Zbog novog biznisa uništava se kulturna baština stara 4.000 godina

Bilo je devastacija gomila i gradina i minulih stoljeća, ali ono što ih je zadesilo u drugoj dekadi trećeg milenija, do sada je nezabilježeno. Moglo bi se reći da su se u prvom redu manje ili veće gomile, pa tek onda gradine našle na putu plantažama smilja, piše Večernji list.

Kultivacijom kraša iz neznanja, nehata, namjere, svejedno gomile i gradine odjednom su se našle na putu novom biznisu. Zakonska regulativa je tu od slabe pomoći, mada se nadležni kantonalni Zavod za zaštitu spomenika kulture HNK, prije dvije godine, oglasio s preporukom da se pri davanju koncesija povede računa o gomilama i gradinama.

Međutim, kao i obično kod nas u praksi je to prepušteno dobroj volji koncesionara. Jednostavno, unatoč zračnim snimkama ne postoji ni precizna evidencija tih ostataka kulturno – istorijske baštine, kao primjerice za nekropole stećaka, pa je onda u praksi teško poštovati preporuke. Što su u stvari gomile?

U širem smislu može se reći da su gomile koje u arheologiji zovu tumulima, u stvari nadgrobni spomenici, svojevrsna mala groblja. Počele su se podizati nad grobovima velikodostojnika, prije više od 4000 godina, a sahranjivanje na tim mjestima nerijetko je nastavljeno i u doba Rima i Srednjeg vijeka.

Gomile ili tumuli milenijima su se iznimno poštovale, a danas su se našle na putu kašikama bagera. Posebno vrijednim čini ih podatak da se mogu naći uglavnom na području Hercegovine i Dalmacije. Milenijima su dakle, štićene i poštovane, to jest niko ih nije rušio do naše civilizacije, a onda su se umiješali ljudski planovi, bageri, mašine…

Za kraj, umjesto zaključka možemo građanima preporučiti da riječima, pojašnjenjima, apelima pokušaju utjecati na besprizorne graditelje i ulagače da sačuvaju grobove naših predaka. Vidljivo je da se dio prema gomilama odnosi s marom, međutim neki nisu, a to je velika nepopravljiva šeta i nenadoknadiv gubitak.