Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Za sigurnu budućnost

Put SBB-ovog kadra od uvoza namještaja do pomoćnika ministra odbrane

dzenan-redzo-sbb (1) (1)

Sead Jusić, na jednu od najodgovornijih pozicija u Ministarstvu odbrane BiH, predlaže u tom trenutku svog stranačkog kolegu SBB-ovca Dženana Redžu. Postavlja se pitanje da li Redžo sa iskustvom menadžera filijale sarajevske firme Judžik, koja se bavila prodajom namještaja iz Njemačke, može adekvatno upravljati vojnom imovinom vrijednom stotinama miliona KM kao i procesima koji se tiču sistema odbrane Bosne i Hercegovine?

Na rukovodeću poziciju pomoćnika ministra u Sektoru za politiku i planove Ministarstva odbrane BIH, 2016. godine na inicijativu tadašnjeg zamjenika ministra Seada Jusića, imenovan je nekadašnji SBB-ov kandidat za načelnika opštine Vogošća Dženan Redžo, piše Tačno.net.

Sektor za politiku i planove jedan je od najvažnijih sektora u sistemu odbrane. Rukovodilac ovog odsjeka odgovoran je za sigurnosna i odbrambena pitanja, strateške vojno-političke analize, unutrašnju koordinaciju, civilno vojnu suradnju, raspodjelu budžeta od 300 miliona, međunarodnu suradnju.

Primjera radi, ekvivalent ove pozicije u R. Srbiji je pomoćnik ministra za odbranu na čijem čelu se nalazi mr. Milan Ranković.

U skraćenoj biografiji od 2000. godine Ranković je obavljao poslove Inspektora kontrole naoružanja, Višeg inspektora kontrole naoružanja, bio je načelnik Odsjeka za multilateralnu suradnju, Šef odsjeka za međunarodne organizacije i multinacionalne operacije, Šef Odsjeka za EU i regionalne inicijative, Vojni predstavnik u Stalnoj misiji pri UN u Njujorku, te Načelnik uprave za međunarodnu vojnu suradnju u Ministarstvu odbrane R. Srbije.

Slično je i u Ministarstvu obrane R. Hrvatske gdje je donedavni pomoćnik ministra bio Zoran Drča koji je prema dostupnim podacima uposlenik MORH-a od 2003. godine gdje je između ostalog bio na dužnosti načelnika Službe za NATO i partnerstvo za mir Uprave za obrambenu politiku, te načelnik Sektora za međunarodnu suradnju i sigurnost. Odlikovan je Redom hrvatskog pletera 2008. godine.

Ustaljena praksa u regiji a i kod nas je da se na ovakve pozicije imenuju službenici koji dolaze sa iskustvom iz sistema odbrane, međutim Jusić raspisuje eksterni konkurs iako je u tom trenutku u okviru sistema odbrane postojao dovoljan broj državnih službenika koji su ispunjavali uslove za ovo radno mjesto.

Tako se na ovu poziciju javljaju četiri kandidata. Od toga tri iz Ministarstva odbrana BIH Adem Spahić, Elmir Grebović, Nihad Kamenjaš te Dženan Redžo sa iskustvom iz privatnog sektora.

Iako su Spahić i Redžo imali identičan broj bodova, indikativno, Sead Jusić za ovu poziciju predlaže svog stranačkog kolegu. Svoj odabir opravdava mišljenjem „Da prednost treba dati mlađem kandidatu izvan sistema sa ciljem osvježenja internih procesa i kretanja“.

Kandidat Adem Spahić sa identičnim brojem bodova na konkursu kao i Redžo, naglašava da je kompletna procedura prijema provedena van zakonskog okvira sa ciljem pozicioniranja nekompetentnog stranačkog kadra.

„Namjera je bila da se eliminišu kadrovi sa 25 ili 30 godina radnog iskustva u sistemu odbrane. Kako bi se primio Redžo, tadašnji pomoćnik ministra Sead Jusić kandidate poziva u kancelariju i obavlja pojedinačne intervjue. Na taj način doveden je čovjek koji nema nikakvog iskustva u sistemu odbrane niti ima dana radnog staža u BIH. Taj čovjek nije postavljen na neku nevažnu poziciju nego na mjesto najvažnijeg resora koje upravlja budžetom odbrane od cca. 300 miliona, planira strukturu, organizaciju kao i modernizaciju i razvoj oružanih snaga.“

Sve je to stvar percepcije

Nekadašnji pomoćnik ministra iz redova SBB Sead Jusić ne vidi ništa sporno u imenovanju svog stranačkog kolege na ovu poziciju.

