi bi u tom trenutku donijeli drugačiju odluku i, da su se pitali, ne bi krenuli na taj put. Putuju na različite načine, vrlo često u grupama odraslih, ili svojih vršnjaka. Legalni putevi i pravna zaštita koja je njima omogućena je jako mala. Putovanje s krijumčarima je često puno neizvjesnosti i straha. Oni nam često govore da njihov život zavisi od krijumčara, da im krijumčari govore kada će jesti, spavati, mogu li se čuti s roditeljima. On je taj koji praktično posjeduje njihov život“, priča Vranjanac za Radio Slobodna Evropa.

Većina djece bez pratnje u BiH je ušla iz Srbije, jedan dio iz Crne Gore.

„Većinu djece koja nisu registrovana, mi srećemo u Tuzli, a zatim u Sarajevu, i u Unsko-sanskom kantonu“, kaže Vranjanac.

Svako dijete, bez obzira gdje se nalazi i u kojem statusu, ima svoja prava, kaže Dorijan Klasnić iz UNHCR-a u Bosni i Hercegovini.

„Djeca bez pratnje su posebna kategorija, oni su u posebnom i vrlo zahtjevnom položaju, bilo da se radi o djeci koja su prolazu kroz BiH ili onima koji su u potrebi za međunarodnom zaštitom. Jedan od projekata koje UNCHR provodi s Fondacijom Bh. Inicijativa žena jeste pravo skrbništva na koje oni imaju pravo, a tiče se iznalaženja najboljeg pravnog rješenja za djecu“, rekao je Klasnić za RSE.

Oko 120 djece bez pratnje u BiH je ušlo ove godine, podaci su Ministarstva sigurnosti BiH.

„Ima jako mnogo djece koja nisu u adekvatnim centrima. Najteže je djeci koja nisu u centrima, koja žive u skvotovima, u dosta teškoj situaciji. Trenutno jedna od gorućih tema i gorućih izazova za BiH i sve partnere koji su uključeni u pomoć jeste iznaći siguran i adekvatan smještaj i pravnu i drugu pomoć za ovu najranjiviju kategoriju, koja je vrlo često i vrlo vjerovatno potencijalna žrtva trgovine ljudima“, naglašava Klasnić.

Vrlo često tokom putovanja djeca bez pratnje izgube kontakt sa svojim roditeljima. Najčešće komuniciraju putem aplikacija na mobilnim telefonima.

„Često nam kažu da se oni javljaju porodici zato što im nedostaju, ali i zbog toga da porodica ne bi brinula. Dakle ne da bi zaštitili sebe, nego da porodici jave da se ne bi brinuli“, kaže Vranjanac iz Save the Children.

U kojim kampovima borave djeca bez pratnje

Više od 80 djece bez pratnje je izmješteno iz kampa Bira u Bihaću nakon što je ovaj prihvatni centar zatvoren početkom oktobra. Oni su privremeno smješteni u kamp Borići u Bihaću.

„U Boriće su do sada bile smještene porodice s djecom i maloljetnici bez pratnje mlađi od 15 godina. UNICEF s partnerima pruža dvadesetčetverosatnu zaštitu djece, uz 24/7 prisustvo oficira za zaštitu djece, staratelja, psihologa, te osigurava pristup svim uslugama. Međutim, kapaciteti u svim prihvatnim centrima su ograničeni, i popunjeni, te zatvaranje kampa Bira dodatno otežava već komplikovanu situaciju. U prosjeku, na sedmičnoj bazi oko 100 djece spava vani, bez ikakve zaštite bez pristupa servisima“, kazali su za RSE iz UNICEF-a u BiH.

UNICEF s partnerima osigurava pristup psihološkoj pomoći kroz grupne i individualne sesije unutar prihvatnih centara, kažu iz ove organizacije, dodavši da je utvrđen referalni sistem u centrima da se osigura pristup ovim uslugama svakom djetetu koje ima potrebu za ovakvim tipom podrške.

„Osim ovoga, UNICEF i partneri svakodnevno organizuje niz aktivnosti s djecom edukativnog i rekreativnog tipa, s ciljem socijalizacije i zaštite djece. Većina djece ima mobilne telefone, te je unutar centara osiguran pristup internetu, što im omogućava da održavaju redovan kontakt s porodicom“, kazala je Amila Madžak iz UNICEF-a u BiH za RSE.

Obrazovanje i detraumatizacija djece migranata u BiH

Oko 190 djece migranata u pet osnovnih škola uključilo se u nastavni proces u septembru, početkom školske godine, u Unsko-sanskom kantonu (USK), u kojem boravi najveći broj migranata u Bosni i Hercegovini (BiH).

