Prodaja bubrega radi otplate duga za struju

Bezizlaznu situaciju za stanovnike niškog naselja kojima je isključena struja još bezizlaznijom čini to što su bolesni, bez novca i bez brige nadležnih institucija. Vidi li ih uopće netko, kada ih već sustav ne vidi?

U svibnju ove godine prvi put je Stojadinu Mitiću iz Niša Elektrodistribucija isključila struju i to kad nije bio kod kuće. Njegovoj bolesnoj supruzi su rekli da brojilo električne energije nema plombu i da potpiše za skidanje brojila koje se nalazi na 50 metara od kuće, na otvorenom. Pravi razlog za isključenje, međutim, bio je račun za krađu struje koji iznosi blizu 180.000 dinara, piše Deutsche Welle.

Samo dan prije isključenja, Stojadin je poslao žalbu na taj račun i osim isključenja struje, kako kaže, „na prevaru jer nije bio tu”, dobio je i odgovor da je žalba neosnovana. Tada je imao dvije opcije: rok od 15 dana za žalbu ili da potpiše sporazum o plaćanju. Zbog bolesne supruge s opstruktivnom bolešću pluća kojoj treba inhalator više puta dnevno odlučio je – platit će sve samo da dobije struju.

Napravljen je sporazum na osnovu kojeg je uplatio odmah 35.000 dinara, a dalje će na mjesečne rate. Odmah nakon toga rečeno mu je da ipak prije uključenja mora kupiti novi priključak. On košta i do 1.000 eura. Tu su nastali novi problemi za Stojadina Mitića koji živi u siromašnom naselju „Željezničke barake“ s još 40-ak obitelji. Trošne kućice, nekada korištene kao skladišta, dobili su od Željeznice Srbije na korištenje, a danas ih otkupljuju. Većina njih ima više od 60 godina i žive od veoma malih primanja ili socijalne pomoći.

Bezizlazna situacija

„Odmah sam oglasio na internetu da prodajem bubreg kako bih platio struju Elektrodistribuciji”, kaže Stojadin. „Pitaju me kako ćeš?! Pa lijepo! Ja znam da to nije legalno, ja to znam, ali sam primoran. Moja supruga je bolesna, treba joj struja za inhalator, morali su nam ostaviti bar jednu fazu zbog njenog stanja“, kaže razočarano Stojadin Mitić i objašnjava da, osim što nema novac za novo brojilo, ne može ga nabaviti ni zbog zakonskih propisa: kuća nije otkupljena ni upisana u katastar, a to je jedan od uvjeta za novi priključak. Zbog toga se, kako kaže, nalazi u bezizlaznoj situaciji.

„Sad ja čekam njihov odgovor, hoće li  mi priznati to tako da mi vrate staro brojilo na prvobitno stanje, pošto mi to ne možemo uknjižiti, jer ja nemam dug za redovnu potrošnju, nemam ništa. Ako mi natovare i to da trebam platiti novi priključak… ja te pare nemam! Ja kao domaćin kuće ne mogu riješiti problem sa strujom. Kad odem tamo tražiti prijem kod direktora, kažu mi da je na odmoru. Pa zar već dva mjeseca? Ja skoro tri mjeseca nemam struju!”, kaže Stojadin i dodaje da je tokom srpnja predao tužbu Višem sudu, a da prvo ročište očekuje tek u kolovozu. Za odvjetnika kaže, nema novca. Morat će čekati bez struje do tada.

Plaćanje “ukradene” struje

„Kad se moja žena počne noću gušiti, budimo susjede za inhalator. Kad pozovemo Hitnu pomoć, doktor se križa jer ju priključuje na infuziju uz baterijsku lampu. To je maltretiranje starih ljudi! Ja imam 73 godine, moja žena 70. Sramota je da se moja kćerka s 26 godina ne može otuširati i izaći u grad“, rezignirano objašnjava naš sugovornik i pokazuje listinge kao dokaz da nema nikakva dugovanja osim računa za, kako kažu iz distribucije, neovlaštenu potrošnju struje.

„Imao sam ranije dug, ali to sam isplatio u ožujku prošle godine. Od tada redovno plaćam potrošnju, nemam nikakav dug, pristao sam plaćati i „ukradenu” struju, samo da bih je dobio. Ako mi odgovore negativno na sve moje zahtjeve, ja stvarno nemam drugi izlaz – prodat ću bubreg. Nudili su mi za njega 6.000 eura. I onda državu ne treba biti briga što sam ja uzeo ispod stola jer sam nekom bio donor, državu treba biti briga to što nemam struju tri mjeseca.”

Jednaki problemi svih stanovnika

Struju nema ni obitelj Jovana Pavlovića u čijoj kući živi i njegovo unuče, beba od osam mjeseci. I njemu je isključena struja iz istog razloga, a polovici domaćinstava u ovom naselju stigli su ogromni računi za krađu struje na oko 200.000 dinara, negdje više, negdje manje. Svi oni naglašavaju da se brojila nalaze na ulici, izvan njihovih kuća i da ne znaju šta rade oni koji provjeravaju potrošnju. Sada se pitaju tko će biti sljedeći za isključenje. Isključenja se boji i Anica Zekić, jedna od rijetkih u naselju koja još uvijek nije otišla u mirovinu.

„Nas je oko 15 u ovom naselju koji imamo slične ili jednake probleme i tražili smo da nas prime jer nas ne mogu optuživati za neovlaštenu potrošnju kad se brojila nalaze na ulici. Gdje god se obratili, svuda dobijemo isti odgovor – negativan! A mi samo želimo da elektrodistribucija pravno riješi problem s nama. Neka nas tuži i neka nam dođe od suda koliko trebamo platiti. Svi pristajemo platiti tako, ali preko suda, a ne njihovom samovoljom“, kaže Anica Zekić, također “vlasnica” optužbe da je kradljivica struje.

