Sve nedavne ruske agresije na susjede

Ruski predsjednik Vladimir Putin u ponedjeljak je priznao pobunjene ukrajinske regije Donjeck i Lugansk za nezavisne države, čime je izazvao žestoke osude Zapada, koji se plaši da Moskva planira invaziju na svog zapadnog susjeda.

Rusija je blizu granice sa Ukrajinom rasporedila desetke hiljada vojnika, a u susjednoj Bjelorusiji, već decenijama ključnom ruskom savezniku, obavile je velike vojne vježbe.

Moskva tvrdi da ne želi rat, ali zahtijeva da se Ukrajini nikada ne dopusti ulazak u NATO pakt.

Putinovi posljednji potezi doveli su do sankcija Moskvi od strane SAD-a, EU-a, Velike Britanije i drugih zemalja, ali i pojačali strah od eskalacije tenzija.

Moskva je posljednih decenija vojno prisutna u mnogo država, piše Al Jazeera Balkans.

U nastavku pogledajte objašnjenje šta je dovelo do ruskih intervencija u Donjecku i Lugansku, koji su dio ukrajinske regije Donbas, Krima 2014., ali i Abhazije i Južne Osetije, separatističkih regija u Gruziji, 2008. godine.

Krim i Donbas

Kriza koja je dovela do ruske aneksije ukrajinskog poluotoka Krima i rata u istočnoj Ukrajini dogodila se u prvom redu zbog unutrašnjeg sukoba.

U novembru 2013, proruski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič odbacio je dogovor sa Evropskom unijom koji bi označio prvi korak Ukrajine ka članstvu u tom bloku.

Njegov potez izazvao je masovne proteste, koji su se pretvorili u sukobe snaga sigurnosti i demonstranata, pošto je Janukovič odlučio nezadovoljstvo ugušiti silom.

Tokom antivladinih protesta, poznatih kao Majdanski pokret, deseci ljudi su ubijeni. Moskva je stala iza Janukoviča, dok je Zapad podržao demonstrante.

Janukovič je napustio zemlju u februaru 2014.

U istom periodu, Rusija je obavila vojne vježbe na granici sa Ukrajinom, kao i pomorske na Crnom moru, u ruskoj bazi u blizini Krima.

U međuvremenu, naoružane grupe bez oznaka na uniformama i većinom sa maskama na licima, počeli su preuzimati vladine objekte na Krimu.

Kremlj je odbacio povezanost s njima, te ih je nazvao lokalnim pokretom.

U lancu događaja koji su doveli do pada krimskih vlasti i preuzimanja kontrole od strane proruskih snaga krajem februara, formirana je nova vlada u kojoj su bili proruski zvaničnici, a u martu je održan referendum o budućnosti poluotoka.

Oko 95 posto glasača Krima podržalo je pripajanje Rusiji, prema vlastima koje su raspisale referendum, a 18. marta, Moskva je i zvanično anektirala to područje.

Nakon ruskog preuzimanja Krima, proruski demonstranti su izašli na ulice Donjecka i Luganska. U aprilu su počeli napadati državne institucije, tražeći da se i te regije pripoje Rusiji, a naoružane grupe bez oznaka ciljale su državne institucije i snage sigurnosti.

Separatisti su počeli preuzimati teritoriju dijelova Donbasa, te su proglasili nezavisnost regija Donjeck i Lugansk, čime je započeo rat protiv ukrajinske vojske, sa očitom podrškom Rusije.

U sukobima pobunjenika i ukrajinske vojske poginulo je najmanje 14 hiljada ljudi.

Abhazija i Južna Osetija

Ruske vojne operacije u dvjema gruzijskim regijama 2008., uslijedile su četiri godine nakon što je predsjednik Mihail Sakašvili došao na vlast u toj zemlju, u Ružičastoj revoluciji u kojoj je sa vlasti zbačen bivši sovjetski lider Eduard Ševarnadze.

Sakašvili je značajno promijenio politiku svoje zemlje, u želji da njegova zemlja postane članica Evropske unije i NATO pakta.

Također je promijenio politiku Tbilisija prema regijama Južna Osetija i Abhazija, koje su nakon raspada SSSR-a zadržale proruske ideje. Težnje Sakašvilija da integrira obje regije, izazivale su nasilje.

U septembru 2006., gruzijski parlament izglasao je odluku o integraciji zemlje ka NATO-u, što je zateglo odnose Gruzije i Rusije.

Moskva, koja se tradicionalno odupire širenju NATO-a prema svojim granicama, uzvratila je Tbilisiju uvođenjem sankcija i izbacivanjem stotina Gruzijaca iz Rusije.

Gruzija je krajem septembra uhapsila četiri ruska oficira zbog špijuniranja.

Nakon što je Kosovo u februaru 2008. proglasilo nezavisnost od Srbije, čemu se Rusija protivila, Moskva je preduzela korake ka jačanju veza sa Južnom Osetijom i Abhzijom, omogućivši im veću ekonomsku pomoć i diplomatsku podršku.

Nakon što su se u tim regijama sukobi nastavljali tokom mjeseci međusobnih optužbi i provokacija, Gruzija je u avgustu 2008. provela vojnu operaciju s ciljem zauzimanja glavnog grada Južne Osetije Tskhinvalija.

Rusija je odgovorila zračnim napadima na gruzijske položaje u Južnoj Osetiji i Abhaziji, te je u petodnevnom konfliktu tamo rasporedila kopnene snage.

Ruske snage brzo su zauzele Tskhinvali i iz Južne Osetije s tenkovima ušli u Gruziju, zaustavivši se svega nekoliko desetaka kilometara od Tbilisija.

Primirje je potpisano 12. avgusta.