Ima li išta dosadnije od samita EU sa državama zapadnog Balkana?

„Ima li išta dosadnije od samita Evropske unije sa državama zapadnog Balkana?” pita se konzervativni Die Welt, prenosi DW.

List dodaje da su „Angela Merkel i Emanuel Makron (Emmanuel Macron) stavili Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu (Trump) do znanja da je Balkan naša interesna sfera i da Evropa ne želi miješanje izvana. Sada EU mora da pokaže da je zaista u stanju da sama riješi preostale konflikte u regionu. Kada se Jugoslavija raspala 1991., tadašnji ministar spoljnih poslova Luksemburga Žak Pos rekao je da je kucnuo čas Evrope. Čista umišljenost. Zna se da se EU pokazala kao nesposobna da spriječi ratove na Balkanu i da su oni okončani tek nakon intervencije Sjedinjenih Država i NATO.”

„Bosna i Hercegovina bi se raspala da zapravo nije protektorat EU. A između Srbije i Kosova (…) vlada Hladni rat. On mora da se okonča, i Srbija i Kosovo bi trebale jednog dana postati članice EU. A to Putin želi spriječiti, želi otrgnuti Srbiju od uticaja Zapada i na granici Evrope stvoriti još jedan rastući sukob.

Da li je stoga opet umišljenost ako se EU opet nameće da spriječi to igranje sa vatrom? Nije. Činjenica da Merkel i Makron sazivaju samit u Berlinu u ime Unije, još jednom pokazuje da centar moći EU odavno nije u Briselu već u Savjetu predsjednika i premijera koji imaju legitimitet i sredstva da vode robusnu politiku.”

„A pozivi na sljedeći samit u Parizu pokazuje da taj savjet – posebno ‘Merkron’ (duo Merkel i Makron prim. DW) ovaj put hoće da iskoristi čas Evrope.

Doduše, Kosovari misle da Amerika mora da uzme učešće u pregovorima, a Srbija uvodi u igru svoju nekadašnju saveznicu Rusiju. Ali EU je izgleda odlučna da sama riješi probleme i onda, ako baš mora, dobije blagoslov Amerike i Rusije. Ako EU želi da je shvate ozbiljno u svjetskoj politici, mora da pokaže da je makar u stanju da zavede red u sopstvenom dvorištu.”

U tekstu pod naslovom „Priznanje neuspjeha” ljevičarski list Neues Deutschland kaže da se Njemačka i Francuska „nisu proslavile” na razgovorima u Berlinu. „Ni Makron i Merkel očigledno nemaju koncept za pregovore ako se izuzmu apeli za dobrom voljom na obje strane i dosta avanturistički prijedlog komesara za proširenje Hana da se obje zemlje brzo prime u Evropsku uniju.”

„Srbija se snažno gura u EU, ali i dalje ne priznaje Kosovo kao državu i zbog toga je pod pritiskom Brisela: bez priznanja Kosova nema šanse za učlanjenje. Te jasne izjave Brisela mogle bi da se nazovu i ucjenom”, piše list.

Predsjednik Kosova Tači sa lakoćom odbija prijedloge EU, poput onoga o razmjeni teritorija sa Srbijom. Tači vjeruje da to može sebi da dozvoli. Zapravo i može, jer šta mu još treba? Iako Kosovo još uvijek nije u EU, odavno je u evrozoni (sic!, prim DW). EU puni trećinu kosovskog budžeta i taj procenat raste. Pozivi na kompromis iz Evropske unije, poput onih koji se upućuju Srbiji, se ne registruju. Uz to, Tači zahtjeva da pregovore predvode Sjedinjene Države. Šutnja Makrona i Merkel po tom pitanju je priznanje njihovog neuspjeha.”

„Merkel i Makron nisu imali puno da ponude na samitu o Zapadnom Balkanu”, piše berlinski list Tagesspiegel. EU može da sačuva uticaj jedino ako zemljama u regionu ponudi vjerodostojnu perspektivu da se jednoga dana pridruže Evropskoj uniji, tvrdi komentator ovog njemačkog lista.

„Ali upravo u tome je problem. Narodi u EU su umorni od proširenja, a i njihove vlade, prije svega ona u Francuskoj.”

Na susretu u Berlinu, Merkel i Makron su pokušali da uklone „opasnost od razmjene teritorija između Srbije i Kosova, koja ugrožava stabilnost u cijelom regionu”, piše taj list.

„Makar što se toga tiče, samit je izgleda ispunio svoju svrhu. Međutim, razlog za to nije pregovaračko umijeće Merkel i Makrona već prije svega slabost kosovskog predsjednika Hašima Tačija. On je potpuno izolovan u svojoj zemlji sa idejom da se ponovo povuku granice između Srba i Albanaca na jugoistoku Srbije i sjeveru Kosova. Ali to ipak ne znači da su granice povučene nakon ratova na Balkanu u cijelom regionu nekakva svetinja. Premijer Albanije Edi Rama i dalje sanja o ‘Velikoj Albaniji’ i priključenju Kosova.

Na staklenim nogama su namjere Merkel i Makrona da u bliskoj budućnosti dovedu Srbiju i Kosovo za pregovarački sto, gdje bi se bavili realnim problemima, a ne razmjenom teritorija. To bi bilo potrebno ako se uzme u obzir da Beograd blokira priključenje Prištine međunarodnim institucijama poput Interpola. Naime, odgovorni za trenutni zastoj u pregovorima ne sjede samo u Beogradu, već i u Prištini. Odbijanje da se za makar jedan milimetar popusti oko ogromnih carina na robu iz Srbije ne sluti ništa dobro što se tiče spremnosti na kompromis kosovske vlade.”