Za Krunićem žale i Bošnjaci: “Mnogo je volio ovaj kraj, Bog dušu da mu prosti”

Do sela Bosanski Milanovac, koje je udaljeno dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, stiže se makadamskim putem, koji se vijugavo proteže podgrmečkim vrletima

U centru se nalazi obnovljena mjesna crkva, a dalje dva kilometra smjestio se zaselak Krunići, gdje je Slaviša Krunić, ubijeni banjalučki biznismen, prije pet godina započeo izgradnju velikog i prostranog imanja nalik etno-selu, pišu Nezavisne novine.

Tuga se nadvila nad Krunićima, posebno juče na dan Slavišine sahrane, a za njim su žalili i Srbi i Bošnjaci koji su ga poznavali.

Imanje čini više objekata izgrađenih od drveta i kamena, od kojih su neki namijenjeni za stanovanje i boravak ljudi, dok drugi služe kao štale za smještaj brojne stoke. Povratnika u Bosanski Milanovac Brane Kondić kaže kako je na imanju zaposleno desetak radnika i da se mahom radi o povratnicima na te prostore.

“Evo, još sebi ne mogu doći od kada sam čuo za tu strašnu vijest. Bio je stvarno dobar čovjek, Bog dušu da mu prosti. Pomagao je ljudima u selu, davao novac da se obnovi crkva i održavaju putevi. Mnogo je volio ovaj kraj”, kaže Kondić.

Dodaje kako se u ovome selu rodio Krunićev otac Dragomir, odakle je prije mnogo godina odselio u Banjaluku. Ističe kako je Slaviša posebno bio vezan za ovaj kraj i da ga je često posjećivao s porodicom i prijateljima.

“Slaviša je govorio kako nema ljepšeg mjesta na svijetu i da namjerava ovdje živjeti kada jednom ode u zasluženu penziju. Posebno je volio životinje, a specijalno konje, i s njima je provodio dosta vremena”, kaže Kondić.

Prema njegovim riječima, Krunić je imao ambiciozne planove u vezi s uzgojem stoke, kako bi se ekonomski oživjelo cijelo područje i zaposlio što veći broj povratnika.

Za Krunića riječi hvale ima i lovočuvar Izet Alagić, iz susjednog Donjeg Kamengrada, koji kaže kako su na izgradnji objekata u njegovom etno-selu bili angažovani i brojni Bošnjaci iz susjednih sela.

“Kao lovočuvar brinem o cijelom ovom području i često ovamo navraćam. Upoznao sam Slavišu i družili smo se, bio je prijatan i druželjubiv čovjek. U nekoliko navrata pomagao je našem lovačkom udruženju u prehrani divljači i govorio je kako je ovo najljepše mjesto na svijetu. Zbog njegove smrti, svi smo na gubitku”, kaže Alagić za Nezavisne novine.