Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Pismo ožalošćenog roditelja: Moje dijete ubio je pijani siledžija, koji nije čak ni kočio

josip

Nakon stravičnog udesa u kojem je kumovao alkohol, nepažnja i sila pojedinca s novom jurilicom po gradskim ulicama Tomislavgrada, stotinjak kilometara od mjesta prebivališta M.Š. počinitelja ovog gnjusnog čina, koji se može okarakterizirati kao “klasično ubojstvo” pišem ove retke ucviljenog, ožalošćenog roditelja, nemoćnog za bilo kakvu reakciju. Ovaj čin nije počinjen pištoljem ni automatom, ali je počinjen vozilom preko stotinjak konjskih snaga i dvije tone težine i sa više od jednog promila alkohola.

Pitanja kao nabujala rijeka

Naš Tomislav, poginuo je na okrutan način, na glavnoj gradskoj ulici sa prvenstvom prolaza, u kojeg se zabio M.Š. ne zaustavljajući se na znaku stop i bez tragova kočenja. Pogibija našeg Tomija dogodila se dvjestotinjak metara od obiteljske kuće, samo mjesec dana prije promocije na fakultetu Elektrotehnike u Splitu. Naš Josip, tek je postao punoljetan i upisao pravni fakultet u Zagrebu sa ponosom pokazao index svojim roditeljima i obitelji.

Ova dva mladića imali su već skrojene planove za budućnost i trebali su kročiti u novi život i živjeti svoje snove. Ali  vozač Passata M.Š. iz Ljubuškog svojim unutarnjim planovima i nemirima uskratio je ovoj dvojici mladića njihove snove. Nalaz krvi koji je poslan u Sarajevo po nalogu suda dokazat će stvarno stanje M.Š. koje našim obiteljima ništa ne znači.

Našu bol i tugu nikakav sud ne može izbrisati ni umanjiti. Sa velikom tugom u srcu i sa bolom u duši postavljam sebi pitanja na koja nemam odgovore, jer je kobna sudbina zadesila moju obitelj i obitelj mojega brata. Tragični događaj sa smrtnim posljedicama našega Tomislava i sa teškim po život opasnim povredama našega Josipa, razdire mi srce i puštam unutarnje krikove koje nitko ne čuje. Vapaje šaljem dragom Bogu, koji je odabrao naše dvije obitelji na tugu i žalost do kraja života.

Dragi Bože velik si, daj nam snagu da izdržimo ovu preveliku bol. U ovim teškim trenucima žalosti i tuge želimo se još jednom zahvaliti obitelji, rodbini, prijateljima, kolegama i poznanicima na suosjećanju , riječima podrške, molitvi i postu za našega Josipa, jer  smo i na ovaj način crpili snagu da izdržimo ove teške trenutke. Također velika zahvala vatrogascima i cijeloj ekipi hitne pomoći Tomislavgrad. Nakon spoznaje da našega „Tomija“ više nema i da je naš Josip dovezen u Klinički bolnički centar Mostar bez pulsa i tlaka i da je doživio kliničku smrt, zatečeni smo teškom istinom i nastala je.

Godinama jedno te isto

Stoga se obraćam Vama ministre zdravstva, ministre prometa i veza, javni tužitelju i ministre unutarnjih poslova HB kantona, jer obnašate odgovorne dužnosti i  podložni ste kritikama javnosti. Preuzimanjem Vaših odgovornih dužnosti morali ste biti svjesni  i odgovornosti koju nosi svaka Vaša pozicija. Kada slušate ovakve vapaje roditelja unesrećenih ljudi, pogledajte se u ogledalo i zapitajte se ko je sljedeći na redu? Znajući sve ove činjenice, a ništa ne poduzimajući u otklanjanju postojećih pravila, onda se nameće pitanje Vaše odgovornosti u ovakvim nemilim događajima! U zapadnom svijetu sa ovakvim katastrofalnim propustima, padaju ostavke na političke funkcije.

Kod nas vrijede drugačija pravila. Dugi niz godina slušamo jednu te istu problematiku u vezi vožnje unesrećenih kolima hitne pomoći iz Tomislavgrada u Livno, a zatim istim putem nazad preko Tomislavgrada za Mostar. Vrijeme vožnje hitne pomoći do kantonalne bolnice u Livno je bespuće naše zbiljnosti i bez ikakva smisla, jer izgubljeni sati vozikanja životno ugroženih osoba do KBC-a Mostar, je suludo pravilo koje treba mijenjati.

