Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Praljkova odbrana: Presuda konfunzna i utemeljena na glasinama

hvao herceg bosna praljak

Prvostepena presuda šestorici bh. Hrvata je konfuzna, proturječna, nerazumljiva i utemeljena na glasinama i pretpostavkama – izjavila je Nataša Fauveau-Ivanović, članica advokatskog tima Slobodana Praljka, bivšega načelnika Glavnog štaba HVO-a koji je nepravomoćnom presudom osuđen na 20 godina zatvora.

Ona je tokom današnjeg, trećega dana rasprave o žalbama pred Žalbenim vijećem Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu, kazala kako je prvostepeno raspravno vijeće u presudi počinilo niz pravnih grješaka kod utvrđivanja činjeničnoga stanja i zanemarilo elementarne standarde prava kao i presumpciju nevinosti.

Govoreći o zaključcima prvosttepenog raspravnog vijeća, Ivanović je kazala kako je nemoguće da je HVO okupirao određene dijelove teritorije u BiH, jer su HVO osnovali ljudi koji su živjeli u BiH, a osim toga, “HVO su priznali organi BiH i ono je bila sastavnica oružanih snaga BiH”.

– Nijedan od elemenata okupacije prvostepeno raspravno vijeće nije utvrdilo. To je velika pravna greška i bilo kakva rasprava o okupaciji je nemoguća – kazala je Fauveau-Ivanović, dodavši i kako nije dokazano nijedno djelo za koje se Praljak tereti.

– Praljak se zalagao za okončanje sukoba i borio se protiv zločina, učinio je što je mogao i nije imao nikakvu zločinačku namjeru – rekla je Fauveau-Ivanović.

Također, kazala je kako ne stoje ni navodi raspravnog vijeća da su vojnici Hrvatske vojske bili u BiH jer ni je u jednom spisu toga predmeta, kako ističe, ne postoje dokazi i konkretne informacije.

– To je čak potvrdila i vojno promatračka misija Evropske zajednica koja nije imala informacije o prisutnosti HV-a na teritoriju BiH – rekla je Fauveau-Ivanović.

Napomenula je kako su pojedini pripadnici HV-a odlazili u BiH, te da su se neki od njih priključivali HVO-u, a neki Armiji BiH.

– A neki su pripadali i jednoj i drugoj jedinici kao što je to bio slučaj sa Slobodanom Praljkom – kazala je članica Praljkovog advokatskog tima.

Fauveau-Ivanović je podsjetila kako postoje brojni dokazi kako je Hrvatska vojska opskrbljivala Armiju RBiH oružjem, obučavala i obrazovala njene vojnike, u Hrvatskoj je Armija RBiH imala tri logostička centra koji su slobodno djelovala na teritoriji Hrvatske i liječila njihove ranjene vojnike.

– Koja bi to država na svijetu opskrbljivala neprijateljsku vojsku oružjem, opremom i logističkom pomoći? Odgovor je jednostavan – nijedna – kazala je Fauveau-Ivanović.

Odbrana generala Praljka podržala je stavove braniteljskih timova Brune Stojića i Jadrnaka Prlića koje su iznijeli u svezi s udruženim zločinačkim pothvatom, istaknuvši kako je prvostepeno raspravno vijeće Haškog suda napravilo brojne pravne i sudske greške te je pogrešno zaključilo kako postoji udruženi zločinački poduhvat.

– Podjela BiH nije izmišljotina Franje Tuđmana, jer to on nikad nije tražio i stalno se zalagao za suverenu i u međunarodno priznatima granicama BiH… Pojedine međunarodne instance su tražile podjelu BiH, ali to nikad nije doživjelo podršku ni Hrvatske, ni Tuđmana – kazala je Fauveau-Ivanović.

Praljkova odvjetnica Nika Pinter kazala je kako je hrvatsko-muslimanski rat počeo u junu 1993. ofanzivom Armije BiH na HVO, a ne kao što je zaključeno u presudi u januaru 1993. kada se dogodio incident na području Gornjeg Vakufa između dviju strana, koji se nije dalje nastavio.

Odvjetnica je istaknula da su se zločini tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba događali, no oni nisu bili posljedica udruženoga zločinačkoga pothvata.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u maju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tokom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar odbrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta barem djelimično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja.

Osim nepravomoćno osuđenih, žalbu na prvostepenu presudu podnijelo je haško tužiteljstvo. Oni traže da se optužene proglasi krivima i po drugim oblicima odgovornosti po kojima je to propustilo učiniti raspravno vijeće te da se izreknu “značajno veće” zatvorske kazne. Tužiteljstvo je poručilo da je raspravno vijeće počinilo pravnu pogrješku izricanjem “očigledno nedostatne kazne optuženima” te nije “na odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima”.

Žalbena rasprava trajat će sedam dana, a pravomoćna presuda žalbenoga vijeća, kojim predsjeda sudac Carmel Agius, očekuje se krajem godine.