Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Kako je biti siromašan u Njemačkoj

siromaštvo prosijak

Šta je potrebno za sretno djetinjstvo? Za razliku od mnogih drugih zemalja, u Njemačkoj nećete nikada umrijeti od gladi. Podrazumijeva se da ćete uvijek imati nešto za pojesti, krov nad glavom, zimsku garderobu, medikamente, besplatno školovanje – vaše osnovne potrebe biće zadovoljene. Siromašno dijete iz Bavarske ili Berlina i dalje je – moglo bi se reći – privilegovano u odnosu na siromašno dijete iz Bangladeša ili Burkine Faso.

Pa ipak u Njemačkoj odrasta sve više djece u siromaštvu. To je rezultat aktuelne studije, koju je objavila Fondacija Bertelsmann. U studiji se kaže da skoro dva miliona djece u Njemačkoj žive u porodicama, koje su upućene na socijalnu pomoć, piše Deutsche Welle.

Njihov broj je uz to veći nego prije pet godina. U siromašnu djecu ubrajaju se ona djeca, čiji roditelji su nezaposleni i žive od socijalne pomoći – Hartz IV.

Podaci iz studije uzeti su iz statistike, koju je napravila Agencija za rad ali i iz jedne dugogodišnje studije o posljedicama koje odrastanje u siromaštvu ima za djecu u Njemačkoj.

Pokvarenih zuba i bez sopstvene sobe

Šta znači biti siromašno dijete u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta? “To znači da se ta djeca moraju odreći puno toga”, sumira Anette Stein, ekspertica za porodičnu politiku Fondacije Bertelsmann.

Siromašna djeca često nemaju sopstvenu sobu a time ni svoj kutak u koji mogu da se povuku kako bi radili domaću zadaću. Hrane se puno lošije jer umjesto voća i povrća često dobijaju jeftinu hranu i fast food. Češće su i bolesna. Uz to, djeca iz siromašnih porodica su češće “socijalno izolirana”, kako se navodi u studiji. Nedostaje im novac za ekskurzije, izlete sa razredom, muzičku školu ili za sportske klubove.

Đavolji krug siromaštva

Sve se to odražava na školovanje jer njihove šanse za dobro obrazovanje su lošije nego kod druge djece. “Njihovo školovanje puno je problematičnije nego kod djece koja dolaze iz imućnijih porodica”, kaže ekspertica Stein.

Jednom siromašan – uvijek siromašan – ova jednačina se ne mora uvijek pokazati ispravnom. Naravno da i mnogi siromašniji roditelji pomažu svoju djecu da napreduju, koliko to mogu. Pa ipak, siromaštvo se često sa roditelja prenosi na djecu. “Što duže djeca žive u siromaštvu, to je veći rizik da se to negativnije odrazi na njihov kasniji život i sudbinu”, kaže Anette Stein. Još uvijek su djeca iz porodica koje su primale socijalnu pomoć izuzetak na njemačkim univerzitetima.

Samohrane majke ili očevi pogođeni siromaštvom

Studija je pokazala da su siromaštvom posebno pogođene kćerke i sinovi samohranih majki i očeva, koji odrastaju sa dvoje ili više braće ili sestara. Pored toga čini se da važnu ulogu igra i to gdje djeca odrastaju. Generalno se pokazalo da je na bogatom jugu Njemačke rizik od siromaštva bitno manji nego u industrijski siromašnim dijelovima Sjeverne Vestfalije.

Studija je pokazala i da svako peto dijete u istočnoj Njemačkoj odrasta u siromaštvu. Puno bolji životni početak imaju djeca koja odrastaju u Bavarskoj ili Baden-Virtembergu. Tamo ni svako deseto dijete nije pogođeno siromaštvom.

Odgovornost države

Anette Stein iz Fondacije Bertelsmann smatra da sada država mora nešto poduzeti. “Puno se priča o porodičnoj politici, ponešto se i radi”, kaže Stein i dodaje: “Ali očito je da to nema nekog dejstva”. Glavni problem je po riječima Anette Stein obračun stope za visinu socijalne pomoći. Ta pomoć mora biti prilagođena potrebama djeteta. Djeci je potreban pristup kulturnim ustanovama i različitim kursevima. Nisu dovoljne samo ponude iz obdaništa i škole. Stoga Stein traži politiku “krojenu prema potrebama djece.”

Načelno nije nikakva novina da u jednoj bogatoj zemlji poput Njemačke raste broj siromašne djece. Ova studija je pokazala i da su do sada sve državne mjere propale. Do sličnog rezultata došle su i mnoge socijalne ustanove u Njemačkoj. Stoga svi oni traže dječiji dodatak koji bi bio u skladu sa potrebama djeteta i kojim bi se osiguravala djetetova egzistencija.

Sretno djetinjstvo se sigurno ne može mjeriti dubinom roditeljskog novčanika. Ali suma svega onoga čega se djeca moraju odricati – organske hrane, fudbalskog kluba, časova klavira, instrukcija, porodičnog odmora – dovodi do velikih razlika.

Stoga najnoviji prijedlog ministra finansija Wolfganga Schäublea da poveća dječiji dodatak za dva eura, ništa ne mijenja na stvari, kritikuje predsjednik njemačke Udruge za pomoć djeci Thomas Krüger.