„Ne radi se o nikakvom protažiranju jer su oba kandidata imala isti broj bodova. Moj pristup u tom trenutku je bio da treba dozvoliti ljudima da mogu doći izvana jer sam uočio okoštalost u sistemu jer državna institucija se ne može konzervirati da niko izvana bez obzira imao ili nemao reference ne može ući u sistem. Ja naglašavam da ga ja nisam imenovao nego sam pitan za svoje mišljenje kao Bošnjak. Ja sam mislio da je tako ispravno postupiti bez preferiranja jednog ili drugog.“

Na našu konstataciju da su se na ovoj poziciji do imenovanja Dženana Redže nalazili nestranački kadrovi sa iskustvom u oružanim snagama, Jusić ističe da je to stvar percepcije.

„To je stvar gledanja. Nigdje ne piše da treba protažirati ovoga koji je više u sistemu. To je pitanje odluke rukovodioca u sistemu i ministrica je tako i postupila.“

Sead Jusić

Adem Spahić pokreće žalbu na konkurs, a kako ističe uvidom u dokumentaciju koju je Redžo priložio utvrdio je da je dokumentacija o radnom stažu falsifikovana.

„Redžo u spisu koji je priložio ima dokumentaciju koja nije činjenično podržana zvaničnim evidencijama. U tom trenutku nije postojao upisan ni jedan dan radnog iskustva na ime Dženan Redžo, a uslov na konkursu je bio da kandidat mora imati 5 godina staža u struci. Dokumente koje je Redžo priložio ukazuju da se radi o falsifikatu i nepropisani su u smislu Zakona o upravnom postupku F BIH.“

Dokument o radnom iskustvu Dženan Redže/Foto: Tačno.net

Dokument o radnom iskustvu Dženan Redže/Foto: Tačno.net

U upravnim i sudskim procesima koji su uslijedili po žalbi, Dženan Redžo je nakon odluka Odbora za žalbe i Suda BIH udaljen sa pozicije te je na ovu poziciju kasnije imenovan Adem Spahić.

Međutim, prema riječima Spahića, u vremenskom periodu od 2016. do danas Dženan Redžo koristeći svoj politički uticaj ishodio je da Sud BIH-vijeće za upravne sporove nakon četiri godine vrati izbor na početak te da Odbor državne službe za žalbe donese upravne akte kojima se otvara put za povratak Redže na ovu poziciju.

„Navedena situacija ukazuje na svjesne propuste koji su vođeni pred Odborom i Sudom BIH koji su i pored pravomoćne presude u parničnom postupku iz 2017. godine kojom je žalba Redže odbijena, donijeli nove odluke u korist čovjeka koji očigledno ne ispunjava uslove iz javnog konkursa.“

Spahić svoja saznanja vezano za priloženu dokumentaciju Dženana Redže 2019. godine dostavlja nadležnim službama Ministarstva odbrane BIH, SIPI i Tužilaštvu BIH. SIPA je Spahićeve navode o neregularnostima vezano za Redžin prijem u Ministarstvo odbrane BIH provjerila te dostavila Izvještaj Tužilaštvu BIH na dalje postupanje. Do danas nema odgovora da li će Tužilaštvo pokrenuti istragu.

Prema mišljenju Spahića indikativno je da postupajući tužilac Vedrana Mijović, u javnosti poznata po procesu protiv nekadašnjeg ministra Dragana Mektića, nakon godinu dana od zaprimanja izvještaja od strane SIPA-e nije pokrenula nikakve radnje.

