Kada je Đuro Macut 2019. godine postao načelnik odeljenja Klinike za endokrinologiju, jedna od stvari koje je uveo, kako tvrdi njegova saradnica, bila je ta da ljekari moraju da obezbijede pisanu saglasnost pacijenata za intervencije koje im se izvode. U pitanju je dokument kojim je pacijent jasno upoznat sa svim mogućim komplikacijama liječenja i koji svojim potpisom pristaje na to.
Zakon o pravima pacijenata takođe nalaže da je „neophodno” da ljekari za ozbiljnije intervencije obezbijede „pismeni pristanak”. „Bez pristanka pacijenta ne smije se nad njim preduzeti nikakva medicinska mjera”, ističe zakon.
Međutim, nakon što je Danijela Stevanović, koja se od rijetke vrste tumora liječila na Macutovom odjeljenju, preminula, njen suprug je skupio svu medicinsku dokumentaciju – i u njoj nije pronašao Danijelin pristanak na rizičnu intervenciju kojoj je bila podvrgnuta, piše KRIK.
Dragan Stevanović je zbog ovoga, mjesec dana nakon njene smrti, u maju 2019. godine, podnio krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, ali pokrenuo i parnični postupak. Krivičnu prijavu podnio je protiv Macuta i još četvoro ljekara koji su njegovu suprugu liječili u Kliničkom centru Srbije, otkriva KRIK.
Tokom postupka Macut i ljekari tvrdili su da su sve radili u skladu sa zakonom. Iako nije postojala pisana saglasnost, naveli su da su pacijenticu usmeno uputili u sve komplikacije do kojih može da dođe tokom liječenja. Macut je tvrdio i da je dovoljno bilo to što je postojao potpis pacijentice na jednom drugom dokumentu – istoriji bolesti.
Macutova tadašnja saradnica, međutim, dala je u jednom od postupka drugačiju izjavu – tvrdeći da se potpis pacijentice na istoriji bolesti nije odnosio na terapiju, već je to samo bio njen pristanak da bude puštena kući na vikend. Napomenula je i da je upravo Macut na njihovom odjeljenju uveo pravilo obavezne pisane saglasnosti.
Stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari KRIK-a takođe su rekli da potpis na istoriji bolesti ne može da se računa kao pisana saglasnost pacijenta za intervenciju.
Tužiteljka Jovana Dmitrović, ipak, odbacila je krivičnu prijavu u martu 2020. Stevanović je uputio prigovor Višem tužilaštvu, koje ga je iste godine odbacilo, a onda se obratio Ustavnom sudu koji do danas nije odlučio u ovom procesu.
„Ja mogu da pišem urgenciju, mada se oni često vode da su im nagomilani predmeti, ali pet godina čekanja nije normalno. Želim da dobijem odgovor. Nakon odluke Ustavnog suda ima prostora za dalje, mogu se žaliti i sudu u Strazburu”, kazao je suprug preminule pacijentice.
Svjetski stručnjak za liječenje raka kože i hirurg, doktor Marko Lens, nije komentarisao konkretan slučaj niti imao uvid u spise, ali je za KRIK generalno objasnio da je obavezan potpis pacijenta kada se izvode intervencije.
„Pacijent za svaku vrstu intervencije mora da da saglasnost. Ako je u pitanju bilo koja vrsta intervencije u toj informisanoj saglasnosti mora da postoji objašnjenje i koja je procedura u pitanju, kakve su koristi te procedure, benefiti, ali i rizici koje ta procedura nosi”, rekao je Lens.
Jedini put kada se toleriše izostanak potpisa, kako kaže Lens, je kada je pacijent bez svijesti ili životno ugrožen.
Stevanović se, sem prijave podnesene tužilaštvu, žalio na još nekoliko adresa – Ministarstvu zdravlja i Ljekarskoj komori Srbije. Svi su odbacili njegove žalbe, ali se u dokumentaciji iz ovih postupaka vidi da se niko zapravo nije bavio problemom nepostojanja pisane saglasnosti.
Lens kaže da sudovi časti Ljekarske komore Srbije, ovakvi kakvi su sad, ne treba da postoje i da ljekari čuvaju jedni drugim leđa.
