Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Srđan Puhalo za Fokus.ba

“Sloboda narodu” ne dolazi u novembru već oktobru

sloboda-narodu-srdjan-puhalo

Programski direktor Festivala Srđan Puhalo za Fokus.ba govorio je o ciljevima Festivala, slobodi govora i medija, ali i sumornoj perspektivi u kojoj se nalazi kompletno društvo

Borci, aktivisti i zagovarači slobode govora i medijskih sloboda okupit će se na sedmodnevnom oktobarskom festivalu “Sloboda narodu” koji počinje 25. oktobra, a organizira ga Udruženje građana Pro Educa pod pokroviteljstvom Ambasada Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini.

Tim povodom razgovarali smo sa programskim direktorom Festivala Srđanom Puhalom koji je za Fokus.ba govorio o ciljevima Festivala, slobodi govora i medija, ali i sumornoj perspektivi u kojoj se nalazi kompletno društvo.

–  “Sloboda narodu” dolazi 25. oktobra. O čemu je riječ?

Ideja je vrlo jednostavna da na jednom mjestu okupimo ljude koji se ne uklapaju u našu iščašenu stvarnost i koji je drugačije vide, promišljaju i što je najvažnije komentarišu ili bolje reći kritikuju sve ono što smatraju da je loše u sredinama u kojima djeluju. Cilj nam je da u tih sedam dana iskoristimo javni prostor da afirmišemo slobodu mišljenja i govora i na taj način slobodom “zarazimo” što je moguće više ljudi. Afirmisaćemo hrabrost, različitost, toleranciju i poštivanje ljudskih prava na jedan, čini mi se, drugačiji način.

– Planirano je da se u okviru festivala organiziraju panel diskusije, radionice i predavanja. Možete li nam reći nešto više o učesnicima?

Festival je planiran da traje sedam dana ugostićemo najmanje 50 ljudi koji svojim radom, onim što govore, pišu i rade, na najbolji način afirmišu slobodu u njenoj najrazličitijoj formi. U okviru festivala dovešćemo istaknute novinare i novinarke, satiričare, aktiviste i aktivistkinje, pisce i režisere, pravnike, profesore različitih fela, karikaturiste i kolumniste, muzičare i komičare. Planirane su radionice za studente, a za široke narodne mase izložbe, koncerti, promocije knjiga, panel diskusije, predavanja. Važno je napomenuti da će sve ove aktivnosti, u skladu sa samim nazivom konferencije, biti “slobodne”. Da bi sve ovo što smo zamislili mogli realizovati, pomogla nam je Ambasada Nizozemske i iskoristiću priliku da im se i ovim putem zahvalim.

Direktor Festivala Srđan Puhalo i ambasador Kraljevine Nizozemske u BiH Reinout Vos: Neophodno aktualiziranje slobode govora, slobode mišljenja i slobode medija

– Ko će biti “čuvari vatre”?

Čuvari vatre su svi oni koji ne pristaju da misle onako kako vlast želi i ne samo da misle već jasno i glasno to govore. U Hrvatskoj su to Boris Dežulović, Ante Tomić, Hrvoje Klasić, Dejan Jović, Viktor Ivančić. U Srbiji Slobo Georgijev, Marko Somborac, Ivan Milenković, Miodrag Majić, Dinko Gruhonjić, Staša Zajović. U Bosni i Hercegovini Drago Bojić, Nenad Veličković, Dragan Bursać, Štefica Galić, Zilka Spahic Siljak. Kao što sam kazao, ugostićemo više od 50 osoba koji imaju šta da kažu i koji svojim radom svakodnevno dokazuju da se može biti slobodan na Balkanu.

– Sloboda govora i sloboda medija dio su temelja na kojima je izgrađena Evropska unija. Jesmo li mi u BiH slobodni da kažemo što mislimo?

Ne znam koji je diktator onomad kazao da kod njih svako je slobodan da kaže sta želi, ali ne može garantovati da će poslije toga što je izgovorio ostati na slobodi. Kod nas nije baš tako, ali kada mnogo pričate, može nešto slično da vam se desi. Ja slobodu gledam kao stvar izbora, tj. niko drugi do vas ne može da vam ograniči ili da slobodu. Mnogo je ljudi preplašeno jer smatra da će posljedice biti strašne ako nešto kaže ili uradi što bi moglo zasmetati vlasti. Na našim strahovima (od drugih naroda, od njihove rapresije, od promjena, od budućnosti) oni zasnivaju svoju vlast. Takođe, veliki problem današnjeg društva je što se mnogo priča i od tolike buke ne čuje niko nikoga.

– Kako je danas biti novinar u BiH i u kojoj mjeri su slobodni mediji?

Lako je biti novinar, ali je teško biti dobar novinar. Da bi bili dobar novinar, trebate da imate podršku medija u kojem radite, ali nisam siguran da su danas medijima važniji novinari, od političara, oglašivača i drugih centara moći. Da biste bili dobar novinar, morate da imate institucije sistema (policija, tužilaštvo i sudstvo) koje će vaše pisanje pratiti i dovesti do kraja. Da biste danas bili dobar novinar morate biti spremni da kada napišete dobru priču, trpite napade na sebe, porodicu, da ćete ostati bez oglašivača, supruga ili muž ostati bez posla, a možda ćete neko sačekati u mraku pokazati direktnom demokratijom da se ne slaže s tvojim radom. Ipak, ja mislim da sve ovo nije opravdanje da novinari ne rade svoj posao kako treba, jer sami su izabrali svoje zanimanje i ako ne žele da ga rade kako treba, neka se bave nečim drugim.

– Dobijate li prijetnje i zbog čega?

Pa ja nisam pravi novinar i nemam baš prijetnje i probleme sa kojima se susreću pravi novinari koji pišu o novcu i teškom kriminalu. Nekako mi se čini da moje pisanje ne voli običan narod, ali to je očekivano ako znamo da vrlo često pišem i govorim o temama koje baš i nisu popularne među stanovnicima Republike Srpske, mada sam često i četnik ako se nešto ne svidi Bošnjacima. Ima tih prijetnji, omalovažavanja, spominjanja roditelja, žene i djece, ali na to sam se navikao i ne sekiram se mnogo zbog toga. Bila je i jedna tužba, ali je ispalo da nisam kriv. Naravno, kad se stvori klima gdje ste vi izdajnik, strani plaćenik, bakirovac, štiftungovac, a ovih dana sam postao i milovac, onda se trudite da ne zalazite mnogo u mrak, jer nikad se ne zna da li će neka budala da te zaskoči u mraku.

– Kako unaprijediti status novinara i novinarske profesije u BiH?

Prije svaga to moraju da urade novinari jer niko drugi neće. Mislim da im fali solidarnosti jer su toliko posvađani i podijeljeni da ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju vlasnicima medija i političarima. Kada počnu sebe gledati kao kolege, a ne kao srpske, hrvatske i bošnjačke novinare, moći će da se udruže i vrate sopstveno dostojanstvo i dignitet svoje profesije.

– Hoće li BiH, svi njeni entiteti, kantoni i općine ikada postati dijelom normalnog i civiliziranog svijeta i da li ste izgubili nadu da ćete to za života dočekati?

Naravno da hoće, kad ovakav sistem postaje neodrživ. Ljudi odlaze, sve je manje novca i da bi političari imali svoje privilegije, moraće nešto da mijenjaju, a to je sistem, jer ako ga ne primijene propašće i oni, a cilj je svakog parazita da žrtva od koje živi ostane u životu što duže.