Američki predsjednik Donald Trump razmatra mogućnost vojne operacije kojom bi SAD iz Irana izvukao gotovo 450 kilograma obogaćenog uranija, navode američki zvaničnici, piše Wall Street Journal.
Riječ je o složenoj i rizičnoj misiji koja bi američke snage vjerovatno zadržala unutar Irana danima ili čak duže.
Trump još nije donio konačnu odluku, kažu zvaničnici, dodajući da razmatra rizik za američke vojnike. Ipak, prema njihovim riječima, načelno je otvoren za tu opciju jer bi mogla pomoći u ostvarivanju njegovog ključnog cilja – sprječavanja Irana da razvije nuklearno oružje.
Pritisak na Iran
Washington vrši pritisak na Iran da preda materijal. Trump je, prema izvorima upoznatim s njegovim razmišljanjima, savjetnicima dao uputu da dodatno pritisnu Iran da pristane predati nuklearni materijal kao uslov za završetak rata.
Trump je u razgovorima s političkim saveznicima jasno poručio da Iranu ne smije biti dopušteno zadržati taj materijal, a razmatra i mogućnost da ga SAD preuzme silom ako Teheran na to ne pristane u pregovorima, piše Wall Street Journal.
Pakistan, Turska i Egipat djeluju kao posrednici između SAD-a i Irana, no direktni pregovori o okončanju rata još nisu započeli.
VEZANI Pentagon se sprema za sedmice kopnenih operacija, Iranci poručuju: Spalit ćemo ih
“Zadaća Pentagona je pripremiti opcije kako bi vrhovni komandant imao maksimalan izbor. To ne znači da je predsjednik donio odluku”, poručila je glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt. Pentagon nije komentirao, a glasnogovornik američkog Centralnog zapovjedništva također je odbio komentirati.
Trump je u nedjelju navečer rekao novinarima da Iran mora ispuniti američke zahtjeve ili “neće imati državu”. Govoreći o uraniju, rekao je: “Dat će nam nuklearnu prašinu.”
Lokacija uranija
Prije američko-izraelskih napada na Iran prošlog juna, procjenjivalo se da Iran raspolaže s više od 400 kilograma uranija obogaćenog na 60 posto te gotovo 200 kilograma materijala obogaćenog na 20 posto, koji se relativno lako može dodatno obogatiti do nivoa od 90 posto, potrebnog za izradu nuklearnog oružja.
Generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi rekao je da se većina tog uranija vjerovatno nalazi na dvije od tri lokacije koje su SAD i Izrael gađali: u podzemnom tunelu nuklearnog kompleksa u Isfahanu i u skladištu u Natanzu.
Stručnjaci upozoravaju da Iran ima centrifuge za obogaćivanje uranija i sposobnost uspostave novih podzemnih postrojenja.
Trump i dio njegovih saveznika smatraju da bi se materijal mogao zaplijeniti ciljanom operacijom koja ne bi znatno produžila rat i omogućila završetak sukoba do sredine aprila, navodi Wall Street Journal.
Veliki rizici
Trump je saradnicima dao do znanja da ne želi dugotrajan rat, dok dio njegovih najbližih savjetnika želi da se fokusira na druga pitanja, uključujući izbore za Kongres na kojima republikanci, prema anketama, riskiraju gubitke.
No, bivši američki vojni zvaničnici i stručnjaci upozoravaju da bi operacija preuzimanja uranija silom bila izuzetno složena i opasna te bi mogla izazvati snažan iranski odgovor i produžiti rat daleko izvan javno najavljenog roka od četiri do šest sedmica.
Američke snage morale bi se probiti do lokacija pod vatrom iranskih projektila i dronova. Nakon toga borbene jedinice morale bi osigurati područje kako bi inženjeri mogli ukloniti ruševine i provjeriti postoje li mine i zamke.
Sam uranij vjerovatno se nalazi u 40 do 50 specijalnih cilindara nalik bocama za ronjenje, koje bi trebalo smjestiti u zaštitne spremnike za transport. Za to bi bilo potrebno više kamiona, rekao je Richard Nephew sa Univerziteta Columbia i bivši američki pregovarač o nuklearnom programu Irana.
Ako u blizini ne postoji pista, trebalo bi uspostaviti improvizirani aerodrom za dopremu opreme i izvlačenje materijala. Cijela operacija trajala bi danima, a možda i sedmicu.
“Ovo nije operacija u kojoj uđeš i izađeš”, rekao je umirovljeni general Joseph Votel, bivši komandant američkog Centralnog zapovjedništva.
Diplomatska opcija
SAD bi mogao izbjeći takvu operaciju ako Iran pristane predati uranij u okviru mirovnog sporazuma. Slični transferi već su se događali. Godine 1994. SAD je iz Kazahstana uklonio obogaćeni uranij u operaciji poznatoj kao Projekt Sapphire, a 1998. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo učestvovali su u uklanjanju nuklearnog materijala iz postrojenja kod Tbilisija u Gruziji.
Trump zasad javno ne otkriva hoće li narediti takvu operaciju. U subotu je na društvenim mrežama pozvao pratitelje da pogledaju emisiju na Fox Newsu u kojoj je komentator Mark Levin pozvao predsjednika da “uzme uranij”.
Istovremeno, Trump pokušava postići diplomatsko rješenje, tražeći od Irana da u okviru sporazuma odustane od nuklearnog programa. Šef diplomatije Marco Rubio prošle sedmice rekao je da SAD može ostvariti ključne ciljeve i bez kopnenih snaga.
Opcije Pentagona
Američki zvaničnici tvrde da Iran trenutno ne obogaćuje uranij, ali bi morao dodatno povećati nivo obogaćenja i razviti bojevu glavu kako bi postao nuklearna sila.
Također, Iran zasad nema interkontinentalne projektile koji mogu dosegnuti teritorij SAD-a, no prema procjeni američke obavještajne agencije, mogao bi ih razviti do 2035. ako prilagodi svoje svemirske rakete.
Dok američke snage nastavljaju napade na ciljeve u Iranu, Trump prima izvještaje o izazovima potencijalne operacije preuzimanja uranija, navodi Wall Street Journal.
Vojska istovremeno priprema i druge opcije, uključujući raspoređivanje brzih interventnih jedinica marinaca i padobranaca iz 82. zračno-desantne divizije, koji bi mogli zauzeti strateške lokacije poput otoka uz južnu obalu Irana.
Pentagon već ima dio potrebnih kapaciteta u regiji, a razmatra i slanje dodatnih 10.000 kopnenih vojnika kako bi predsjedniku omogućio širi izbor opcija.
Na pitanje šta SAD planira učiniti s iranskim obogaćenim uranijem, ministar odbrane Pete Hegseth rekao je da se nada da će Teheran pristati predati ga, ali je naznačio da postoje i vojne opcije.
“Predsjednik je fokusiran na nuklearne kapacitete. Imamo niz opcija, uključujući i onu u kojoj Iran odluči odustati od njih, što bismo svakako pozdravili”, rekao je Hegseth.
“Neću ovom društvu ni svijetu govoriti šta smo spremni učiniti ili koliko daleko smo spremni ići, ali opcije svakako postoje”, dodao je.