„Primijetio sam da postoji jedna tendencija zaštićivanja kolega. Znači – nezamjeranja. Onda dolazi do toga da prosto neće da svjedoče ili neće da kažu istinu ili napišu na način na koji, rečeno, ne znači ništa”, navodi Lens.
Novinari KRIK-a pokušali su da dođu do komentara premijera Macuta, ali nije odgovorio na telefonske pozive i pitanja koja su mu poslata.
Uspješno liječenje, a smrtni ishod
Dragan Stevanović, inženjer elektrotehnike, 2016. godine je saznao da je njegova 35-ogodišnja supruga bolesna – otkriveno je da ima tumor.
„Supruga je jedna mlada, snažna i jaka osoba, niko nije vjerovao da ona ima neki tumor niti bilo šta”, prisjeća se Stevanović za KRIK. „Nije nam bilo prijatno kad smo to saznali, ali smo se brzo konsolidovali”.
Stevanovićeva supruga je imala rijetku vrstu tumora na tankom crijevu koji sporo raste i slučajno se otkriva. Nakon što su joj postavili dijagnozu, zakazali su joj operaciju u Kliničkom centru Srbije.
„To je uspješno operisano i oporavak je, da kažem, krenuo u plus”, priča Stevanović.
Otklonjen joj je tumor, ali su ostale metastaze na jetri, objašnjava Stevanović, i sljedeći korak bilo je njihovo uklanjanje. Ljekari Klinike za endokrinologiju tada su predložili drugačiju terapiju – ne ubrizgavanjem lijekova preko vene, kako se to inače radi, već preko katetera kroz arteriju na preponi. Dragan kaže da ni njemu ni supruzi niko od ljekara nije rekao da ova intervencija, poznata kao TACE, može da bude opasna. Kako je kasnije otkriveno, Danijela nikada nije dala pisanu saglasnost za ovu intervenciju – što je po zakonu obavezno u ovim slučajevima.
„Nikad prije toga nisu govorili nikom o nekim smrtnim komplikacijama i slično. Ono što je bilo rečeno nama i što je bilo prihvatljivo je to da će da opadne kosa, pa da naraste za mjesec dana”, kaže Dragan. „Urađeno je tako tri puta. Četvrti put je bila dilema, da li treba da rade pošto je supruga bila u dobrom stanju.”
Odlučeno je da primi i četvrtu dozu. Dragan kaže da je bio zabrinut jer je u to vrijeme ljekar koji je liječio njegovu suprugu otišao u penziju, ali je vjerovao da ipak nema razloga za strah i da je supruga i dalje u dobrim rukama. Danijela je potom u martu 2019. primljena na odjeljenje za rijetke tumore čiji je načelnik bio Đuro Macut kako bi dobila novu dozu terapije.
Ovaj put data joj je veća doza citostatika nego ranije. Nakon toga, priča Dragan, počela je da osjeća bolove u stomaku. Bilo joj je sve gore.
Tada je Danijela sa suprugom napisala prigovor koji je poslala direktoru Klinike za endokrinologiju Nebojši Laliću u kojem se žalila da nije bila obaviještena o mogućim komplikacijama i da joj nije dato da potpiše saglasnost za izvođenje intervencije.
„U prigovoru koji sam poslao direktoru klinike, pitao sam zašto pacijent nije obaviješten o tome i nije potpisao saglasnost, a upućen je na intervenciju sa mogućnošću smrtnog ishoda”, kaže Stevanović.
Danijelino stanje se ubrzo pogoršalo i prebačena je u Urgentni centar. Mjesec dana kasnije je preminula.
Pogođen iznenadnom smrću supruge, Stevanović je pokušavao da sazna šta se desilo s obzirom da ni suprugu ni njega niko nije obavijestio niti upozorio o mogućim posljedicama.
Direktor klinike Lalić tvrdio je, u odgovoru na prigovor Stevanovića, da su ljekari Danijelu obavijestili o tome da će da izvedu intervenciju, kao i da prilikom njenog izvođenja nije bilo problema. Pisani pristanak pacijentkinje nigdje nije pomenuo.
