Američki predsjednik Donald Trump u subotu je izjavio da je mir s Iranom nadohvat ruke te da će se Hormuški moreuz ponovo otvoriti.
No, nakon ponovljenih lažnih uzbuna u posljednja tri mjeseca, tržišta su postala oprezna i sada uglavnom ignorišu Trumpove izjave, čekajući konkretne znakove sporazuma s Teheranom. Iran je, uprkos vojnoj inferiornosti, koristio blokadu moreuza kao svoj glavni adut u sukobu.
VEZANI Pregovori između Irana i SAD napreduju: “Možda ćemo uskoro imati nešto za reći”
Brzim čamcima, minama i naprednim bespilotnim letjelicama sprečavao je prolaz tankerima, čime je svjetska ekonomija ostala bez petine potrebne nafte. Ako je ovo zaista kraj rata i moreuz se uskoro ponovo otvori, pitanje je šta slijedi, piše CNN u svojoj analizi.
Na pitanje kada će se cijene vratiti na prijeratni nivo, odgovor nije ohrabrujući. To se gotovo sigurno neće dogoditi ove godine, a možda čak ni ikada.
Četiri koraka
Nakon što se moreuz zaista otvori, slijedi logistička noćna mora. Prvi korak je uklanjanje saobraćajnog zastoja u moreuzu, što će potrajati jer se tankeri kreću izuzetno sporo.
Prema Mattu Smithu, glavnom analitičaru za naftu u Kpleru, prvo treba proći oko 166 tankera sa približno 170 miliona barela nafte koji su zarobljeni u Perzijskom zaljevu. Tek tada će se osloboditi put za prazne tankere koji trebaju ući, ukrcati naftu i isploviti.
Povratak na puni kapacitet tankerskog saobraćaja mogao bi trajati i do tri mjeseca, procjenjuje Victoria Grabenwöger, viša analitičarka za naftu u Kpleru.
Drugi korak je pražnjenje zaliha. Prazni brodovi prvo će preuzimati naftu iz skladišta koja su se punila jer proizvođači nisu imali gdje drugdje plasirati naftu. Iako su rafinerije bile oprezne i nikada nisu potpuno napunile zalihe, što bi trebalo donekle skratiti vrijeme do normalizacije, povećane zalihe ipak će odgoditi povratak proizvodnje na puni kapacitet.
Treći korak je ponovno pokretanje proizvodnje. Naftne bušotine na Bliskom istoku uglavnom su bile zatvorene tokom sukoba, a njihovo ponovno puštanje u rad nije jednostavno poput pritiskanja prekidača. Riječ je o složenom inženjerskom izazovu koji može trajati sedmicama.
Proizvodnja se mora pokretati postepeno kako bi se izbjeglo urušavanje ležišta sirove nafte, što bi zahtijevalo skupe popravke i nova bušenja. Potrebno je ponovo uskladiti vodu i plin koji se ubrizgavaju u bušotine, što je veoma osjetljiv proces.
Budući da su bušotine u regiji velike i gusto raspoređene, biće potrebna značajna koordinacija među kompanijama i državama kako bi se održao stabilan pritisak u više bušotina istovremeno.
Krhki mir
Četvrti korak su popravke. Brojne rafinerije, postrojenja za prirodni plin i neki proizvođači nafte oštećeni su tokom rata. Naftne kompanije upozoravaju da bi popravke ključne infrastrukture mogle trajati godinama.
Prema podacima Kplera, potrebno je vratiti na tržište 12 miliona barela sirove nafte i tri miliona barela rafiniranih proizvoda dnevno koji su bili obustavljeni širom Bliskog istoka, uglavnom u Saudijskoj Arabiji i Iraku, što nije nimalo lak zadatak.
Sve ovo podrazumijeva da je rat završen i da neće biti novih prekida u moreuzu. No, posljednjih mjeseci bilo je mnogo lažnih uzbuna o miru, zbog čega su trgovci držali cijene nafte visokima. Naprimjer, 18. aprila Iran je pristao ponovo otvoriti moreuz, da bi samo nekoliko sati kasnije objavio da su Sjedinjene Američke Države i Izrael prekršili svoj dio dogovora te je ponovo počeo pucati na brodove.
Trgovci naftom sada će pažljivo pratiti hoće li se Iran zaista odreći kontrole nad moreuzom. Hoće li prestati naplaćivati prolaz brodovima? Hoće li američka administracija ukinuti blokadu iranske nafte, što je Teheran postavio kao preduslov za mir?
Brodarske kompanije također se moraju osjećati sigurno prije nego što pošalju svoje brodove. Kada se moreuz posljednji put nakratko otvorio, brodovi su požurili isploviti, da bi se ubrzo okrenuli nakon vijesti da prolaz više nije siguran.
Osiguravajuće kompanije povećale su cijene pomorskog osiguranja za hiljade posto i vjerovatno neće nuditi povoljnije police dok je situacija neizvjesna. Uz to, Iran je prijetio miniranjem moreuza i naređivao brodovima da plove određenom rutom, i to samo uz dozvolu, što je rizik koji mnogi brodari možda neće biti spremni preuzeti.
Cijene goriva
Trgovci su nekoliko puta pokušali sniziti cijenu sirove nafte, no ona od sredine marta nije pala ispod 94 dolara po barelu. Cijena sirove nafte Brent u petak je na zatvaranju iznosila nešto više od 100 dolara po barelu. Ako trgovci budu optimistični u vezi s mirovnim procesom, mogli bi pokušati testirati niže granice kada trgovanje ponovo počne u ponedjeljak navečer.
Analitičari JPMorgana, koji očekuju otvaranje moreuza početkom juna, predviđaju da će se cijena nafte do kraja godine u prosjeku kretati oko 97 dolara po barelu. Michael Green, glavni strateg kompanije Simplify Asset Management, napominje da cijena Brenta historijski mora biti oko 60 dolara kako bi cijena benzina pala na tri dolara po galonu.
Trenutno tržište terminskih ugovora ne predviđa da će se to dogoditi prije 2032. godine.
Što ovaj mir bude duže trajao i što bude više dokaza o ponovnom pokretanju proizvodnje, cijene nafte mogle bi biti niže. No, sve se svodi na mnogo “ako”. Iranska državna novinska agencija Fars već je izrazila sumnju u Trumpovu izjavu.
“Iako je Iran pristao dopustiti da se broj brodova u prolazu vrati na prijeratni nivo, to ni na koji način ne znači ‘slobodan prolaz’ kakav je postojao prije rata”, izvijestila je agencija.
Ostaje da se vidi kako će se situacija razvijati.
