Na pogrešnom putu: Zbog rezolucije o Srebrenici, Srbija ponovo uz Rusiju i Kinu

“Mi nismo genocidan narod”, poruka je na bilbordima u Beogradu i jednoj od gradskih kula, uoči glasanja o rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

U New Yorku lobiraju protiv usvajanja te rezolucije u Ujedinjenim nacijama, u Srbiji rade na etničkoj homogenizaciji.

Vlasti Srbije nastavljaju politiku poricanja da se u Srebrenici dogodio genocid govoreći da je riječ o “strašnom zločinu”.

Najavljenu rezoluciju nazivaju političkom deklaracijom kojom se, kako tvrde, želi staviti kolektivni žig na čelo jednog naroda.

Nataša Kandić iz beogradskog nevladinog Fonda za humanitarno pravo kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da vidi posljedice upornog negiranja genocida u Srebrenici.

“Vidim posljedice jačanja nacionalizma i ekstremnog nacionalizma u Srbiji”, rekla je.

Kandić je ocijenila da je Srbija sada pod političkim pritiskom vlasti.

“Naprimjer, postavljanje natpisa na kuli Beograd, tako nešto se nikad, ni 91. godine, nije dogodilo, a mislili smo da je tada bila jaka propaganda”, dodala je.

U rezoluciji se ne pominje nijedan narod, niti država.

Taj dokument predviđa da se 11. juli proglasi međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici u Bosni i Hercegovini.

Njime se takođe ukazuje na činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde, kao i domaćih sudova.

Vučić u lobiranju uz blagoslov patrijarha

Zvaničnici Srbije snažno lobiraju protiv usvajanja rezolucije čiji su sponzori Njemačka i Ruanda, dok su 32 zemlje kosponzori, među kojima su Sjedinjene Države, Francuska, Velika Britanija, Italija.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boravi u New Yorku uoči glasanja zakazanog za 23. maj na Generalnoj skupštini UN.

Pred polazak je otišao u najveći pravoslavni hram u Srbiji kako bi se “pomolio bogu” i zatražio blagoslov poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija za uspjeh svoje misije.

U New Yorku se sastao sa predstavnicima više članica Ujedinjenih nacija, među kojima su Rusija i Kina.

Kurt Bassuener iz Vijeća za politiku demokratizacije sa sjedištem u Berlinu naveo je za RSE da bi Srbija trebalo da snosi posljedice zbog lobiranja protiv rezolucije i negiranja genocida.

“Samo nisam siguran da će ih biti, jer je politika Zapada prema Srbiji bila veoma popustljiva, odnosno konkretno prema Vučiću, i on to u potpunosti koristi. Da je on očekivao ozbiljne posljedice, on možda ne bi radio to što radi”, smatra Bassuener.

Kao primjer mogućih posledica, Bassuener navodi da bi zapadni zvaničnici mogli da prekinu održavanje sastanaka sa predsjednikom Srbije.

Uzdanje u podršku Moskve i Pekinga

Vučić je u više navrata poručio da će se 23. maja znati ko su prijatelji a ko partneri Srbije.

Nakon razgovora sa ruskim predstavnikom u UN Vasilijem Nebenzjom, Vučić je na Instagramu naveo da je “zamolio prijateljsku Rusku Federaciju da, i ovoga puta, stane u odbrani ponosa i dostojanstva srpskog naroda”.

Rusija je 2015. ulažući veto blokirala usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, koju je predložila Velika Britanija a podržale Sjedinjene Države i zemlje Evropske unije.

Vučić je u više navrata izrazio nadu da će Kina glasati protiv rezolucije, ali nije naveo sadržaj razgovora sa predstavnikom Kine pri UN Fu Congom, rekavši da “ostaje između njih”.

Zvanični Beograd se još jednom razilazi sa zapadnim partnerima oslanjajući se na dvije istočne autoritarne zemlje – Rusiju i Kinu.

Analitičar Kurt Bassuener ocjenjuje da je to ono na šta Vučić računa i da je cijeli njegov “politički model geopolitička arbitraža”.

“On računa na to da ćemo se toliko plašiti da ne pobjegne državama sa kojima već sarađuje, našim autoritarnim geopolitičkim protivnicima, da ćemo učiniti sve da pokušamo da ga ‘držimo van’. Ali on nije van”, naveo je.