„Je li moguće da ljude u 21. vijeku ostavite bez minimuma egzistencije za život?! Radi se o čovjeku! Voda i struja su minimim za život jednog građanina. Ako sam pogriješila, ako nešto nisam platila, ako smatraju da sam nešto nelegalno uradila, neka me tuže. Svi smo spremni odgovarati pred zakonom i snositi posljedice ovisno od toga što smo uradili. A oni nas tretiraju kao da smo u srednjem vijeku! I nitko nas nije pozvao, nitko nas nije primio, nitko nas nije saslušao. Ima još ovakvih ljudi kao što smo mi. I samo vas nešto molim, nemojte pisati da smo lopovi“, kaže Anica Zekić.

S druge strane, Elektroprivreda Srbije u svom šturom odgovoru DW-u piše da je u slučaju Stojadina Mitića dokaz za „neovlašteno korištenje struje dokumentacija u skladu sa Zakonom o energetici i procedurom o kontroli mjernog mjesta i utvrđivanju neovlaštene potrošnje i da realizira u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima sve aktivnosti oko obračuna i naplate električne energije, uključujući i prinudnu naplatu“.

„Što se tiče izmirenja računa za neovlašteno korištenje električne energije, u konkretnom slučaju kupac je sklopio sporazum o odloženom izmirenju duga i uplatio prvu ratu po sporazumu. Elektroprivreda Srbije nema zakonsko ovlaštenje da određuje nivoe socijalne ugroženosti građana niti da samovoljno određuje tko ima pravo na besplatne kilovat sate. EPS je apelirao na socijalno ugrožene građane da se prijave službi socijalne zaštite u svojoj lokalnoj samoupravi, što je zakonski jedini način da budu registrirani i dobiju besplatne kilovat sate električne energije”, stoji u odgovoru za DW ovog poduzeća.

Stojadin Mitić se istina, nije prijavio za status socijalno ugroženog građanina, ali njegova supruga je dobila rješenje za energetski ugroženog kupca zbog lošeg zdravlja. S druge strane, Jovan Pavlović, djed osmomjesečne bebe kome je također isključena struja ima status socijalno ugroženog građanina jer živi od socijalne pomoći. Osim što u odgovoru nije jasno precizirano zašto je i pored toga i pored sporazuma o odloženom izmirenju duga isključena struja, EPS nije odgovorio ni na pitanje zašto ovo javno poduzeće ne tuži one koje tereti za krađu struje. Zbog toga nije sasvim jasno brine li uopće netko o potrebama kako bolesnih, tako socijalno ugroženih stanovnika.

Zaštitnika građana

Iz kancelarije Zaštitnika građana Srbije kažu da „pritužbe građana koje svakodnevno dobivaju upozoravaju već dugo na to koliko su problemi građana na ovom području ozbiljni“. Za DW kažu: „Kako bi građani bili u dovoljnoj mjeri informirani o svojim pravima, a organi javne vlasti efikasniji u rješavanju njihovih problema, Zaštitnik građana je sačinio poseban izvještaj o problemima u ostvarivanju prava potrošača, odnosno kupaca električne energije s preporukama sa čijim sadržajem je moguće upoznati se na njegovoj internetskoj stranici www.zastitnik.rs.” Međutim, postavlja se pitanje može li netko tko nema struju tri mjeseca, a ima bolesnu suprugu s opstruktivnom bolešću pluća ili bebu u kući pretraživati internetske stranice ombudsmana?

Na pitanje može li Zaštitnik građana pomoći onima koji se nalaze u ovakvom problemu, iz kancelarije ombudsmana kažu: „Da, ali je potrebno stjecanje zakonom propisanih uvjeta. Najprije, propisano je da je prije podnošenja pritužbe podnositelj dužan pokušati zaštiti svoja prava u odgovarajućem pravnom postupku.”

Prema ovom odgovoru, tek kada građani iscrpe sve druge pravne mogućnosti i ne riješe svoj problem, mogu se obratiti pritužbom Zaštitniku. „Zaštitnik građana će pokrenuti postupak kontrole samo ukoliko na temelju navoda iz pritužbe proizilazi da je energetski subjekt u svom radu prekršio neko od navedenih pravila. Vođenje postupka kontrole neće ispuniti svoju svrhu ukoliko je operater distributivnog sustava prilikom isključenja objekta sa sustava za distribuciju električne energije postupio savjesno i u skladu s propisima kojima je ova materija regulirana”, stoji u odgovoru za DW.

S obzirom na to da je nekom s bolesnim supružnikom kome i život ovisi od struje ona isključena i to i pored sporazuma o plaćanju na rate, a da čak ni Zaštitnik građana ne reagira prema potrebama onih kome je zaštita potrebna, skoro da i ne čudi potez očajnika za oglašavanjem o prodaji bubrega. Ni činjenica da je to kazneno djelo koje se kažnjava kaznom zatvora od 3 do 12 godina i za Stojadina i za onog tko iskoristi njegovu lošu materijalnu situaciju neće omesti našeg sugovornika u namjeri da pokuša svojoj obitelji omogućiti struju u baraci u kojoj živi. Stojadin Mitić će, kako kaže, čekati odgovor Elektrodistribucije hoće li mu ona izaći u susret: „Ako pristanu da mi otpišu taj priključak i vrate struju, ja se neću odlučiti na prodaju bubrega. Ako ne pristanu, ja ću se odlučiti sigurno, jer ne mogu to platiti“, završava Mitić.