„Možda bi bilo dovoljno da su se izvinili, da su rekli da je bio nesporazum, dogodilo se, viša sila, sudbina, bilo šta… Izbjegavanjem da mi kažu šta se desilo i prikrivanjem dokumenata povećavali su moj otpor i želju da utvrdim šta je tu bilo”, objašnjava Stevanović za KRIK svoje razočaranje u ljekare.
Zbog toga je, kaže, riješio da pokrene sve postupke koje može, u nadi da će dobiti odgovore.
Pisana saglasnost
Stevanović je prikupio svu ljekarsku dokumentaciju, istoriju bolesti, analize, obdukcioni nalaz i potom podnio krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu. Postupak protiv ljekara vodio je i pred Ljekarskom komorom Srbije, kao i parnični pred Višim sudom u Beogradu.
U prijavi Prvom tužilaštvu imenovao je petoro ljekara za koje je smatrao da bi trebalo da snose odgovornost za slučaj njegove supruge. Prijavio ih je za krivična djela – teško djelo protiv zdravlja ljudi i nesavjesno pružanje ljekarske pomoći.
Među njima je bio i načelnik odjeljenja na Klinici za endokrinologiju Đuro Macut – upravo čovjek koji je uveo pravilo da je pisana saglasnost obavezna. Uprkos tome, on je, kako piše u prijavi, zajedno sa kolegama donio odluku za izvođenje posljednje intervencije za koju Stevanovićeva supruga nije dala pisanu saglasnost.
Kada je dao izjavu u policiji, Macut je sa podozrenjem govorio o Stevanoviću.
„Gospodin Stevanović se miješa u stručno-medicinski dio liječenja (…) Ne nalazi za shodno da mi se obrati kao iskusnom ljekaru koji se godinama bavi ovom oblašću. Smatram da ovakvo ponašanje i odnos gospodina Stevanovića nije ni najmanje primjereno za sve što je cijeli ljekarski i sestrinski tim Odjeljenja za tumore endokrinog sistema krajnje požrtvovano učinio za liječenje njegove supruge tokom svih proteklih godina i čime joj je život produžavan”, rekao je Macut.
On je u policiji rekao i da na Klinici ne postoje jasna pravila oko saglasnosti pacijenta.
„Uobičajena praksa na našem odjeljenju je da se pacijenti uvijek obavještavaju o svim aspektima bolesti i predloženim mjerama i da na to daju usmeni ili pisani pristanak”, rekao je Macut.
Prema Macutovim riječima bilo je dovoljno to što je postojao potpis Stevanovićeve supruge na istoriji bolesti.
„Kod nas na odjeljenju se ovakve pisane saglasnosti pacijenta daju u pisanom obliku na istoriji bolesti pacijenta, kao zvaničnom medicinskom dokumentu, a što je bio slučaj i sa pacijentkinjom koja je svoju saglasnost dala pri izlasku na vikend, a u svrhu informisanja o predstojećoj hemoembolizaciji jetre i daljem toku liječenja”, rekao je Macut.
Ova njegova izjava, međutim, u suprotnosti je sa onim što je njegova koleginica – glavni ljekar Danijele Stevanović – ispričala u parnici koju je Stevanović pokrenuo protiv ljekara. Ona je rekla da je Macut uveo jasno pravilo da mora da postoji pisana saglasnost, kao i da je Danijela nije dala.
„Početkom 2019. godine prof. Macut je preuzeo funkciju načelnika odjeljenja i uveo pravilo da je obavezna pisana saglasnost pacijenta prilikom izvođenja intervencija kakva je između ostalog i hemoembolizacija (…) Jedinu saglasnost i jedini potpis Danijela je dala na izjavu da se na sopstveni zahtjev pušta na vikend kući i nikakvu drugu saglasnost nije davala”, ispričala je na sudu doktorka.
Ljekar radiologije – odjeljenja na kome joj je rađena intervencija – takođe je ispričao u policiji da je saglasnost trebalo da bude potpisana tamo gdje je Stevanović prvobitno bila hospitalizovana, odnosno na Macutovom odjeljenju.