Za Radio Slobodna Evropa iz Ministarstva obrazovanja, nauke i sporta USK-a kažu da djeca na nastavu uglavnom dolaze u učionice, u školama u Bihaću i Cazinu, uz poštivanje epidemioloških mjera. Jedino odjeljenja s većim brojem učenika nastavu prate u jednom dijelu i online.

„Imamo djecu koja su već treću godinu tu. To su djeca porodica koje su više puta pokušavala preći granicu i vraćala se. Ali njihova djeca su tu, pohađaju nastavu i jaku su zahvalni na tome. I djeca i roditelji“, kaže Adnan Kreso, pomoćnik ministra za obrazovanje USK-a.

Naglašava da prosvjetni radnici koji rade s njima kažu da prosvjetni radnici nemaju nikakvih problema.

„Ističu ih kao djecu jako motiviranu i raspoložena za rad, da nauče nešto novo. Relativno su dobrog raspoloženja. Radi se o ljudima koji su zahvalni na mogućnosti da djeca pohađaju nastavu i dobiju obrazovanje.“

Jednako kao što se radi s djecom bh. državljana, radi se i s djecom stranih državljana koji su na putu, odnosno migrantima.

U slučaju da djeca nisu spremna za redovnu nastavu, s djecom migrantima najprije se radi u pripremnoj nastavi.

Iz UNICEF-a kažu da se unutar prihvatnih centara na dnevnoj bazi organiziraju obrazovne aktivnosti neformalnog tipa, s „fokusom na učenje jezika, bosanski i engleski primarno, te s ciljem nadoknade izgubljenog znanja“.

„Za učenje engleskog jezika koristimo digitalnu platformu Akelius, uz prisustvo učiteljice engleskog jezika, a koristeći tablete koji su nabavljeni za ovu svrhu. Na sedmičnoj bazi oko 150 djece budu uključena u aktivnosti neformalnog obrazovnog tipa. Za djecu koja još uvijek ne poznaju lokalne jezike dovoljno da bi se uključila u redovnu nastavu, organizovana je pripremna nastava s ciljem što bržeg i efikasnog uključivanja djece u redovnu nastavu. U kontaktu smo sa Ministarstvom obrazovanja u Kantonu Sarajevo, da se osigura pristup formalnom obrazovanju za djecu smještenu u privremenom prihvatnom centru Ušivak“, kazali su iz UNICEF-a.

Inicijativa da se obrazovanje ponudi i djeci srednjoškolskog uzrasta još nije pokrenuta i takva nastava ne provodi se nigdje u BiH.

U Unsko-sanskom kantonu već treću godinu organizira se pohađanje nastave za djecu migranata koji borave u ovom dijelu BiH. Školske godine 2018/2019 u pet škola uključeno je oko stotinu djece, iduće godine oko dvije stotine, a ove godine njih malo više od 190.

„Svih ovih godina mi bilježimo i prijateljstva djece migranata i bh. državljana. Oni u se u tim različitostima prepoznali neke osobine koje sad veoma cijene. Imamo prijateljstva djece koja funkcioniraju. Nasuprot tome bilo je na početku negodovanja i neko iracionalnog otpora među manjim brojem lokalnih zajednica. Bilo je negativnog razmišljanja, iz iskreno neopravdanog straha da će uključivanjem te djece doći do širenja oboljenja i slično“, kaže Kreso.

Djeca migranata redovno prolaze zdravstvene kontrole, skoro svakodnevne, i dosad nije zabilježeno širenje bilo kakvih zaraznih bolesti među djecom.

„Sve takve brige i strahovi su bili poputno neopravdani“, naglašava Kreso.

S djecom se radi i na detraumatizaciji, čiji je primarni cilj da djecu relaksira i rastereti od onoga kroz šta su možda prošli u svojim matičnim zemljama ili na putu do BiH, kazali su iz Ministarstva.

Pristup nastavi imaju i djeca migranata u azilantskom centru Delijaš kod Sarajeva, ali i oni koji su kao izbjeglice smješteni u privatne smještaje u Sarajevu.

Iz Agencije za izbjeglice pri UN-u u BiH kažu da nastoje jednako omogućiti svoj djeci praćenje nastave onako kako se obrazuju i djeca bh. državljana.

S druge strane, u centru Salakovac kod Mostara, na jugu BiH, nije riješeno pitanje redovnog obrazovanja djece koja su ovdje s porodicama.