Uvijek čujemo istu priču, da su došli samo desetak minuta zakašnjenja u Mostar, niko im ne bi mogao pomoći. Također u ovom našem slučaju, doktorica koja je primila našega Josipa u KBCu Mostar, ponovila je ono što sam bezbroj puta slušao. Josip je dovezen bez pulsa i bez tlaka i da je vozilo hitne pomoći zakasnilo samo desetak minuta, mi ne bi ovako razgovarali. Dakle, moj Josip je dovezen klinički mrtav u KBC Mostar, iako je u Livnu bio pri svijesti i životno ugrožen. Zašto? Zašto doktor hitne pomoći Tomislavgrad ne može samostalno odlučiti i odvesti životno ugroženog čovjeka direktno u KBC Mostar, nego ga vozikati preko Livna i ponovno preko Tomislavgrada za Mostar?

Ako je pravilo da u kolima hitne pomoći mora biti doktor ili anesteziolog, zašto je iz Livna moj Josip odvezen kolima hitne pomoći  samo sa medicinskim tehničarom i vozačem bez rotacije i sirene? Zašto imate vozilo hitne pomoći neprikladno za transport teško unesrećenih ljudi? Zašto životno ugroženog čovjeka iz Tomislavgrada, voze za Livno znajući da je u Livnu pokvaren CT uređaj (po riječima dežurnog doktora B.P) isto tako znajući da jese slijepo držite?

Da li u svakom slučaju i na tuđoj nesreći kantonalna bolnica Livno mora zaraditi koji „groš“? Zašto razni tipovi iz udaljenih mjesta uništavaju duvanjsku mladost prodajući razne narkotike, LSD tablete, kemijske supstance i divljaju ulicama Tomislavgrada sa novim automobilima nabijenim silnim konjskim snagama i bez ikakvih kazni i kontrole policije? Zašto M.Š. iz Ljubuškog nakon što je napravio udes sa jednom osobom smrtno nastradalom i nanošenja teških tjelesnih ozljeda po život drugoj osobi, nije procesuiran i zadržan u istražnom zatvoru bez mogućnosti kontakta sa vanjskim svijetom?

Zašto dežurni tužitelj HB kantona šalje slučaj M.Š. u redovnu proceduru? Zašto struka u koju se kunete, nikada nije odradila posao stručno, nego su Vam znakovi  u gradu sakriveni i moraju se tražiti povećalom?! Zašto su Vam raskrsnice i kružni tokovi urađeni nestručno, a kunete se kako je struka odradila kvalitetno svoj posao?!Zašto svake godine crtate linije po ulicama grada, a boja vam traje par mjeseci?!Da li je u svim ovim slučajevima pogodovanje pojedincima? Tražim odgovore na ova pitanja koja mi razdiru srce i utrobu!

Mijenjajmo sebe

Također dragi prijatelju načelniče općine, kao prvi čovjek Tomislavgrada, izvršitelju proračuna općine Tomislavgrad i predsjednik najjače političke stranke u općini, želim kao i svi građani i Vaši potencijalni glasači promjene na bolje.

Sljedeća godina je opet izborna godina, kada ćemo gledati silne plakate na zidovima i pročeljima zgrada. Slušat ćemo razna sučeljavanja i iznošenja političkih programa, školstva, zdravstva, mirovinskih i inih fondova. Stoga Vas molim, jer imate izvršnu vlast da sagledate svoje mogućnosti i društveno odgovorno djelovanje i poslušate riječi ucviljenih roditelja: Nemojte mijenjati političke slogane, mijenjajte propise. Nemojte mijenjati imena kandidata na političkim listama, mijenjajte pravila.

Nemojte mijenjati  ravnatelje ustanova, mijenjajte  zakone. Nemojte šminkati i skidati prašinu sa ulica Tomislavgrada, mijenjajte i postavljajte nove i veće znakove po ugledu na zapadni svijet. Ako ijedno od ovih pravila pomogne da spasite jedan život, Vi ste uspješno odradili svoju misiju. “Nemojmo  mijenjati svijet, nego mijenjajmo sebe, tada će nam svijet  biti i bolji i ljepši”!