Zašto istočna Europa manje pati od korone nego zapadna?

Stoga se prirodno nameće pitanje – zašto je tome tako?

Naravno, usporedbu službenih brojki iz različitih zemalja prilično otežavaju razni faktori. Prije svega, budući da sve zemlje ne provode testiranje u jednakom opsegu, logična posljedica je da će kod nekih broj potvrđenih slučajeva biti mnogo veći nego kod drugih, čak i ako je u stvarnosti približno sličan. A masovna testiranja na antitijela, koja su provedena u Švedskoj i nizu drugih zemalja, pokazuju da je pravi broj zaraženih daleko veći od bilo čijih službenih brojki.

Usporedba apsolutnih brojki umrlih problematična je i zbog različite većine zemalja, ali i zbog toga što svi koji su umrli od koronavirusa – ili s koronavirusom – nisu službeno zavedeni u evidenciji, iz raznih razloga.

Unatoč svemu tome, razlika između zemalja zapadne i istočne Europe, uključujući Hrvatsku, prevelika je da bi se zanemarila. Kako piše Guardian, čak i najgore pogođene zemlje istočne Europe imaju manje stope zaraženih i umrlih od bilo koje zemlje zapadne Europe.

Slovačka 5 umrlih na milion stanovnika, susjedna Austrija 68

Slovačka, naprimjer, ima samo 1429 potvrđenih slučajeva i 25 smrti, što je 5 na milion stanovnika. Susjedna Austrija, koja ima oko 3,5 miliona stanovnika više nego Slovačka, ima 10 puta više zaraženih (15.684) i 20 puta više umrlih – 608, odnosno 68 na milion stanovnika.

A Austrija je relativno dobro prošla među zemljama zapadne Europe. Švedska, koja ima 10 miliona stanovnika, dakle oko milion više od Austrije, ima 23.216 zaraženih i 2854 umrla (291 na milion stanovnika).

Belgija, koja ima oko 11 i pol miliona stanovnika, ima čak 50.781 zaraženog i 8339 umrlih (720 na milion ljudi). S druge strane, Grčka, koja ima nešto manje od 11 miliona stanovnika, ima 2642 zaražena i samo 146 umrlih (14 na milion ljudi).

Najteže pogođene europske zemlje su, naravno, Italija, Španjolska, Francuska i Velika Britanija. Velika Britanija, koja ima oko 66,5 miliona stanovnika, nedavno je prestigla Italiju i sada ima 29.427 umrlih (433 na milion stanovnika) prema stranici Worldometers i službenoj stranici britanske vlade coronavirus.data.gov.uk. Međutim, prema podacima britanskog Ureda za nacionalnu statistiku koji ubraja i žrtve iz domova za starije i nemoćne u Engleskoj i Walesu, koje se ne broje u službenoj evidenciji, broj umrlih u toj zemlji je 32.313.

U Italiji je pak od početka pandemije, bar prema službenoj evidenciji, zaraženo 213.013 ljudi, a umrlo 29.315 ljudi (485 na milion stanovnika). U Španjolskoj je službeno potvrđeno 253.682 zaražena i 25.857 umrlih (553 na milion stanovnika). U Francuskoj je broj zaraženih 170.551, a broj umrlih 25.531, što je 391 na milion stanovnika.

Hrvatska je pak među europskim zemljama s najmanjim brojem zaraženih (2119) i umrlih (85, odnosno 21 na milion stanovnika). Naš sjeverni susjed Mađarska ima 3111 zaraženih i 322 umrla, što je 39 na milion stanovnika. Srbija pak ima 9791 zaraženog i 203 umrla, odnosno 23 na milion stanovnika. Češka također stoji prilično dobro, sa 7899 zaraženih i 258 umrlih, što je 24 na milion stanovnika.

