Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

tužna godišnjica

Rešid Pašić kroz suze: Svake noći vidim svog sina, kad odem na mezar oduzmu mi se noge

pasic

Cijela njegova porodica je u velikoj tuzi za Denisom, a vrijeme ništa ne umanjuje bol

“Pun sam muke, otkad se desila tragedija ne znam ni šta radim ni gdje sam. Najviše sam ga na svijetu volio”, rekao je za Jutanji list u suzama Rešid Pašić, otac pokojnog dječaka Denisa na treću godišnjicu njegovog ubojstva od strane vlastite majke.

Preteško mu je kad ode sinu na posljednje počivalište na mjesnom groblju u Elezovićima kod Velike Kladuše, kaže da mu se “oduzmu noge”.

“Svake noći vidim svog Denisa. Najteže mi je zbog njegove strašne boli i što ga je mučila. Sve znam šta je bilo, pročitao sam sudski spis”.

Cijela njegova porodica je u velikoj tuzi za Denisom, a vrijeme ništa ne umanjuje bol.

Jedno od najstravičnijih ubistava u hrvatskoj povijesti zbilo se 23. maja 2017. godine između 19.14 i 20.36 sati u stanu u Akvilejskom prilazu u Puli. Chiara Pašić (34) je uz pomoć tada 14-godišnjakinje koja je pobjegla iz Doma za odgoj djece i mladeži u Puli napravila monstruozan zločin.

Dok je njezin sin Denis ležao u sobi na krevetu s licem okrenutim prema stropu maloljetnica mu je stavila jastuk na lice dok mu je Chiara pridržavala noge. Kako je još davao znakove života, Chiara je sjela na jastuk.

Nakon strave nezamislive čovjeku, majka i maloljetnica odvezle su njegovo tijelo u dječjim kolicima na područje bivše vojarne na Valelungi gdje ga je Chiara bacila u more. Prvo je lagala da je dijete nestalo, ali je brzo priznala zločin.

Chiara Rojić

Chiara je prilikom ispitivanja izjavila da se “samo htjela riješiti dječaka”. Nesretni dječak je baš u to vrijeme bio upisan u vrtić u koji je trebao krenuti od jeseni.

Okrutna majka dobila je 33 godine zatvora i još najviše dvije godine psihosocijalnog liječenja. Izvršava kaznu u zatvoru u Požegi.

“Chiara je jako loše, nema ni 50 kilograma. Ima noćne more, zove me kad god može pa mi priča kako se muči. Odlazim joj nekad i u posjet. Već je nekoliko puta završila u Vrapču, triput je pokušala samoubistvo”, ispričala je njezina majka Rita Rojnić, koja se Chiare nije odrekla. Kaže da je ipak ona njezina kći iako teško bolesna.

Chiarinu psihičku nestabilnost liječnici su utvrdili više puta, ali umjesto na liječenje, 2011. otišla je u BiH, gdje se udala za Rešida Pašića. Potkraj decembra 2016. vratila se u Pulu s tada dvogodišnjim Denisom nakon što je njegov otac završio u zatvoru.

Chiarina majka Rita Rojnić, kod koje još uvijek živi njezina starija kći, izjavila je nakon tragedije da je upozoravala pulski centar za socijalnu skrb da njezina kćer ima psihičkih problema. Obraćala se Centru s molbom da maknu dječaka od majke.

“U Centru su mi govorili da dok policija ne izađe, oni ne mogu ništa napraviti. Evo sad su izašli na teren…”, rekla je nakon ubojstva potresena Chiarina majka.

Rešid na dženazi svog sina

Rešid Pašić smatra da je bilo velikih propusta u radu CZSS Pula, zbog čega je pokrenuo postupak radi naknade štete protiv RH.

Kad je Denis imao dvije i pol godine Rešid je otišao na izvršavanje zatvorske kazne od 2 godine i 8 mjeseci.

“Nisam htio da Chiara ostane u Bosni dok me nema. Da ne skiće okolo. Došao sam u kontakt s njenim djedom Ivom u Puli i zamolio ga da ih primi. Mislio sam, ako već i neće biti kod kuće da dijete ima ko pričuvati. Sjeo sam s njom da porazgovaramo i molio je da odu u Pulu, da naše dijete spasi. Plakao sam i kukao. Rekao sam joj da sve radi, samo nek’ mi čuva dijete”, ispričao je Rešid.

Chiara nikada nije pokazivala lice monstruma. Znala je Rešidovoj obitelji slati fotografije na kojima je Denis izgledao toliko sretno da nisu sumnjali da bi se nešto strašno moglo dogoditi.

Chiara i Rešid

“Znala ga je ošinuti po guzi, ali nisam znao da ga hoće ubiti. To mi nije bilo na kraj pameti. Žena kod nas ponekad fizički kazni dijete, to je nešto oko čega se ne postavljaju pitanja”, iskren je Rešid za kojeg nakon tragedije više nema mira.

“Kao da mi je metak u prsima i gnjili. Kaže mi u džamiji ‘stegni srce, bit će bolje’. Držim se toga, nema mi druge. Chiaru ne mrzim. Što god je Bog dao ja ne mogu mrziti. Dao Bog da dobije što je zaslužila”, govori nam Pašić.