„No, kako bismo to, na neki način nadomjestili pomažemo kroz specijalizirane program neformalne edukacije dok se to pitanje nastave ne riješi“, kaže Klasnić.

Jedan od projekata koje su s Fondacijom Bh. inicijativa žena proveli iz ove agencije jeste projekat Moja škola. Riječ je o projektu koji je višeslojni program koji se namjenski prilagođava lokaciji u kojoj se provodi.

„Bilo da je u Sarajevu, Mostaru ili u privatnom smještaju radi se na tome da se nadoknadi propušteno u ovoj situaciji s COVID-19, a posebno se radi s djecom koja nisu uključena u redovno obrazovanje. Radimo i ljeti kad škole nema kako bi i dalje mogla imati dodatnu nastavu, da li s radi o bosanskom jeziku ili nekim predmetima na kojima trebaju dodatno raditi“, kažu iz UNHCR-a.

Produbljavanje krize zatvaranjem centara?

U septembru su vlasti Unsko-sanskog kantona naredile zatvaranje dva velika kampa kojima upravlja Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i donijele su opsežne mjere koje su uključivale potpunu zabranu novih dolazaka u kanton.

Osim maloljetnika, oko 300 odraslih muškaraca je upućeno ka kampu „Lipa“.

Zatvaranje prihvatnih centara u Unsko-sanskom kantonu osudile su Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH i Delegacije EU. Iz Ambasade SAD-a su naglasili da preseljenje migranata u „Lipu“ osuđuju zbog toga što su kamp podržali kao privremeni, a ne kao zimski prihvatni centar.

“Da bi se spriječila humanitarna kriza, širenje korona virusa i zaštitili stanovnici Bihaća, pozivamo vlasti u BiH na državnom nivou da preuzmu glavnu ulogu u koordinaciji sa svim nivoima vlasti u BiH, kako bi se migrantima osiguralo da imaju humanitaran i siguran smještaj, ali i da se zaštite njihova ljudska prava”, stoji u Twitter postu Ambasade.

Poziv da migrante vrate u prihvatni cenztar ‘Bira’ uputio je i državni ministar sigurnosti, Selmo Cikotić. Za RSE je u ponedjeljak, 5. oktobra, kazao kako se nada da će se to desiti.

“Još uvijek mislim da će realnost situacije proizvesti jednu potrebu da oni koriste kapacitete koje imaju u vlastitom interesu, odnosno interesu građana Unsko-sanskog kantona (USK) i da ćemo nastaviti da sarađujemo”, kaže ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH) Selmo Cikotić za Radio Slobodna Evropa (RSE), komentarišući odluku vlasti tog kantona da ne žele povratak migranata u prihvatni centar “Bira” u Bihaću.

Predsjedništvo BiH je na sjednici održanoj 27. augusta zaključilo da se smještaj za migrante mora izmjestiti iz naseljenih mjesta i zadužilo Vijeće ministara BiH da u tu svrhu izdvoji iz budžeta državnih institucija pet miliona maraka (2,5 miliona eura).

Na državni novac se još čeka, jer Vijeće ministara BiH nije donijelo odluku niti o zatvaranju kampa “Bira” niti o otvaranju novog prihvatnog centra “Lipa”. Zbog toga nije iz budžeta BIH osigurano ni pet miliona maraka (2,5 miliona eura), koliko je Vijeću ministara naložilo državno Predsjedništvo da osigura za rješavanje migrantske krize, na sjednici krajem augusta.

“Međutim zatvaranje centara za smještaj bez druge alternative i s blagim povećanjem kapaciteta na drugim lokacijama nije rješenje. Približava se zima, imamo i COVID-19 krizu oko nas, tako da su rizici za djecu koja u ovom trenutku nemaju rješenje i nemaju smještaj ogromni“, podcrtava Vranjanac, naglasivši da djeca kao najranjiviji moraju imati osnovnu zaštitu i pristup uslugama koje im trebaju.

Od početka godine Ministarstvo sigurnosti BiH registriralo je 10.000 migranata koji borave u zemlji, a svakodnevno pristižu novi.

U BiH postoji osam migrantskih centara (“Bira”, “Miral”, “Sedra”, “Lipa”, Đački dom u Bihaću – na području Unsko-sanskog kantona, na zapadu BiH), “Ušivak”, “Blažuj” – na području Kantona Sarajevo i “Salakovac”, u okolini Mostara, na jugu BiH).

Komentari

Autor: Meliha Kešmer (Radio Slobodna Evropa)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.