Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Detalji masakra u Hrvatskoj

Krvavi put šestostrukog ubice: Poslao dječaka u “izvidnicu”, pa njega prvog ubio

igor-nadj

Iz svega što je dosad utvrđeno, iz razgovora u kafićima o njegovu ponašanju daje se zaključiti da je zločin pomno planirao, ali i prikrivao

Na Kajzerici, ali i po kafićima u Vrbiku Paula je predstavljao riječima “Ovo mi je sin!”, iako mu nije bio biološki otac. Vodio ga je na utakmice, objavljivao fotografije s njim na društvenim mrežama. A onda je dječaka bešćutno iskoristio da provjeri jesu li svi ukućani na broju i započeo krvavi pir.

Samo nekoliko minuta ranije ništa nije slutilo da će se dogoditi jedan od najgorih zločina u novijoj hrvatskoj historiji. Njegove motive tužiteljstvo i policija pokušat će pronaći i u mobitelima žrtava, prije svega Maje Tojagić, te ubice, njezina partnera Igora Nađa. Kako nam je potvrdio Marko Rašić, načelnik PU zagrebačke, policija radi na rasvjetljavanju motiva zločina bez obzira na to što je počinitelj mrtav, pa se tako analiziraju i sadržaji sve korespondencije, obavljaju razgovori sa svim osobama koje bi im mogle rasvijetliti motiv zločina, piše Jutarnji list.

Mehmed Kruško, koji živi u istoj trošnoj kući do Tojagićevih i koji je sa svojom porodicom starosjedilac, samo nekoliko minuta prije zločina, oko 21.20, razgovarao je s Igorom Nađom.

– Imam tu jednu hrpu biootpada i stajao sam ispred kad je naišao Igor. S njim je bio Paulo, nešto ispred. Iako je bio mrak, prepoznao sam ga. ‘Kako je susjed?’ pitao sam ga. ‘Dobro’, odgovorio mi je. Stajao je tu ispred, ali nije prilazio. Svjetla kod Tojagićevih bila su upaljena, a mali Paulo se zagledao kroz svaki prozor.

Sad kad vrtim film, to mi je malo čudno. Igor je držao ruke uz tijelo. Pitao sam ga: ‘Kako mali bebač?’ Na to mi je odgovorio: ‘Dobro je, napreduje. Samo jede i raste!’ – prisjetio se jučer susjed Tojagićevih kojemu naviru suze od prizora koji je zatekao samo nekoliko minuta kasnije. Vidno je potresen.

– Rekao sam mu: ‘Laku noć!’ On je meni odgovorio: ‘Laku noć!’ Ja sam se okrenuo, ušao u hodnik i legao u krevet. Nakon nekoliko minuta čuo sam dva-tri pucnja, kratku stanku pa opet isti broj pucnjeva. I tako dva-tri puta.

Kaže meni sin: ‘Što je ovo, kao da je ratno stanje’. Znate, čuo se neki zvuk kao da meci udaraju u lim. ‘Nemam pojma’, odgovorio sam sinu, ali nisam izlazio – priča nam potreseni komšija.

Tri tijela u hodniku

Nakon nekoliko minuta kroz drugi hodnik došao je komšija Stjepan Grubina i pozvonio mu na vrata. Mehmed Kruško opisuje te dramatične trenutke:

– ‘Zovi Hitnu, zovi policiju. Pobili su cijelu obitelj Tojagić!’ rekao mi je Štef i dodao da su i njemu geleri od metaka udarili u vrata. ‘Ne mogu vjerovati’, odgovorio sam mu – priča Kruško koji je samo nekoliko minuta ranije vidio Paula s Igorom i ništa nije slutilo na zločin.

– Izišao sam i ono što sam vidio – katastrofa! Paulo je ležao odmah lijevo od vrata u hodnik, noge ženskog tijela bile su vani, a polovica tijela unutra. Filjka i Josipa su bile u hodniku… Bile su pogođene u glavu. Sve je bilo puno krvi. Katastrofa. Nije za pričati – govori Mehmed Kruško brišući suze, još uvijek potresen prizorom koji će teško izbrisati iz sjećanja.

Sve to potvrđuje i njegov sin koji je čuo hice.

Svi susjedi na Kajzerici potreseni su gubitkom porodice Tojagić. Pokušavaju se prisjetiti je li bilo ičeg u odnosima između Maje i Igora, njezinih roditelja ili bilo što iz čega bi oni naslutili da bi se mogao dogoditi ovakav zločin, ali ne mogu naći odgovor. Kruško, koji ovdje živi najduže s porodicom, sjeća se da se Drago, kako su zvali Dragomira, ovdje doselio još kao mladić, a nakon toga zasnovao porodicu. Filjka je, kaže, radila u “vešeraju” i uskoro je trebala ići u penziju, a Maje i Josipe sjeća se još kao djevojčica koje su se igrale s djecom iz susjedstva. Nisu, kaže, bili kućni prijatelji, ali imali su dobre komšijske odnose.

– Kad je izbio požar 2006. godine te je izgorio kompletni krov ove kuće, mi smo svi spavali. Filjka se vraćala s posla pred jutro i ona je prva primijetila dim te alarmirala sve nas i vatrogasce. Da nije bilo nje, možda bismo se svi pogušili i izgorjeli u ovoj kući – kaže komšija Kruško.

Stjepan Grubina pokazuje rupu od metka na staklu ulaznih vrata u hodnik te strugotine koje je metak napravio na ormaru u hodniku i rupu koju je metak napravio na lijevom dovratku ulaznih vrata u njegov stan. Policajci su to označili i fotografisali. Ukazuje na to da je Igor Nađ bio pod stresom dok je pucao u svoje žrtve, ali odlučan da ubije jer je sve žrtve gađao u glavu znajući da će im nanijeti smrtonosne ozljede. Vriskovi koji su se čuli, bili su očajnički pokušaji ukućana da ga odvrate od suludog nauma, ali uzalud.

