Zatvaranje kolektivnog centra kasni zbog 30.000 KM duga za vodu!

U posljednjem kolektivnom centru u Kantonu Sarajevo još uvijek borave 23 porodice. Žurnal je pisao o uslovima u kojima žive ovi ljudi, 25 godina od završetka rata.

Poražavajuća je činjenica da je novac za zatvaranje ovog kolektivnog centra odavno osiguran, ali zbog tromosti domaćih institucija projekat nikada nije realizovan! U ministarskim i direktorskim foteljama dani i godine svakako nisu tako dugi i teški kao oni u kolektivnim centrima. Zbog toga se valjda nadležnima nije ni žurilo da novac utroše na druge.

Još 2016. godine Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Općina Ilidža potpisali su Sporazum o saradnji na provođenju državnog projekta Zatvaranje kolektivnih centara, u okviru projekta CEB II. U projektu je definisana i rekonstrukcija objekta u Hrasnici. Kantonalno ministarstvo učestvuje sa nekretninama i zemljištem čija je vrijednost procijenjena na 1,8 miliona eura. Kreditna sredstsva od oko 760 hiljada eura osigurana su kod Razvojne banke Vijeća Evrope (CEB).

Skoro četiri godine od kreditnog zaduženja, još uvijek nema ni građevinske dozvole za izvođenje radova! I to zbog duga za vodu od 30 hiljada KM korisnika smještaja, nastalog tokom prethodnih decenija. Zbog tog iznosa Vodovod nije dao svoju saglasnost, potrebnu za izdavanje dozvole.

Do decembra 2018. ministrica za rad KS bila je Amela Dautbegović:

-Neće više biti kolektivnog centra u Hrasnici – obećat će 2016. Za naredne četiri godine njeno ministarstvo nije izdejstvovalo čak ni građevinsku dozvolu.

Tek početkom ove godine, nakon što je kantonalni ministar za rad Malik Garibija obišao Hrasnicu, Ministarstvo uspijeva riješiti ovaj problem, nakon čega je izdata i saglasnost za vodu. Još u septembru Ministarstvo je Općini Ilidža predalo zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, ali ona još uvijek nije gotova:

-Nije bila definisana ni lokacija zemljišta u katastru, pa smo Općini Ilidža morali uputiti zahtjev za usaglašavanje podataka između katastra i grunta. Konačno smo dobili adekvatnu kopiju katastarskog plana – kaže Malik Garibija.

Garibija pojašnjava da će, odmah nakon izdavanja građevinske dozvole, pokrenuti tendersku proceduru za izbor izvođača radova. Za vrijeme trajanja radova, korisnici će iseliti u smještaj čije će troškove plaćati Ministarstvo za rad. Sredstva za to planirana su u budžetu za 2020:

-Očekujemo da će do kraja 2020. objekat u Hrasnici biti rekonstruisan, a novoizgrađeni stanovi useljivi.

GODINE PRIPREMA

Kada u Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, koje je implementator projekta pitate zbog čega ova zgrada, iako su sredstva davno osigurana, još uvijek nije zatvorena ili rekonstruisana, stigne poučan odgovor:

-Realizacija zatvaranja kolektivnog centra ne podrazumijeva samo izvođenje građevinskih radova, već je potrebno provesti niz prethodnih mjera i aktivnosti, kako bi se pristupilo izvođenju radova i zatvaranju kolektivnog centra.

Četiri godine, dakle, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica koje vodi Edin Ramić se priprema da pristupi izvođenju radova.

Da li to treba biti utjeha i nada stanarima hrasničke zgrade?

U septembru 2017. Ministarstvo će Energoinvestu platiti 34 hiljade KM za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju zgrade.

Rokovi za zatvaranje kolektivnih centara neprestano se produžavaju. Državna ministrica za izbjegla i raseljena lica Semiha Borovac prvi put je zatvaranje najavila za 2017. Nije ispoštovano. “Do 2020. zatvorit ćemo sve kolektivne centre” – obećala je ponovo 2017. Ta 2020. je počela, a ministrica Borovac prekršila je i ovo obećanje