Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Zar bijeg od vršnjačkoga nasilja u školama mora biti samo skok u smrt?

alisa mahmutovic

U četvrtak je bilo tačno mjesec dana od kada je svoj mladi život skokom s osmoga sprata stambene zgrade u Sarajevu okončao Mahir Rakovac. Potrebno je naglasiti kako se vršnjačko nasilje događa i da to nije ništa novo, ali isto tako i kako se tome problemu ne pristupa na adekvatan način. Problem vršnjačkog nasilja treba dignuti na najvišu razinu jer se to može dogoditi i vašem djetetu, a možda se već događa jer djeca šute. Međutim, mi kao društvo ne smijemo šutjeti i zatvarati oči pred onim što se događa. Moramo djelovati i ne dopustiti više nijednom roditelju da prolazi ono što prolaze Mahirovi roditelji.

“Imao je četrnaest godina, volio igrice, knjige, nosio tenisice… Ali ne markirane, nego obične. Njemu to nije bilo bitno. Tako običan i možda baš zbog toga tako drukčiji, poseban. Tog ponedjeljka, nešto iza četiri sata Mahir je sjedio na rubu otvorenog prozora osmog kata i skočio u smrt. U jedini izlaz koji je mogao pronaći. Ovako je započeo sinoćni prilog Nove TV u emisiji “Provjereno”.

“Moj sin je sjedio sat vremena i samo stalno mislim: što je mislio tih sat vremena. Zašto nisam izašla jer to je na osmom spratu. Zašto nisam izašla? Slučajno? Zašto nisam imala potrebu da izađem tih sat vremena, u toku tih sat vremena? Ali svejedno sebi ne mogu oprostiti. Svejedno sebi ne mogu oprostit da mi cijeli svijet oprosti, da mi sto bogova oprosti, ja sebi ne mogu oprostiti“, kazala je Mahirova majka Alisa u spomenutoj emisiji.

“Najteže su situacije kad ga očekujem da se vrati iz škole… A najodvratnija stvar je zvono na interfonu. Jer… Pa tad su nas zvali… Tad su nas zvali da siđemo, da nas treba policija”, govori Alisa.

Tog ponedjeljka, nešto iza četiri sata, za Alisu i Dubravka vrijeme je zauvijek stalo.

“Tu je ležao Mahir. Pod glavom mu je bila neka spužva, bio je pokriven nekom plahtom, ja ne znam kako da to nazovem… Ja sam se tu sagnuo i… Ima nešto zanimljivo, to je ljudska psiha. Dok sam se saginjao, ja sam se nadao da nije Mahir“, rekao je Alisin suprug Dubravko na mjestu gdje je Mahir skončao svoj život. Stravičnu istinu o tome što je Mahira otjeralo u smrt, saznali su tek nekoliko dana nakon sprovoda.

“To ne možete nazvati vršnjačkim nasiljem jer to nije vršnjačko nasilje, to je psihopatija i cijelo društvo mora bit zaštićeno. Jer, ako možete silovati školskog druga, dva školska druga, oklagijom – vi znate što je oklagija – to je čista psihopatija. Dok oni vrište, vi uživate“, govori kroz suze Alisa.

Prije dvije godine, Alisa je promijenila posao i iz Tuzle doselila u Sarajevo. Svoga je jedinca upisala u istu školu u koju je išao i u Tuzli.

“Upisala sam ga u tu školu radi udžbenika i jer sam svoje dijete željela zaštiti od nacionalističkih podjela“, kaže Alisa. Međutim, nakon selidbe u Sarajevo sve ono od čega ga je željela zaštititi, njen je Mahir počeo proživljavati svakodnevno, ali je o tome šutio.

U školskim je klupama Mahir nosio teret novoga, miješanog braka svoje majke. Nešto što te u Bosni i nakon 25 godina obilježi ma koliko se o tome šutjelo. Mislio je, kaže Alisa, da se može izboriti sam. Da će mu bilo kakva intervencija roditelja samo pogoršati ionako užasan položaj. Znali su kako nešto nije u redu, ali Mahir je, kažu, bio pametan dječak.

“Da, dolazio je s masnicama. Dolazio je s masnicama i uvjeravao me je da je to zbog toga što se oni kao dječaci na tjelesnom potuku, bili su grubi, igraju se lopte i tako dalje i tako dalje. Dakle sve što je on govorio, to nije bila istina, on je htio da me zaštiti“, kaže Alisa.

Jer mama je u to vrijeme otkrila da je ozbiljno bolesna. A Mahir nije htio da se ona još dodatno brine. Šutio je i trpio u samoći. Kroz što je sve prolazi pune dvije godine, roditelji su saznali tek nakon njegove smrti, od dječaka koji je s Mahirom dijelio istu sudbinu. Njega i Mahira verbalno su zlostavljali, omalovažavali, tukli i udarali. Vezali bi ih za radijator i tjerali da se ljube, sve snimali mobitelima i onda prijetili da će snimke objaviti na internetu. Alisa i Dubravko primijetili su da se Mahir povlači, da nešto nije u redu. On je o svemu i dalje šutio. Ispisali su ga iz škole i upisali u novu, ali dječaku nije bilo bolje, prepričala je roditeljske riječi novinarka Nove TV.

