Potresno pismo bivšeg učitelja nastradalog Dženana Memića: Zlikovce će stići kazna

Sarajevska policija, zajedno s tužiocem Kantonalnog tužilaštva intenzivno istražuje smrt Dženana Memića, 22-godišnjaka iz Sarajeva, koji je preminuo u KCUS-u usljed povreda koje je zadobio u sarajevskoj općini Ilidža. [yuzo_related]

Memića je, podsjetimo, 8. februara u Velikoj aleji na Ilidži udario automobil dok je šetao sa djevojkom, te je tom prilikom zadobio teške povrede opasne po život. Vozač je tada, prema policijskim navodima, pobjegao sa mjesta nesreće. U međuvremenu su se pojavile spekulacije o “premlaćivanju” i mijenjaju iskaza djevojke koja je tu noć također lakše povrijeđena, ali istražni organi još uvijek nisu završili istragu pa će se još malo sačekati sa objavljivanjem konačne i službene verzije.

Povodom smrti ovog uzoritog i poštenog mladića oglasio se i njegov bivši učitelj Adil Tabaković. Pismo prenosimo u cjelosti i bez intervencija.

“Tebi Dženane piše tvoj učitelj…

Dugo sam se mučio u ovim teškim trenucima da li da šta kažem na ovaj način ili ne. Proganjaju me teške misli, nesanica, tuga i bol za tako divnim djetetom, djetetom koje bi poželio svakom roditelju. Sjećam ga se još od prvog dana dolaska u našu “Petu osnovnu školu”, a roditelje časne i poštene znam još iz teških i sumornih ratnih dana devedestih godina.

Iz tako divne i čestite porodice, poštene iznad svega, rodio si se ti naš dragi Dženo. Dobro pamtim tebe, tvoj rad, tvoju odgovornost prema svemu što si činio i smatrao svojom obavezom. Bio si dijete, prijatelj svima, a meni tvom učitelju divan učenik, učenik velikog dječijeg i nježnog srca. Petice su bile tvoje znamenje, tvoja obilježja i tvoj put u život. One su krasile i bile kruna tvoga rada, znanja, poštenja, uvažavanja svih oko tebe.

Bio si uvijek iskren i dostojan svega pa i onda kada je za lektiru bila mama kriva, jer: “Učitelju, Allaha mi napisao sam je, a mama mi nije stavila svesku u ruksak.” Kako si samo tada bio iskren i to pošteno rekao, a poštenje je bila tvoja vodilja kroz život.

Družili smo se moj dragi Dženo pune 4 godine, zajedni učili slova, čitali, pisali, i rješavali matematičke zadatke. Oni su bili posebno nešto što si volio veoma uspješno rješavati, sve uz lahkoću i pomoć drugima. Išli smo i na izlete, ekskurziju u Drvenik. I uvijek su o tebi imali samo riječi hvale, svi oni koji su te poznavali. I tako, moj dragi Dženo, uspješno si nastavio kasnije školovanje i stigao do fakulteta. I tu , tu se dogodi nešto što zaustavi ljudski mozak da ne misli. Čovjek zanijemi. Pitam se da li je moguće to što sam čuo? U mojoj glavi još više počeše navirati sjećanja o tebi, tvojoj porodici, divnom babi Murisu, mami Muneveri, i sestri Arijani.

I pored teških prognoza ponadah se da ćeš uz Allahovu pomoć pobijediti sva taj jad i nesreću koju ti nanesoše izrodi koji se niti stide niti u šta vjeruju. Pa šta može biti u jednoj ljudskoj glavi, ako su opšte ljudskih mozgova da učine tako teško zlokobno djelo? To čine samo kukavice, slabići, licemjeri, koji nemaju hrabrosti i karaktera stati ispred i suočiti se sa problemom. Ali stići će ih kazna, ako Bog da i na ovom i na onom drugom svijetu. A malo će ko žaliti za takvim zlikvicima.

Dragi moj Dženo, i tvoja dženaza je bila oličenje i slika tebe i tvoga života. Koliko nas je samo bilo, a svi sa istim mislima i željama da ti dragi Allah podari Džennet i sve njegove ljepote. Sve je umuklo i nijedna jedina riječ nije se čula za vrijeme dženaze,a i vjetrar je naglo stao i pridružio se tom miru,tišini. Dragi Allah je uz tebe, neka ti podari sve Džennetske ljepote a tvojim roditeljima puno sabura.

Ostat’ ćeš, moj Dženo u srcu svog učitelja dok god bude živio, a sa tom istinom da te nema među nama teško se može,ali mora pomiriti. I sada su uz tebe tvoji drugari iz odjeljenja zajedno sa učiteljem… Emin, Amir Š., Ema, Zerina, Aldina, Semir, Emir, Šejla, Mediha Dženana, Hasan, Redžo, Alem, Elmedin, Dino, Džemal, Senida, Ajlin, Kenan, Haris, Ibrahim, Almina,Amir M.,Elmin…

Tvoj učitelj Adil Tabaković”.