Poljska 19 umrlih na milion stanovnika, susjedna Njemačka 83

Poljska je, relativno gledano s obzirom na veličinu zemlje, prošla još bolje od Hrvatske: ima 14.467 potvrđeno zaraženih i 7237 umrlih, što je samo 19 na milion stanovnika. A njena zapadna susjeda Njemačka, iako je prošla mnogo bolje od Italije i drugih velikih zapadnoeuropskih zemalja, ima 167.239 zaraženih i 6993 mrtva, odnosno 83 na milion stanovnika. Dakle, oko 4 puta više od Poljske.

Ovaj očiti kontrast teško je objasniti samo jednim faktorom. Guardian navodi nekoliko mogućih uzroka: istočna Europa, kao manje razvijeni dio kontinenta koji se još oporavlja od pola stoljeća komunističkog uređenja, i dalje ima niži životni vijek, što znači i manje starih stanovnika koji su posebno ugroženi koronavirusom.

Nadalje, istočna Europa ima nižu koncentraciju stanovnika po kilometru kvadratnom, a i slabije je integrirana u globalne ekonomske tokove, što znači manje međunarodnih letova za Kinu i manje ljudi koji su u kritičnom razdoblju prije zatvaranja granica došli u zemlju iz prvog žarišta pandemije.

Češka i Slovačka su, osim toga, među prvima uvele obaveznu mjeru nošenja zaštitnih maski u javnosti. No ono što je ključno je da su gotovo sve ove zemlje dovoljno rano uvele mjere socijalnog distanciranja koje su na vrijeme suzbile nekontrolirano širenje zaraze.

Istočna Europa se “zatvorila”, u prosjeku, prije zapadne

Dok su u zemljama zapadne Europe u drugom i trećem tjednu ožujka javna okupljanja još bila dozvoljena, a škole, kafići, restorani, trgovine i teretane normalno radili, istočnoeuropske zemlje su već uvele stroge zaštitne mjere. Hrvatska je, podsjetimo, 19. ožujka zatvorila gotovo sve osim trgovina s hranom, ljekarni i benzinskih crpki. Ta se zabrana tek idući tjedan potpuno ukida.

Velika Britanija je vjerojatno tako loše prošla zbog svoje početne strategije blagih mjera, bez zatvaranja i zabrana, s riskantnim ciljem postizanja prirodnog “imuniteta krda” od koronavirusa. Tu strategiju u praksi i dalje provodi Švedska, koja ima manje umrlih po glavi stanovnika od Britanije ili Italije, ali mnogo više od svojih skandinavskih susjeda ili od istočnoeuropskih zemalja.

Moguće je da je vlasti istočnoeuropskih zemalja na takvu odlučnu reakciju, paradoksalno, navela spoznaja da njihovi zdravstveni sustavi uvelike zaostaju za onima u zapadnoj Europi i da se ne mogu nositi s nekontroliranom epidemijom koronavirusa.

“Švedska i Velika Britanija imale su osjećaj da mogu vagati između većeg raspona izbora, dok su se drugi našli u situaciji u kojoj su morali sprječavati potpuni kolaps svojih zdravstvenih sustava”, komentirao je za Guardian Ben Stanley, politolog iz varšavskog sveučilišta SWPS.

“Kao i druge zemlje u srednjoj i istočnoj Europi, Grčka je imala vrlo stvaran osjećaj za krhkost svog zdravstvenog sustava. To je potaklo i vladu da poduzme hitne mjere ranije nego zapadnoeuropske vlade koje su bile opuštenije oko sposobnosti njihovog zdravstvenog sustava da se nosi s krizom”, komentirao je i George Pagulatos, politički ekonomist iz Helenske zaklade za europsku i vanjsku politiku.

Grčka i Češka su inače uvrštene u mrežu sedam država s uspješnim odgovorom na covid-19, koju je organizirao austrijski kancelar Sebastian Kurz radi razmjene savjeta i iskustava. Uz Austriju, u toj mreži su i Danska, Izrael, i Novi Zeland.

