Chiara i ranije Denisa pokušala ubiti: Mama, šta ću ja umrijeti?

Ubistvo dječaka Denisa iz Pule šokiralo je i ražalostilo cijeli region. Ekipa emisije “Provjereno” razgovarala je s porodicom dječaka i njegove majke te donosi nove detalje ove strašne priče.

Glasine o tome što se tačno događalo u ovom stravičnom slučaju ne jenjavaju. Jedan od sugovornika, koji je želio ostati anoniman, dobro je upoznat s radom institucija u Puli i tvrdi – svi sve znaju.

Poznati su, kaže, i detalji koji ukazuju kako je majka bila nepodobna za odgoj djeteta.

“Ima nekakvu dijagnozu bipolarne ličnosti i bavi se navodno prostitucijom”, ispričao je za “Provjereno”.

“Priča ide da ga je htjela našopati rakijom i tabletama i da je mali pao u nesvijest. Kad se dijete probudilo iz kome, ona je rekla: ‘Šta si još živ?’.

I da je on tada rekao: ‘Mama šta ću ja umrijeti?’, i da je ona tada izgubila razum i počela ga gušiti”, priča Kristijan, muzičar i aktivist iz Pule.

Chiarina majka Rita Rojnić u telefonskom je razgovoru potvrdila kako ima dokumente koji dokazuju da je Centar za socijalnu skrb Pula sve znao i da ih je upozoravala kako se Chiara ne može brinuti za sebe, a kamoli dijete.

Telefonski su i ona i njezina druga kći, Chiarina polusestra, potvrdile da je Chiara bila loše i da se to znalo.

“Provjereno” je dobilo i informaciju da je Chiara bila u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti. Kadifa Pašić, teta ubijenog dječaka, shrvana je.

“Denis će zauvijek ostati našim srcima. Mi ga nikad nećemo zaboraviti i on će zauvijek živjeti s nama. Jako sam loše. Danima sam loše, ali se držim jer nema pomoći Denisu ako još budemo i plakali. Mi svi sad moramo biti jaki da se to sad obavi kako treba. Najteže je mojoj majci i mom bratu koji je dolje zatvoren”, rekla je u suzama za “Provjereno”.

Na informaciju da je Chiara sina navodno trovala tabletama kratko je prokomentarisala: “To još ne znamo…”.

“Varala je mog brata, pronašao ju je u kući s drugim čovjekom. Pretukao ih je i otišao se prijaviti na policiju te su ga osudili.” Kadifa Pašić kaže da je i Centar za socijalnu skrb u BiH znao za njihov slučaj.

Na pitanje je li bilo naznaka da je tukla dijete, odgovara:

“Pa kad je bilo sumnje mi smo odmah reagirali, išli smo po socijalama i prijavili. Čak je i moj brat rekao da se boji za dijete. Nije da smo išta tajili. A kad su došli u Pulu, kako smo uopće mogli znati da se nešto događa…”

Ovdje dobro pamte nedavni rat, ali ovako tužnu dženazu ne