James Ker-Lindsay, profesor na Londonskoj školi ekonomije i stručnjak za Zapadni Balkan, podsjetio je na prethodni pokušaj usvajanja rezolucije u Vijeću sigurnosti UN.

“I naravno, to je značilo da će Beograd otići u Moskvu. I sada duguje Moskvi dva veta u Vijeću sigurnosti, jedan na Kosovo, jedan na Srebrenicu”, naveo je.

Na drugoj strani, dodao je, Srbija treba više da učini da zapadnim zemljama kaže “vidite, prihvatamo ono što se desilo i to možemo da pokažemo jer je to ono čemu sada učimo našu djecu u školi”.

On je ocijenio da se pitanje genocida u Srebrenici politizuje sa svih strana.

“Svi koriste ovu politiku da bi stekli svoje političke poene, umesto da priznaju da je ovo zaista užasan događaj koji je ocijenjen kao genocid”, kaže Ker-Lindsay.

Šta govore činjenice o Srebrenici?

Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, u kojem je u julu 1995. godine pobijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka iz tadašnje enklave pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

Za genocid nad najmanje 8.372 Bošnjaka i druge ratne zločine u srebreničkom regionu, više od 50 osoba je osuđeno na oko 700 godina zatvora.

Presudama su, pored ostalih, na doživotne zatvorske kazne osuđeni Radovan Karadžić, ratni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, i glavni komandant Vojske Republike Srpske, Ratko Mladić.

‘Srbija na pogrešnom putu’

Zvaničnici u Beogradu tvrde da cilj rezolucije nije očuvanje sjećanja na žrtve, već “ugrožavanje nacionalnih interesa srpskog naroda i označavanje Srbije kao genocidne države”.

Oni insistiraju da sve žrtve sukoba tokom raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije zaslužuju jednaku pravdu, tretman i sjećanje, i da se ne izdvaja jedna grupa.

Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo međutim, misli da se Srbija protivljenjem izglasavanju rezolucije o genocidu u Srebrenici, nalazi na pogrešnom putu.

“Poslije Drugog svjetskog rata nikad se nije dogodilo nešto ovako strašno. To se mora priznati i taj spomen dan na žrtve genocida je najmanje što se može učiniti”, kaže.

Organizacije za ljudska prava iz Srbije pozvale su Vladu i predsjednika da podrže rezoluciju UN o međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici.

U Srbiji 11. juli obilježavaju samo nevladine organizacije.

“Ja sam čvrsto uverena da će jednog dana neke nove vlasti obilježavati 11. juli”, navela je Kandić.

Stručnjak za Zapadni Balkan James Ker-Lindsey ocijenio je da ljudi u Srbiji, kako vrijeme prolazi, nisu svjesni šta se dešavalo devedesetih.

“Imam osjećaj da se Srbija ne trudi da uči ljude o tome šta je Miloševićevo doba nanijelo srpskom ugledu, umjesto da ljudi misle da je Srbija nekako žrtva spoljnih zavjera koje samo žele da unište srpski narod”, naveo je.

On smatra da bi Srbija otišla mnogo dalje ako bi bila u stanju da pokaže da se zaista suočava sa naslijeđem ere bivšeg lidera Slobodana Miloševića u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

“I ja dijelom razumijem zašto je Srbija osjetljiva u vezi sa ovim. Ali, s druge strane, zabrinut sam zbog načina na koji se istorija ne uči na pravi način, te da nastaje sasvim novi narativ. I to vidim, naprimjer, zbog ruske invazije na Ukrajinu i podrške Rusiji”, naveo je.

On konstatuje da Srbija umjesto da se više integriše sa ostatkom Evrope, sa zemljama koje bi trebalo da budu njeni partneri, “postaje sve otuđenija”.

Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija nisu obavezujuće i najčešće se “pozivaju” zemlje članice, Vijeće sigurnosti ili neko tijelo UN da postupaju onako kako je navedeno u rezoluciji.

Naprimjer, predlogom rezolucije o genocidu u Srebrenici se, pored ostalog, zemlje članice pozivaju da genocid u Srebrenici unesu u udžbenike.