„Predmet se i dalje drži u ladici, te se na taj način osigurava dodatno vrijeme za provođenje manipulativnih radnji kako bi se ishodila odluka koja će biti povoljna za Dženana Redžu, o čemu sam obavijestio i Ured disciplinskog tužioca VSTV-a. Radi se o eklatantnom primjeru korupcije te slabostima sistema u kojima politički centri imaju presudan uticaj na prijem u državnu službu.“

Sud je presudio u moju korist

Činjenicu da je Sead Jusić nakon obavljenog intervjua dao prednost mlađem kandidatu van sistema odbrane, Dženan Redžo smatra irelevantnom. Kako ističe, njegov stav je potvrdio i Sud BIH u presudi iz 2020. godine. Navode o stranačkom pozicioniranju vidi kao neutemeljene.

„Nisam politički došao na poziciju. Ja sam magistar međunarodnih odnosa i diplomatije, pričam njemački i engleski jezik. Bio sam najbolji na stručnom, pismenom i javnom ispitu. Ako ćemo pričati o insinuacijama mogu i ja reći da je Spahić zahvaljujući svojim radnim kolegama te obzirom na godine koje je proveo u ovoj instituciji dobio najviše bodova na intervjuu. Ko je šta dopisao i zbog čega je irelevantna stvar i upravo je to potvrdila sudska presuda. Ukoliko sam ja politički kadar zašto me Jusić nije vratio na posao 2019. godine.“

Redžo naglašava da on nema upisani radni staž u BIH iz razloga jer je radio u firmi Judžik GmbH Ulm koja je prema njegovim tvrdnjama registrovana 2005. godine u Njemačkoj.

„Kako ću ja falsifikovati dokumente kad je to potvrda firme registrovane u Njemačkoj. Na intervjuu sam rekao da nisam radio u BIH te iz tog razloga nemam upisan staž. Firma Judžik je bila u vlasništvu mog oca, a 2005. je otvoreno predstavništvo u Njemačkoj Judžik GmbH Ulm jer sam ja tamo živio. Ta firma se bavila uvozom i prodajom, a ja sam radio kao menadžer, kupovao robu, pravio ugovore i prodavao firmi Judžik Sarajevo. Bavili smo se uvozom novog namještaja. To su bili kontigenti prošlogodišnjeg namještaja koje sam kupovao po diskontnim cijenama, a koji su bili povoljni za ovo tržište.“

Nekadašnji poslovni objekt firme Judžik u Semizovcu

Nekadašnji poslovni objekt firme Judžik u Semizovcu

Činjenicu da je na ovu poziciju došao bez iskustva u sistemu odbrane Redžo ne vidi kao nedostatak, naprotiv ističe da je samo za tri mjeseca koje je proveo u Ministarstvu obrane uradio pregled odbrane koji nije urađen 7 godina.

„Ja sam dokazao da mogu raditi taj posao jer sam za tri mjeseca koliko sam bio na toj funkciji uradio pregled odbrane koji nije bio urađen 7 godina a koji je bio ključan za otvaranje MAP-a. Njima smeta što sam ja čista obraza i nikome nisam zla učinio. To je uigrana ekipa unutar ministarstva i tamo niko ne može doći sa strane.“

Smatra da su navodi o uticaju na nadležne institucije nonsens te navodi da nije više politički aktivan.

„Odbor je donio odluku da se ispoštuje žalba ali ministarstvo to nije ispoštovalo. Sud je poništio sve na šta su se žalili. Ja da sam imao ikakvu vezu Odbor u startu bi donio odluku u moje ime. Da sam imao ikakav uticaj da li bi čekao 3 i pol godine da se to završi? Radi se o jednoj sprezi starih kadrova u ministarstvu i po prvi put ih je neko dobio na sudu. To je civilna pozicija. Uostalom ja nisam više politički aktivan.“

O značaju i važnosti ove pozicije kao i kvalitetu kadrova najbolje govore biografije službenika ministarstva odbrane R. Hrvatske i R. Srbije koje ste imali priliku pročitati. Stranačko protažiranje kadrova u bosanskohercegovačkim institucijama je standardna praksa, nažalost ni Ministarstvo odbrane BIH nije imuno na ovu pojavu.

U nastavku serijala o Ministarstvu odbrane donosimo vam priču o ustaljenoj praksi u javnim institucijama. Dodjelama tendera adekvatnim nacionalnim firmama.