“Kad god čitate nešto o istočnoj Europi, to je nešto loše”

Štoviše, mnogi u istočnoj Europi smatraju da ova regija ne dobiva dovoljno priznanja za svoju prilično uspješnu borbu protiv koronavirusa. Smatraju to dijelom ustaljenog patronizirajućeg stava “stare” Europe prema “novoj”. Među njima je i poznati srpsko-američki ekonomist Branko Milanović, specijaliziran za globalnu nejednakost.

“Ovo je na tragu 30 godina držanja predavanja. Kad god čitate nešto o istočnoj Europi, to je nešto loše. Pogledajte nas, mi smo sjajni, a vi ste užasni. A onda imate veliku krizu u kojoj ljudi umiru, a oni koji drže predavanja su u potpunom rasulu, dok su oni kojima se drže predavanja prošli bolje. Ne bi li trebalo biti više promišljanja o tome zašto je tako?” zapitao se Milanović za Guardian.

“Ljudi nisu navikli vidjeti pozitivne primjere u srednjoj i istočnoj Europi. To je dijelom zbog stereotipa, ali dijelom i, nažalost, zbog nas samih. Način na koji su naši mađarski prijatelji iskoristili ovu krizu da nametnu restrikcije je teško opravdati i onda se često cijela regija trpa u isti koš”, komentirao je i neimenovani dužnosnik istočnoeuropske zemlje.

Je li odgovor u cjepivu protiv tuberkuloze?

Međutim, osim same javnozdravstvene strategije koju su različite zemlje na zapadu i istoku Starog kontinenta primijenile, pojavila se i zanimljiva, iako zasad nedokazana hipoteza o uzroku drastičnih razlika u smrtnosti. A to je, pomalo nevjerojatno – cjepivo protiv tuberkuloze, čiji se mogući zaštitni učinak protiv covida-19 trenutno testira u nekoliko znanstvenih istraživanja.

A upravo se istočna Europa razlikuje od zapadne po tome što i dalje ima obaveznu politiku cijepljenja sve ili gotovo sve djece protiv tuberkuloze, dok je većina zapadne Europe odustala od toga. Jedna vrlo znakovita iznimka je Portugal, koji ima daleko manji broj zaraženih (26.182) i umrlih (1089), ali i umrlih na milion ljudi (107) nego Španjolska. A upravo Portugal i dalje ima obavezno cijepljenje protiv tuberkuloze.

“Već desetljećima znamo da BCG ima nespecifične korisne učinke, što znači da štiti i od drugih bolesti, a ne samo od tuberkuloze za koju je proizveden”, rekao je za Agence France Presse Camille Locht, voditelj istraživačkog odjela u Pasteurovu institutu u Lilleu.

Djeca cijepljena BCG-om manje boluju od drugih dišnih bolesti, a to se cjepivo primjenjuje za liječenje nekih vrsta raka prostate i moglo bi štititi od astme i autoimunih bolesti kao što je dijabetes tipa 1.

Pretpostavlja se da bi cjepivo protiv tuberkuloze moglo slično djelovati na koronavirus, bilo smanjenjem rizika od zaraze, bilo ublažavanjem težine simptoma. No istraživači su oprezni i još ne mogu sigurno potvrditi da BCG štiti od koronavirusa.

I Bill Gates donirao za istraživanje o cjepivu protiv tuberkuloze

“Upravo je to razlog sudjelovanja u ovom istraživanju”, istaknuo je prošli mjesec Mihai Netea, profesor eksperimentalne medicine u medicinskom institutu sveučilišta Radboud (Nijmegen), u Nizozemskoj, koji je prije toga izvijestio o početku kliničkog ispitivanja u suradnji sa sveučilištem u Utrechtu kojim je obuhvaćeno 1000 zdravstvenih radnika.

“Bude li manje ljudi u skupini koja prima BCG cjepivo koji zbog bolesti ne mogu raditi, bit će to dobar rezultat”, dodao je tada taj priznati stručnjak za “uvježbani imunitet”.

Istraživanje tog tipa provodi se i u Australiji, pod vodstvom profesora Nigela Curtisa, a za to je istraživanje i Zaklada Billa i Melinde Gates donirala 10 miliona dolara.