Šta biste trebali znati o progonu Rohinja u Mijanmaru (FOTO)
Zašto su Rohinje u Mijanmaru među najviše progonjenim zajednicama na svijetu? Što je temelj sukoba između budističke većine i manjinskih Rohinja i šta bi trebalo učiniti da bi se on okončao?
Ko su Rohinje?
Rohinje su etnička manjina u Mijanmaru. Uglavnom žive u državi Rakhine na zapadu. Vlasti ih ne priznaju kao državljane, a budističku većinu se desetljećima optužuje da ih diskriminiraju i nad njima vrše nasilje.
Ujedinjeni narodi i Sjedinjene Američke Države ih vide kao jednu od najprogonjenijih manjina, jer hiljade Rohinja iz Mijanmara i Bangladeša svake godine napuštaju svoju zemlju u očajničkom pokušaju da se dokopaju zemalja s muslimanskom većinom – Malezije i Indonezije.
Zašto Rohinje nemaju vlastitu državu?
U Mijanmaru i Rakhineu živi 10 posto svjetskog stanovništva koje nema državljanstva. Ujedinjeni narodi su 2014. pozdravili političke i privredne reforme u Mijanmaru istovremeno izražavajući “ozbiljnu zabrinutost” za položaj Rohinja. Zahtijevali su “jednak pristup punopravnom državljanstvu za rohinjsku manjinu” kako bi se osigurala ravnopravnost u dostupu svim uslugama.
No, mijanmarske vlasti su do sada odbijale Rohinjama dati državljanstvo. Oko milion i sto hiljada pripadnika ove zajednice smatraju ilegalnim doseljenicima iz susjednog Bangladeša. Mijanmar se protivi i upotrebi pojma “Rohinje” u bilo kojoj rezoluciji UN-a, smatrajući da to otežava napore vlade da s ovim problemom izađe na kraj.
Kažu da će muslimanskoj zajednici Rohinja dodijeliti državljanstvo ukoliko se izjasne kao Bengalci, čemu se pripadnici ove manjine snažno protive.
Savjetodavna komisija UN-a za Rakhine, koju predvodi nekadašnji glavni sekretar Ujedinjenih naroda Kofi Annan, prošlog je mjeseca objavila izvještaj na 63 stranice i u njemu navela da je najveća prepreka miru u Rakhineu upravo pitanje državljanstva.
“Ukoliko se ovo pitanje ne riješi, ono će ostati uzrok velike ljudske patnje i nesigurnosti, sprečavajući pri tome ekonomski i društveni razvoj cijele zemlje”, stoji u izvještaju.
Komisija je pozvala mijanmarske vlasti da “uspostave jasnu strategiju i vremenski okvir za proces verifikacije državljanstva”. Osim toga, od vlasti se traži da definiraju status onih čije državljanstvo nije prihvaćeno te da utvrde jesu li pritom poštovani međunarodni standardi.
Kada je izbilo nasilje?
Godine 2012. je sukob Rohinja i budističkih nacionalista rezultirao brojnim ubistvima prisiljavajući desetke hiljada Rohinja na bijeg u Bangladeš, Maleziju, Tajland i Indoneziju. Oko 200.000 ljudi – uglavnom Rohinja – početka sukoba 2012. živi u izbjegličkim kampovima u Rakhineu.
U oktobru prošle godine, militantni pripadnici Rohinja napali su nekoliko kontrolnih tačaka usmrtivši veliki broj policajaca. Mijanmarske sigurnosne snage su odgovorile anti-terorističkim operacijama protiv pobunjenika. Organizacije za ljudska prava poput Human Rights Watcha ili Amnesty Internationala, tvrde su da su ove operacije uključivale i proizvoljna ubistva, sistema silovanja, spaljivanje kuća i progon lokalnog stanovništva.
Prema UN-u, oko 87.000 Rohinja je nakon tog vala nasilja pobjeglo u Bangladeš. Ove brojke ne uključuju posljednji, nedavni egzodus Rohinja u Bangladeš.
Kada je došlo do kulminacije nasilja?
25. avgusta u Rakhinu je izbilo nasilje kada je oko 100 naoružanih muslimanskiih pobunjenika napalo stražu na granici s Bangladešom. Mijanmarske sigurnosne snage i pripadnici rohinjske muslimanske manjine se međusobno optužuju za spaljivanje sela i masovna ubistva.
Prema navodima mijanmarskog ministarstva odbrane, ubijeno je oko 400 osoba, većinom pobunjenika. Sektaško nasilje, najteže u zadnjih nekoliko godina, natjeralo je hiljade ljudi da prebjegnu u susjedni Bangladeš.
“Oko 60.000 ljudi je od 25. avgusta, kada je nasilje izbilo, stiglo u Bangladeš”, izjavila je glasnogovornica UNHCR-a Vivian Tan 2. septembra.
Zašto je Bangladeš oštar prema rohinjskim izbjeglicama?
Bangladeške vlasti su oštre prema rohinjskim izbjeglicama, jer pokušavaju smanjiti njihov broj u zemlji. Nakon napada 25. avgusta stotine Rohinja pokušale su preći u Bangladeš, ali su zaustavljene na rijeci Naf duž granice. Vlasti ove južnoazijske zemlje kažu da neće tolerisati ulazak Rohinja u Bangladeš.