Stevanović je angažovao i dva sudska vještaka koja su rekla da je pisana saglasnost bila neophodna od pacijentkinje ili najbliže rodbine.
Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu je, ipak, odbilo Stevanovićevu krivičnu prijavu. Na ovo se žalio Višem tužilaštvu, koje je takođe odbilo njegovu prijavu.
Dragan, ipak, nije želio da odustane. Na odluku tužilaštva žalio se Ustavnom sudu. I u ovoj žalbi je istakao to da njegova supruga nije potpisala saglasnost.
„Ljekar nema pravo u ime pacijenta, koji nije životno ugrožen, da odluči da li će se primijeniti neka invazivna medicinska intervencija, bez obzira da li je ona jedna od metoda liječenja, ako može da rezultuje smrtnom posljedicom. Pravo na život nije djeljivo sa ljekarom“, naveo je Stevanović u žalbi.
Slučaj je i dalje u rukama Ustavnog suda koji ni nakon pet godina nije donio nikakvu odluku.
Na posljednjoj sednici, koja je održana 20. marta ove godine, donesena je odluka da se odloži razmatranje Stevanovićeve prijave. Naveli su da im treba još vremena „radi dodatnih razmatranja”.
Prijava protiv Macutove supruge
Protiv supruge premijera Srbije, Jelice Bjekić Macut, takođe je podneta krivična prijava u novembru 2010. godine. KRIK je tražio na uvid ovu dokumentaciju, ali je od tužilaštva dobio odgovor da su spisi predmeta „komisijski uništeni” i samo nam je saopšteno da je prijava bila podnesena zbog sumnje da je počinila krivično djelo „posebni slučajevi falsifikovanja isprave”, kao i da je prijava odbačena. Macutova supruga je načelnica Odeljenja za endokrinologiju u Kliničko-bolničkom centru Bežanijska kosa, a takođe je i dio stručnog tima u privatnoj „MD klinici” u vlasništvu partnerke predsjednice Narodne skupštine Ane Brnabić.
Happy, miting, Ćacilend, pa premijer
Dok se maratonski postupak vodio pred Ustavnim sudom, Đuro Macut je napredovao i ušao u politiku.
Posljednjih deset godina, Macut, kao i njegova supruga, takođe endokrinolog, bili su gosti prorežimskih televizija, najčešće televizije Happy, gdje su govorili o temama za koje su stručni. Ipak, prvi jasan znak da je Macut veoma blizak vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) bio je govor koji održao početkom januara ove godine na stranačkom mitingu u Jagodini.
„Moramo (…) da pokušamo da ojačamo zdravstveni kadar u Srbiji i da unaprijedimo zdravstveno osiguranje, odnosno da omogućimo svima liječenje. I ova vizija je bila jedna od vizija Aleksandra Vučića u prethodnom periodu”, rekao je Macut tada.
Sredinom marta posjetio je i kamp pored Predsjedništva, u javnosti poznat kao „Ćacilend“, u kojem odsjedaju studenti i građani lojalni Aleksandru Vučiću i SNS-u koji se protive studentskim protestima.
Mjesec dana kasnije, dobio je najmoćniju funkciju u Srbiji – na iznenađenje mnogih postao je premijer.
Slavlje mu je, barem nakratko, pokvarilo to što je otkriveno da je samo dan prije nego što je postao premijer kupio vilu na Zvezdari. Vila vredi više od milion eura, kako je tada KRIK otkrio, a Macut je kupovinu kasnije pravdao time da je novac sakupio iz različitih izvora – ušteđevine, pozajmice, poklona i od prodaje druge nekretnine.
Stevanović kaže da je, kada je vidio da je Macut postao premijer, shvatio da je mala šansa da iko odgovara za propuste u liječenju njegove supruge.
„Vidim da je Đuro Macut sad napredovao, da je premijer Srbije, sigurno da je njegova pozicija mnogo jača, on sad svojim leđima štiti sve ostale na neki način, u smislu njegovog rejtinga i pozicije. Kada neko tamo uzme da sudi, pa kaže sudimo premijeru i njegovim saradnicima, to možda nije jednostavno za nekog sudiju”, ocjenjuje Stevanović za KRIK.