Kako je moguće da niko ništa nije znao? Maja Gasal Vražalica zastupnica je u parlamentu Bosne i Hercegovine, a prije nekoliko godina šest je mjeseci radila u školi u kojoj je Mahir zlostavljan i kaže, bilo je to njeno najgore radno iskustvo. Riječ je o privatnoj školi u kojoj se školarina plaća 3000 eura, u kojoj su većina učitelja Turci i u kojoj se o djeci, kazala je u spomenutoj emisiji, vodi najmanje brige.

Mahir je svoju bol skrivao duboko u sebi i, kao većina žrtava, vjerovao kako je za sve sam kriv. Nije volio izlaziti, družiti se s vršnjacima. Da im je dijete u više navrata brutalno silovano onim što u Bosni nazivaju oklagijom, nisu mogli ni sanjati. Naknado im je postalo jasno zašto Mahir nije mogao dugo sjediti, zašto je u zadnje vrijeme satima bio zaključan u kupaonici, zašto su nestajale role i role WC papira… Krvario je, a od njih to vješto skrivao.

U školi su, vjeruju roditelji, mnogi znali, ali su šutjeli. Šute i danas, mjesec dana od dječakove smrti. Iz bivše Mahirove škole informacija kao i odgovora na optužbe koje im se stavljaju na teret gotovo da i nema. Na uporne telefonske pozive novinarke Nove TV odgovorio je ženski glas. Gospođa je rekla kako je u školi trenutno inspekcija i da nikakvih izjava za javnost neće biti.

“Ja bih voljela da znam zašto istražni organi nisu obustavili rad te škole dok se sve, apsolutno sve ne utvrdi. Jer sada, ja se pitam, da li će oni početi sa novom školskom godinom dok ova istraga traje“, kaže Maja Gasal Vražalica.

Mahira stalno ima pred očima. Dijete koje je iznevjerio sistem, kojeg su nastavnici, umjesto da ga zaštite, posprdno pred razredom nazivali Mahira. Na tihe pozive u pomoć samo odmahivali rukom.

“Postalo nam je svakodnevno da se ljudi svade, da ljudi govore ružne riječi jedan protiv drugoga tako da na neki način smo i navikli i na to nasilje među djecom. Mi ne radimo puno u svom poslu s nasilnicima. Nasilnici i dalje hodaju kao da su oslobodili svoj razred i svoj grad”, kaže dječja psihoterapeutkinja Vesna Hercigonja.

Jer nema sankcija, jer stvari nazivamo krivim imenom. Jer reagiramo tek kada se dogodi jedan Mahir. Jedan Aleksa koji je prije četiri godine u Nišu učinio istu stvar kao i Mahir, konstatirala je novinarka.

“Ako se djetetu događa nasilje, mi ćemo krenuti i držati odgovornim maloga zlostavljača koji možda ima 12 godina plus, ali nećemo zapravo držati odgovornima one koje bi trebali, a to su odrasle osobe koje su bile tu zadužene za to da se nasilje ne događa, a koje su to na neki način dozvolile. Jesu li nastavnici nasilje dozvolili, ili ga nisu primijetili… kad podvučeš crtu, ista je stvar“, dodaje Hercigonja.

Krivi smo mi. Mi koji smo dopustili da jedan prekrasan i plemenit dječak odrasta u svijetu koji je za takve poput njega preokrutan. Jer smo šutjeli. I doveli do toga da jedna majka vjeruje kako je svoje dijete odgojila krivo, zaključuje novinarka Nove TV .

“Jesam i tu sam pogriješila. Sad to znam. Jesam. On uopće nije bio prilagođen“, kaže Alisa.

S druge strane, Ramazan Cingil, direktor “Bosna Sema”, internacionalnih škola u našoj zemlji smatra kako je nemoguće da se u okviru te škole događalo bilo šta što bi dječaka moglo navesti na samoubistvo.

On je u razgovoru za Dnevni avaz kazao kako će istoga trenutka podnijeti ostavku, ako istrage pokažu da se dogodilo zlostavljenje u školi.

Istaknuo je kako su spremni preuzeti punu odgovornost ukoliko nadležni organi dokažu istinitost navoda Mahirovih roditelja.

Naglasio je kako zadirkivanja među djecom postoje u svim školama, ali kako on nema informaciju da su Mahira nazivali “Mahira” ili “peder”.

Napominjemo, vršnjačko nasilje u BiH postoji, bilo ono psihičko ili fizičko, ono je nasilje. Tome se mora pogledati u oči i sankcionirati ga, ali bi daleko bolje bilo taj problem sasijeći u samome korijenu, uključujući sve segmente društva, od obitelju, odgojno obrazovnih institucija do najviših razina vlasti.

Video prilog Nove TV možete pogledati OVDJE.