One su zaustavljale i na silu vraćale civile rohinjske manjine koji su pokušali preći granicu uprkos borbama koje se vode između mijanmarskih sigurnosnih snaga i rohinjskih milicija.
Uprkos ovim mjerama hiljade Rohinja su ipak uspjele ući u Bangladeš. Trenutno oko 150.000 njih živi u bangladeškim izbjegličkim kampovima u vrlo teškim uslovima.
Radikaliziraju li se Rohinje?
U sukob je posljednjih godina bila uključena i vjerska dimenzija, a sa sve većom radikalizacijom rohinjske muslimanske manjine.
U decembru prošle godine International Crisis Group (ICG) je u izvještaju naveo da je grupa muslimana koja je izvršila napade na mijanmarsku graničnu policiju u oktobru 2016. bila povezana s islamistima.
Grupa Harakah al-Yakin (HaY), koja je osnovana nakon nasilja 2012., preuzela je odgovornost za napade u oktobru. ICG sa sjedištem u Bruxellesu kazao je kako su razgovori s članovima HaY-a ukazali na veze sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom.
Prema ICG-u, Rohinje koje su se borile u drugim zemljama, pored nekih Pakistanaca i Afganistanaca, držali tečajeve obuke u Rakhine selima tokom dvije godine prije napada u oktobru 2016.
Islamističke grupe poput talibana, Islamske države i Al Qaide na indijskom podkontinentu često su osuđivale nasilje nad Rohinjama u Mijanmaru i pozivale na džihad protiv vlasti i većinskih budista.
Zbog čega dobitnica Nobelove nagrade Suu Kyi šuti o ubistvima Rohinja?
Od dobitnice Nobelove nagrade Aung San Suu Kyi sve se glasnije traži da reagira na ubistva Rohinja. Organizacije za ljudska prava, uključujući i Human Rights Watch, kažu kako je izostanak njene reakcije neopravdan i pogrešan. Čak je i Dalai Lama od ikone demokratije Mijanmara zahtijevao da se postavi prema pitanju izbjeglica u jednom intervjuu za The Australian Newspaper 28. maja 2015.
Ipak, Suu Kyi se nalazi pred dilemom. Kao zaštitnici ljudskih prava, kakvu je Zapad poznaje, dužnost joj je podići glas, podržati Rohinje i ograditi se od poteza vlasti, budističke većine, i huškača u kampovima Rohinja. Ipak, Suu Kyi koja je de facto liderica Mijanmara, ne želi izgubiti podršku većinskih budista tako što će podržati Rohinje.
Kako na ovaj sukob reagiraju susjedne zemlje?
Odnos Mijanmara prema Rohinjama postao je regionalno pitanje, jer i Indonezija i Bangladeš pozivaju međunarodnu zajednicu da nešto poduzmu.
U Maleziji i Indoneziji održano je nekoliko protesta zbog “genocida” nad Rohinjama u Mijanmaru. Tokom posljednjih nekoliko godina odnos prema Rohinjama postao je glavno pitanje islamskog svijeta.
Vrši li Mijanmar genocid?
Malezijska vlada i aktivisti optužuju Mijanmar za genocid nad Rohinjama. Mijanmar ovakve optužbe odbacuje. Boris Barth, istoričar koji je 2006. objavio knjigu o istoriji genocida, kazao je za DW kako bi pojam “genocid” trebalo oprezno koristiti.
“Ja bih ga koristio samo ako je jasno da je namjera vlasti istrebljenje jedne grupe ljudi ili jednog dijela grupe. Nadalje, želio bih naglasiti da nešto stroža interpretacija genocida kako ga definira međunarodno zakonodavstvo ne podrazumijeva trivijalizaciju zločina koji nisu genocid”, kaže Barth.
Postoji li nešto o ovom sukobu što se ne vidi “na prvu loptu”?
Prema općem razumijevanju sukoba Rohinja u Mijanmaru, radi se o vjerskom pitanju. No, neki analitičari tvrde da je kriza više političke i ekonomske prirode.
“Međuvjerski odnosi u Mijanmaru su vrlo složeni. Muslimani, posebno Rohinje, suočeni su s duboko ukorijenjenom islamofobijom u većinski budističkom društvu i u državi. Fundamentalisti tvrde da je budistička kultura u zemlji pod opsadom, pogotovo zato što je Mijanmar okružen brojnim muslimanskim zemljama poput Bangladeša, Malezije i Indonezije”, kaže za DW Siegfried O. Wolf, direktor odjela za istraživanje Južnoazijskog demokratskog foruma (SADF) u Bruxellesu.
No, Wolf ukazuje da postoji i ekonomski aspekt.
“Rakhine je jedno od najsiromašnijih dijelova zemlje, uprkos obilju prirodnih resursa. Rohinje se prema tome smatraju ekonomskim teretom za državu, dok se bore za malo raspoloživih poslova i prilike da započnu neki biznis.”
Poslovi i biznis su, dodaje, uglavnom povlastice burmanske elite.
“Prema tome”, zaključuje, “možemo reći da netrpeljivost budista prema Rohinjama nije samo vjerske, već i ekonomske i političke prirode.”