Iz svega što je dosad utvrđeno, iz razgovora u kafićima o njegovu ponašanju daje se zaključiti da je zločin pomno planirao, ali i prikrivao. Toliko podlo da je čak i Majina sina, kojega je, kažu, volio kao da je njegov vlastiti, iskoristio kao prethodnicu za zločin te ga možda i prvog ubio.

Gdje je nabavio oružje i streljivo, koliko ga je dugo ilegalno posjedovao, je li negdje išao gađati kako bi se pripremio za zločin – sve su to pitanja na koja bi daljnja istraga trebala dati odgovor. Na pitanja je li im bilo čudno što Maja i Igor nakon što im se rodilo dijete ne žive zajedno u Cimermanovoj, gdje je i on imao prijavljenu firmu za prijevoz Juri žuri d.o.o., susjedi kažu da i za to postoji objašnjenje.

Pokušavali su naći stan

– Znam da su možda godinu i pol do dvije, otkako su bili u vezi, bili podstanari negdje na Trešnjevci kod Remize, gdje je on nastavio živjeti, ali je dolazio na Kajzericu, ali i negdje pod Sljemenom. Tražili su podstanarski stan tu negdje na Kajzerici – pričaju susjedi.

– Jedno vrijeme je on bio otišao kod tate u Vukovar. Ostao je neko vrijeme jer oni tamo imaju dvije kuće. Maja je čak pričala da će možda otići u Vukovar dok ne nađu neki stan ovdje na Kajzerici. On je redovito dolazio, radio je, taksirao. Sve je bilo u redu. Kaj je došlo među njima, samo dragi Bog zna – kaže prva komšinica.

Na Kajzerici smo čuli i da je Igor tražio neke mladiće da taksiraju za njega, ali su ga odbili. Iako su na Kajzerici o Nađu kružile svakakve priče, jedino protuzakonito ponašanje koje ima jest remećenje javnog reda i mira 2016. godine na Trešnjevci. Zbog toga je i kažnjen s 500 kuna. Prema onome što su susjedi čuli od Maje, ona i Igor imali su problema s pronalaženjem podstanarskog stana kad su rekli da imaju malu bebu.

Na dan zločina je, kažu, pio po kafićima na Vrbiku i bio je dobro raspoložen. U četvrtak prijepodne došao je na zakazano šišanje u frizerski salon na Vrbiku u kojem se šiša već godinama. Ali, trebao je čekati red pa je svratio u susjedni kafić, popio nekoliko pelinkovaca pa se vratio na šišanje.

“Bio je malo pripit, ali dobro raspoložen”, rekla je frizerka koja ga je šišala.

Nakon šišanja vratio se u kafić u kojem je prethodno bio, popio piće ili dva te otišao. Gdje je proveo ostatak dana i s kim, to tek treba rekonstruirati policijska istraga, prateći i bazne stanice njegovih mobitela. Prema izvoru Slobodne Dalmacije, u kafiću su čuli kako je Igor Nađ prije odlaska prijatelju rekao: “Ovo je zadnji put što me vidiš!” Ali, niko to nije smatrao ozbiljnim. Igora Nađa su, naime, svi znali kao osobu koja je uvijek bila dobro raspoložena, kao pozitivca.

– Ovo je za sve nas koji ga znamo potpuni šok. Kao da mu je neko stavio drugu glavu – kaže jedan njegov poznanik iz djetinjstva. Što je bio okidač za zločin, nepoznanica je zasad i policiji.

Ono što je poznato jest oružje kojim je počinjen zločin. Međutim, policija zasad ne želi otkriti o kojem je pištolju i kalibru riječ s obzirom na to da će se nakon dovršetka vještačenja pištolja za ubistvo i samoubistvo pištolj provući kroz bazu podataka Centra za forenzička ispitivanja i vještačenja “Ivan Vučetić” kako bi se ustanovilo je li tim oružjem počinjeno i neko drugo kazneno djelo. Jer, Igor Nađ je pištolj nabavio ilegalno pa nije isključeno da je tim oružjem možda već počinjen neki zločin.

Finansijski problemi

Iz svih razgovora sa susjedima proizlazi da oni nisu znali pojedinosti odnosa u porodici Tojagić, niti ih je to zanimalo. “Paša”, kako su zvali oca Josipe i Maje, pekao je odojke i janjce za ugostitelje, a njegova supruga Filjka radila je u praonici rublja. Neki znaju da se Maja, osim što je radila u trgovini u Arena Centru, bavila i masažom. Ali, ne znaju ništa podrobnije. Susjedima tako nije ni poznato da je Općinski sud u Novom Zagrebu 18. juna ove godine, odlučujući o prijedlogu Fine za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, objavio oglas o provedbi jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača Maje Tojagić.

U sudskoj odluci navodi se da Maja Tojagić na poziv Fine nije dostavila popis svoje imovine pa je sud smatrao da nema imovine iz koje se mogu namirivati vjerovnici. U trećoj taočki sudske odluke pozivaju se vjerovnici potrošača da u roku od 45 dana nakon objave oglasa ospore popis imovine koji je potrošač dostavio ili da obavijeste sud o imovini koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja bude otvoren te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje.

Zbog čega je Maja Tojagić proglasila stečaj, nije vidljivo iz ove sudske odluke. Krije li se možda, osim u međusobnim odnosima nje i Igora Nađa, i u finansijama neki povod za zločin, zasad nije poznato.

I policija čeka da nakon pogreba nastave slagati mozaik zločina koji je zgrozio hrvatsku javnost i o kojoj su izvještavali i svjetski mediji.