EUgoslavija: Hoće li Evropska unija preživjeti balkanizaciju
Klemens von Metternich, kum panevropskog državništva, jednom je izjavio da “Balkan počinje odmah iza zidina Beča”. U sadašnjoj EU od 27 članica, čini se da je Balkan svuda okolo.
Evropska unija oduvijek je bila podijeljena između regionalnih blokova koji bi, uprkos tome što sjevernjaci na čelu sa Njemačkom imaju neke drugačije stavove od “mediteranskog kluba” koji predvode Francuzi, na kraju uvijek težili nekom zajedničkom cilju. Međutim, danas to nije slučaj. Stvari su se, pod uticajem ekonomske i političke krize i te kako promijenile, a EU se razlila u brojne klanove koji, pak, imaju drugačije ciljeve, piše “Politico”.
Brexit je dodatno ubrzao trend bezglavog traženja novih saveznika u susret predstojećim debatama na kojima će se raspravljati o budućnosti EU.
Ovog mjeseca, Atina je bila domaćin samita “EUMed” zemalja (Grčke, Francuske, Italije, Portugala, Španije, Kipra i Malte), sa sve prepravljenim logom i porodičnom fotografijom lidera za uspomenu. Cilj ovog sastanka bio je da mediteranske zemlje EU izgrade neku vrstu bedema koji će se suprotstaviti savezu “sakupljača novca” na čelu sa Berlinom, koji je u njihovim očima glavni krivac za hroničnu ekonomsku stagnaciju juga EU.
U međuvremenu, centralna Evropa oživjela je Višegradsku gurpu, koja se čvrsto suprotstavlja pokušajima Brisela da je prisili da prihvati migrante. Austrija, jedna od zemalja koju je politika otvorenih vrata pogodila najviše, napravila je treći savez. Zajedno sa predstavnicima Njemačke, balkanskih zemalja i Grčke biće održan sastanak u Beču tokom predstojećeg vikenda. Za sastanak je odabrano savršeno mjesto – bivša kancelarija Klemensa von Metternicha.
Pronalazak konsenzusa u uniji od skoro 30 članica nikada nije bio lak. Jedino je bilo lakše ignorisati podjele. U posljednjem mimoilaženju, mane institucionalne arhitekture EU daleko su vidljivije usljed nedostatka vjerodostojnih lidera. Poput pobunjene vojske, države jednostavno nastavljaju da ignorišu napore Brisela da uvede disciplinu u oblastima poput migrantske politike.
Da stvar bude gora, i sami blokovi unutar EU skloni su pucanju kao i sama Unija. Države Višegradske grupe dijeli zajedničku odbojnost prema muslimanima, ali se ne slažu po pitanju stava prema Rusiji ili regionalne sigurnosti. Takođe smo svjedoci prelijetanja iz saveza u savez zavisno od teme. Tako se Njemačka, Italija i Grčka savršeno slažu po pitanju izbjegličke politike, ali kada se na sto stavi tema ekonomije, dolazi do oštrih sukoba.
Ukoliko bi se klanovi poput Višegradske grupe ili EUMed-a ujedinili u oblastima ekonomije, sigurnosti i politike, uticaj Evrospke unije možda bi postao jedan od najvećih, ako ne i najveći. Nažalost, stvarnost je takva da je EU svjetlosnim godinama daleko od postizanja takvog konsenzusa.
Euro? Ne spominji euro
I dok novoformirani klanovi nerijetko propagiraju visokoumne političke ciljeve, njihov glavni učinak je zapravo besomučno odugovlačenje u ključnim oblastima. Umjesto svježih rješenja, isplivavaju stare, izlizane i nefunkcionalne ideje, poput onih za “rješavanje” migrantske krize ili oživljavanja ekonomije.
Pravo pitanje je: gdje će ovo pucanje dovesti Evropsku uniju?
Brexit je pokrenuo jednu lavinu koja će svoj epilog dobiti na predstojećoj, možda i najvažnijoj debati o budućnosti EU.
Svi gledaju ka Londonu, ali veće i važnije pitanje je šta će ostatak Evrope uraditi, kakvu će odluku donijeti o svojoj budućnosti. Opasnost od rastućeg “frakcionalizma” gušiće debatu i prije njenog početka.
Podijeljenost i neslaganje EU lidera najbolje se video na nedavnom samitu u Bratislavi, gdje je zajednička fotografija na kraju, koja je trebalo da pokaže da Unijom uprkos svim problemima i dalje vlada jedinstvo, snimljena bez premijera Italije Mattea Renzija. On je održao zasebnu konferenciju za štampu na kojoj je istakao da nikakvih pomaka nema, rekavši da “Italija očigledno sama mora da rješava migrantsku krizu”.
Jedini način da se problemi riješe jednom za svagda bio bi da se države članice odreknu dodatnog dijela suvereniteta, što trenutno djeluje nezamislivo. Ipak, jedno je sigurno, balkanizovana Evropa u tome sigurno neće uspjeti.
